Dug je put do uspjeha, a to najbolje zna Miroslav Kolić!

Dug je put do uspjeha, a to najbolje zna Miroslav Kolić iz Jarmine. Njegov je OPG od samo hektara nasada i prodaje jabuka na kućnom pragu došao do pedeset hektara i jednog od najznačajnijih slavonskih proizvođača.

Za tridesetčetverogodišnjeg Miroslava Kolića iz Jarmine, mladog proizvođača jabuka, ova je godina po mnogo čemu jedinstvena i na privatnom i na poslovnom planu. Prvo je u dom mladog bračnog para stigla prinova, sada šestomjesečna kćerkica Valerija, a onda su obiteljsku sreću dopunila i odobrena sredstva iz Mjere 4.1.1. u iznosu od 12 milijuna kuna. Tim će novcem mlada obitelj poboljšati uvjete proizvodnje koja je okosnica njihovog života.

Najveći i najteži objekt

-Riječ je o našem trećem, najtežem i najvećem projektu. Naime, čim se završio prethodni prije četiri godine, mogli smo se prijaviti za Mjeru 4.1.1. Nije bilo lako jer smo se natjecali rame uz rame s velikim sustavima, a mi smo ipak obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. U takvoj konkurenciji, teško je doći do sredstava, zato što je količina novca ograničena i zato što se svi sustavi prijavljuju s velikim projektima. Stoga nas ovaj uspjeh još više raduje, kaže Miroslav.

Kako je istaknuo, sredstva će ići prvenstveno za protugradne mreže, izgradnju arteškog bunara, i potrebne uređaje za navodnjavanje poput pumpi, agregata i slično. Također će jedan dio uložiti u nove nasade.

Manjak radne snage je problem

-Krčit ćemo gotovo trideset godina stare nasade, upravo zbog dotrajalosti i jer se sad traži neki novi sortiment. Na 12 hektara novih nasada bit će i dvije platforme za berbu. Problem je manjak radne snage, a tržište je zahtjevno, moraju se poštovati rokovi, upitne su i vremenske prilike, pa ćemo si s nešto mehanizacije olakšati posao, objašnjava Miroslav.

Počeci za ovog mladog nositelja obiteljskog gospodarstva nimalo nisu bili lagani. Cijeli posao pokrenuo je njegov otac još u ratnoj 1992. godini, ali više kao dopunu kućnom budžetu. Jabuke uzgojene na samo jednom hektaru prodavali su na kućnom pragu.

Premda priča o teškim vremenima i napornom fizičkom radu, posebice za njega kao dječaka, Miroslav se svega prisjeća veselo, s osmijehom:

-Tako smo radili do kraja mog srednjoškolskog obrazovanja, do 2002. godine. Nakon toga smo u koncesiju dobili tablu od 40 hektara i bavili se ratarstvom, ali sam brzo shvatio da od toga ne mogu živjeti i stvarati obitelj pa smo počeli s podizanjem nasada. U 2003. godini podigli smo prvih osam hektara, sve vlastitim sredstvima. Bilo je kredita, ali zaduživali smo se privatno. To su nam bile jako teške godine, uložili smo sve novce i sve smo sami radili, kopali stupove, postavljali žice, priča Miroslav.

–Stjecanjem punoljetnosti stvorili su se uvjeti za otvaranje OPG- a, prvo izvan sustava PDV-a do 2006. godine. A onda sam, kao mlad čovjek, željan posla, krenuo u sadnju. U isto vrijeme i država je počela s poticajima za sadnice, pa smo ih dobili besplatno. Ukinuli smo prodaju na kućnom pragu i okrenuli se velikim otkupljivačima, pakiranju u box palete i na kamione za Zagreb. Sve to uz veliki kredit od milijun kuna u “švicarcima’’, kaže Miroslav.

Cijela proizvodnja odvijala se na petnaestak hektara, dok se 2011. godine nije pojavila mogućnost financiranja iz Europskih fondova. Među prvima sam se prijavio za IPARD i dobio ga, čak mislim da sam bio prvi u Hrvatskoj. Bilo je teško skupiti dokumentaciju, a na realizaciju su čekali dvije godine. To nisu bila velika sredstva, 750 000 kuna koja su uložili u protugradnu mrežu. Odmah se prijavio za drugi 2015. godine, a borba za kredit je bila teška,trajala je dvije godine, četiri puta su Miroslava odbijali.

– Mladog čovjeka ne bi trebalo sprječavati da radi, i kočiti ga, nego bi ga trebalo poticati, posebice u ovim vremenima kad smo svjedoci svakodnevnih odlazaka i napuštanja Slavonije, konstatira Miroslav. 

Za proizvođače jabuka osigurano 20 milijuna kuna potpore

Da je poticaj proizvođačima jabuka itekako potreban, prepoznali su i u Ministarstvu poljoprivrede koje je za 2019. godinu osiguralo 20 milijuna kuna potpore za provedbu aktivnosti koje doprinose sprječavanju širenja bolesti i nastanka dugoročnih šteta uslijed izvanrednih vremenskih okolnosti te održavanje površina pod trajnim nasadima u dobrom proizvodnom stanju. Potporu će dobiti svaki proizvođač jabuka koji podnese zahtjev, a koji je upisan u Upisnik poljoprivrednika za površine upisane u ARKOD sustav Agencije za plaćanja, a iznos potpore utvrdit će se razmjerno površinama pod jabukama. Korisnik potpore treba neposredno nakon berbe, na površinama za koje je ostvario potporu ukloniti sve zaostale plodove te pokupiti sve plodove s tla kako bi se spriječio nastanak i širenje zaraze uzrokovane štetnim organizmima. Proizvođači mogu podnijeti zahtjev za potporu Agenciji za plaćanja putem AGRONET zaštićene mrežne aplikacije Agencije za plaćanja do 30. rujna 2019. godine.

Prema riječima ministrice poljoprivrede Marije Vučković, tim programom pomoći će se proizvođačima da se lakše nose sa štetama koje su pretrpjeli u posljednje dvije godine, bilo da je u pitanju mraz ili štetnici. Kako bi program što efikasnije saživio u praksi, pozvala je proizvođače da iznesu svoje primjedbe i prijedloge i priključe se savjetovanju. Tim programom resorno ministarstvo nastoji olakšati situaciju uzgajivačima jabuka do dovršetka izgradnje hladnjača i skladišnih kapaciteta.

Naime, u tijeku je otvoreni postupak javne nabave za uslugu izrade projektne dokumentacije za izgradnju skladišno-distribucijskog centra (SDC) i skladišnog centra (SC) za voće i povrće. Mrežom hladnjača troškovno bi se optimizirala opskrbno-prodajna logistika proizvođača  voća i povrća na obiteljskim gospodarstvima. Također bi se smanjili opći troškovi pojedinačne izgradnje, standardizirala bi se tehnologija i kvaliteta čuvanja proizvoda, te omogućilo skupno strateško istraživanje tržišta i uvođenje prepoznatljive oznake za određenu vrstu voća i povrća. Stoga će u sljedeće tri godine biti izgrađeno 7 skladišno-distribucijskih centara za voće i povrće, svaki kapaciteta 5.000 tona, od čega 3.000 tona za voće i 2.000 tona za povrće te 13 skladišnih centara za voće i povrće, pojedinačnog kapaciteta 3.000 tona.

Ulaganja u novu infrastrukturu za skladištenje jabuka te drugog voća i povrća omogućit će poljoprivrednicima da sa svojim proizvodima budu prisutni na tržištu tijekom cijele godine što će pozitivno utjecati na povećanje njihova dohotka. Kako je riječ o cjelovitom planu, ne radi se samo o izgradnji infrastrukture već i u osiguranju materijalnih preduvjeta uspješne tržišne komunikacije.  Zato je predviđena i uspostava nacionalnog sustava označavanja voća i povrća u okviru skladišta/distributivnih centara što će uz, novu digitalnu platformu, pridonijeti boljoj vidljivosti i vrijednosnoj percepciji hrvatskog voća i povrća, iste, kako su istaknuli u Ministarstvu poljoprivrede prilikom donošenja Pravilnika o dodjeli 20 milijuna potpore proizvođačima.

Jabuke u brojkama

U odnosu na prethodnu, prošle se godine proizvodnja jabuka povećala za 65 posto. Ipak izvoz je osjetno smanjen za gotovo 30 posto, odnosno s 9, 2 milijuna eura na 6,6 milijuna, upozorili su iz Hrvatske gospodarske komore. Prema njihovim podacima prošle je godine uvezeno količinski manje jabuka, ali se vrijednost uvoza povećala za gotovo 10 posto, s 9,57 na 10,4 milijuna jer je kilogram uvozne jabuke stajao 0,63 eur, a to je čak 133 posto više od cijene po kojoj je izvezena domaća jabuka, prosječno 0,27 eura po kilogramu. Godišnja potrošnja jabuka po stanovniku u Hrvatskoj samo je 15 kilograma dok je u drugim europskim zemljama 50 kilograma, pa i više. Ukupna proizvodnja jabuka u Hrvatskoj, prema posljednjim podacima u 2018. godini iznosila je 93.467 tona.

-Postojeći rashladni kapaciteti za čuvanje voća u Republici Hrvatskoj, a posebice jabuke su nedostatni i iznose oko 53.000 tona. Održavanje voćnjaka u gotovo svim intenzivnim nasadima u Hrvatskoj mora se provoditi sustavno što uzrokuje velika ulaganja. Unatoč tome, pojedine dodatne okolnosti dovele su do neočekivanih i neplaniranih pojava. Proteklih godina zabilježeni su klimatski ekstremi koji su ostavili značajne posljedice na biljnu proizvodnju, a nepovoljni klimatski uvjeti nastavljaju se i ove godine. Nepovoljne vremenske prilike obilježile su čitav svibanj koji je prema DHMZ-u bio najhladniji svibanj u posljednjih 30 godina i treći najhladniji u posljednjih 70 godina. Sveukupno je bilo samo 60 % prosječnog osunčavanja. Tijekom svibnja pala je znatna količina oborina na području cijele Hrvatske, što je rezultiralo i povećanom uporabom sredstava za zaštitu bilja, a s time i većim troškovima zaštite- napominju iz Ministarstva poljoprivrede.

Pozitivan primjer udruživanja

– Svaka potpora je dobrodošla, a ova od 20 milijuna kuna će nam biti dobar vjetar u leđa jer voćari teško ostvaruju kredite u poslovnim bankama. I potrebe za hladnjačama i skladišnim kapacitetima su ogromne i pozdravljamo mjere Ministarstva poljoprivrede koje idu u tom smjeru. Prema nekim prvim informacijama te bi hladnjače bile u vlasništvu države, prvih pet godina, a mi bismo ih punili, što bi nama omogućilo veći dohodak, a državi više novca od PDV-a. Nakon tog vremena hladnjače bi išle u ruke svih proizvođača s područja županije i to bi bio dobar primjer udruživanja, smatra Miroslav.

Iskustvo tog mladog proizvođača jabuka u udruživanje, više je nego pozitivno. Naime, on je predsjednik  proizvođačke organizacije “PZ Gomolava jabuka”, od 2015. godine. To je udruženje u kojem svaki član ima svoju proizvodnju, ali na tržištu nastupaju zajednički. Članovi tog udruženja 80 posto svoje proizvodnje plasiraju na tržište preko poljoprivredne organizacije, a ostalih 20 posto mogu tržiti sami.

– Kad dolazi veliki kupac njemu 500 tona ne znači ništa, ali nekoliko tisuća tona je već nešto drugo. To je smisao organizacije. Ali kod nas se ljudi toga ne bi pridržavali, kad im je dobro, to bi koristili, a ako ne, onda bi sami prodavali i zato to kod nas sve pada u vodu. Naša grupacija se nekako našla, iako smo na početku imali 21 člana, a sada 13. To sve govori, netko se ne pridržava i ne vidi se u tome. Mislim da ćemo na kraju ostati na šest članova. No, mi smo se striktno uhvatili toga i pravila se moraju poštivati. Prema preporuci struke zajedno nastupamo u proizvodnji, svi jednako imamo zaštitu, ne dozvoljavamo da netko previše odskače ili nekim nepravilnim radnjama ugrožava naše zajedničko tržište. To nećemo dozvoliti ni pod koju cijenu, odlučan je Miroslav. 

U proizvođačkoj organizaciji trenutno razmišljaju o promjeni imena jer je prodaja davno izašla iz okvira Republike Hrvatske, i okrenula se zapadnom tržištu, pa je na redu i razvijanje prepoznatljivog međunarodnog brenda. Prema najavama uslijedit će i promjena sjedišta koje je trenutno u Ivanić gradu, ali će biti prebačeno jer je većina proizvođača iz istočne Slavonije.

Osim plasmana na zajedničko tržište, prednost članstva očituje se i većim rabatom prilikom kupovine potrebnih alata, materijala, dužim rokovima plaćanja te ostvarivanjem boljih kontakata s inozemnim partnerima.

–Primjerice, imamo zainteresiranog talijanskog kupca koji godišnje kupuje cijelu hrvatsku proizvodnju jabuka i došao je kod nas. Da je jedna osoba u pitanju, sa svega nekoliko hektara, vjerojatno ne bi ni došao. Ovakva organizacija otvara nam širu mogućnost djelovanja na domaćem i stranom tržištu. Kroz nju sudjelujemo na sajmovima, predavanjima, raznim seminarima i drugim događanjima gdje možemo prikupiti puno korisnih informacija i kontakata, kaže Miroslav.

Udruženje posjeduje i vlastitu liniju za preradu voćnih sokova koju su dobili zahvaljujući sredstvima Europskih fondova. Glavnina proizvodnje završava u trgovačkim lancima, i upravo je jednom od njih prodano milijun litara soka.

– Sokove proizvodimo od ostatka robe, sve roba koja nije dobra za zahtjevno tržište veličinom, bojom, tvrdoćom. Ne prodajemo za 20 ili 30 lipa nego ju preradimo i prodamo kao sok pa dobijemo 50 do 60 lipa, a nama kao proizvođačima je puno i 10 lipa više po kilogramu, objašnjava Miroslav.

Mogu se pridružiti svi zainteresirani

Udruženju se mogu priključiti svi zainteresirani proizvođači, ali prema Miroslavovim riječima moraju biti ozbiljni i pridržavati se pravila. O svemu što ih zanima proizvođači se mogu obratiti Luki Cvitanu, voditelju proizvođačke organizacije.

– Odgovornost je velika jer ako kupac zatraži 10 do 15 šlepera jabuka, to pojedinac ne može sam, ali se takvoj isporuci mora pristupiti adekvatno i ispuniti očekivanja kupca. Velik je i težak posao u pitanju. U voćarskoj proizvodnji sto je problema, od same proizvodnje, radne snage, prodaje i naplate. U voćnjaku se mora biti svaki dan, mladi se ne žele s time baviti jer fizički je naporno. Teške su godine i dosta voćara odustaje, kaže Miroslav.

Tajna uspjeha Miroslavovog gospodarstva leži upravo u potpori obitelji koja čini gotovo cijeli OPG. Uz Miroslava i njegovu tridesetogodišnju suprugu, stalno zaposleni su i Miroslavova sestra i njen suprug te još dva radnika. Ostalo su sezonski radnici kojih tijekom berbe zna biti i oko 30-ak. Problemi s radnom snagom nisu toliko izraženi jer, kako kaže nositelj ovog obiteljskog gospodarstva riječ je o stalnim radnicama, odnosno ženama koje si takvim poslom i zaradom od 25 do 30 kuna za sat, popunjavaju kućni budžet.

Stalne sezonske radnice

– Berba kreće oko sredine kolovoza i traje do sredine prosinca. Takav je sortiment da imamo svaki dan što brati. Više sorti nam omogućuje da stignemo berbu odraditi na vrijeme, a kontinuitet je četiri mjeseca. Zato ne trebamo puno radnika jer imam dugu berbu. Osim toga i s radnicama imamo gotovo obiteljski odnos, pa one uvijek čekaju našu berbu. Možemo reći da su stalne sezonske radnice, šaljivo kaže Miroslav.

Trenutno se obavlja berba gala šniga, onda će uslijediti zlatni delišes, jonaprince, idared, granny smith, fuji, čija se berba poklapa s crips pink jabukom. Gotovo 50 posto jabuka završi na domaćem tržištu, dok se ostalo plasira na tržišta Italije, Njemačke i drugih zemalja Europske unije.

– Idared je više za balkansko tržište, a gala za zapadno jer je rana sorta. Kod nas ima još nekog voća i jabuke se manje jedu, dok Švedska, Norveška, masovno kupuju tu jabuku.  Jabuka sorte gala ima okus coca cole pa ju preferiraju mladi ljudi, dok idared i slične sorte vole stariji naraštaji jer je mekša sorta jabuke, objašnjava Miroslav.

Osim što treba udovoljiti sa sortom, treba ispuniti i druge kriterije poput tvrdoće, ostataka pesticida odnosno sredstava za zaštitu bilja. Ne smije ničega biti više nego što je propisano zakonom u državi u koju se izvozi.

–Mi tako radimo da smo kod nas odlični, a tamo savršeni. Naša proizvodnja jabuka ima puno manje tretiranja i manje se koriste zaštitna sredstva nego vani, objašnjava Miroslav.

No, inozemno tržite nije bilo lako osvojiti. Još 2016. godine, svaki je kamion išao na kontrolu jer zemlje uvoznice štite svoju proizvodnju i rigorozni su prema uvozu, za razliku od hrvatskih proizvođača koji nisu zaštićeni na taj način.

-Ne brane ga, ali mora biti savršeno. Zbog jedne palete koju izvuku nasumice, mogu vratiti cijeli kamion, a kamion do Italije stoji primjerice 1600 eura. To su veliki troškovi, kaže Miroslav.

Umoran, ali ne sustaje

Premda vidno umoran, Miroslav ne posustaje. Njegov plan je od sadašnjih 50 hektara površine, povećati proizvodnju na 80 hektara, na jednoj tabli jer to omogućava i struktura zemljišta.

Za to će mu trebati potpora supruge Anite, koja je bila je od velike pomoći pri rješavanju dokumentacije, dovoza i odvoza radnika do rođenja kćerkice.

-Sad smo se podijelili, njemu briga oko jabuka, meni oko pelena, kroz šalu kaže Anita, no dodaje da će se, čim mala Valerija malo očvrsne ponovo uključiti u obiteljski biznis.

-Ne idemo nikud iz Slavonije, iako bi možda negdje dalje bilo lakše, imali bi više vremena za sebe. Ali mi smo svoju obitelj zasnovali ovdje u Hrvatskoj i tu ćemo ostati – hrabro poručuje ovaj vrijedni, mladi bračni par.