Izbor podloga voćnih vrsta (2)

Prvi dio članka možete pročitati OVDJE

Podloga MM-106

• je srednje bujnog do bujnog rasta (60-75% veličine sjemenjaka) i u nas je u uporabi za uzgoj u gustom sklopu (donji prag gustog sklopa) na pjeskovitim tlima na kojima slabo bujne podloge nedostatno rastu. Razvija stablo visine 2,5-4,5 m, počne roditi 3-4 godine nakon sadnje. Korijenov sustav podloge MM 106 se plitko rasprostire, ali dobro učvršćuje voćku u tlu, te za uspješan uzgoj nije neophodan oslonac. U voćnjacima daje malo izdanaka. Lagano se razmnožava nagrtanjem i grebenicama. Na njoj cijepljene sorte rano ulaze u rod i daju visoke prirode.
• Plodovi sorti cijepljenih na MM 106 dozrijevaju 5 do 7 dana kasnije nego na M 9. Podloga MM 106 je srednje osjetljiva na bolesti Phytophtora cactorum, Erwinia amylovora, Venturia inaequalis i Podosphaera leucotricha. Otporna je na krvavu uš. Otporna je na niske zimske temperature, a osjetljiva na sušu. Nije prikladna za sustave uzgoja u gustom i vrlo gustom sklopu, jer na njoj cijepljene sorte razvijaju prebujna stabla. Koristi se za srednje bujne i bujne sustave uzgoja. Zauzima drugo mjesto u proizvodnji podloga jabuke u našoj zemlji, odmah iza M 9 (prema podacima iz prošle godine). Radi svojih osobina (dobra i redovita rodnost, dostupna visini voćke za obavljanje radova, nepotrebna armatura), prikladna je za okućnice i hobi voćare.

Podloga M 27

• Dobivena je križanjem podloga M 13 i M 9 i u proizvodnju je uvedena 1970. godine. Lagano se razmnožava klasičnim postupcima vegetativnog razmnožavanja. S gospodarski važnim sortama ima zadovoljavajuću kompatibilnost. Na njoj cijepljene sorte brzo ulaze u produktivnu dob, ali zbog vrlo slabog rasta mogu prirodi već u trećoj ili četvrtoj godini opasti. Teško je održavati ravnotežu između rasta i rodnosti, pa se ova podloga može preporučiti jedino u kombinaciji s bujnim sortama uz intenzivnu prihranu i natapanje za ozbiljniji uzgoj. Krupnoća plodova sorti cijepljenih na M 27 manja je nego na podlozi M 9. Koristi se za najgušće uzgojne sklopove i dijelom za ukrasne uzgojne oblike u vrtovima i okućnicama. Podloga M 27 umjereno je osjetljiva na bolesti Phytophtora cactorum i Podosphaera leucotricha, a vrlo osjetljiva na bakterijsku palež i krvavu uš.

Podloge za krušku

Za kruške se upotrebljavaju generativne i vegetativne podloge. Generativne podloge (sjemenjaci) se koriste i dalje zato što mnogo sorata krušaka nije podudarno s dunjom, koja se većinom koristi kao vegetativna podloga za sustave uzgoja manjih razmaka. Isto tako dunja je i puno osjetljivija na sadržaj fiziološki aktivnog vapna u tlu, kržljavija i osjetljivija na klimatske uvjete, niže temperature, te posebno u novije vrijeme u sve većim problemima sa bakterijskom paleži ( Erwinia amylovora ). Dosta se razvijaju i sjemenjaci pojedinih sorata, kao i križanci pojedinih sorata sa sjemenjacima za uzgoj podloga.

Sve su kruške, više ili manje, nepodudarne (inkompatibilne) s dunjom, pa se može govoriti samo o većem ili manjom stupnju inkompatibilnosti i pojedinih sorti. Do inkompatibilnost između sorte i podloge može doći odmah ili nakon nekoliko godina.

Simptomi inkompatibilnosti se očituju kao loš primitak cijepova, slab rast plemke, uvenuće mladica, glatki lom na spojnom mjestu, odebljanje na cijepljenom mjestu. Za rješavanje problema izražene inkompatibilnosti može se koristiti dvostruko precjepljivanje s tolerantnom sortom kao međupodlogom (Gellertova, Pastorčica, Santa Marija), no za veće površine pod sadnjom to nije alternativa radi skupoće sadnice, odnosno više vremena potrebnog za uzgoj sadnice. Od podloga za dunju danas se koriste MA i MC i podloga BA-29. Od korištenih sjemenjaka koriste se Pyrus vrste, najčešće Pyrus communis, te sve više križanci novijih selekcija OHF i Pyrodwarf, te sjemenjaci nekih sorata ( viljamovka, moštenke).

Sjemenjak divlje kruške

Razvija stabla viša od 6m, velike dugovječnosti, kasnije rodnosti i obilne količine plodova. Prikladna je za uzgoj na svim vrstama tla i podnosi fiziološki aktivno vapno od 5-6% (dunja 2-2,5%). Kompatibilna je sa svim sortama, i japanskim „nashi“ sortama, otpornija na niže temperature, bolje podnosi sušu od dunje. To je glavni razlog zašto se još danas koristi. Negativna strana je visina i bujnost voćke koje generiraju probleme prilikom rezidbe, zaštite i berbe. Osim sjemenjaka divlje europske kruške, koriste se i sjemenjaci Pyrus betulaefolia, Pyrus calleryana, Pyrus serotina i dr. širom svijeta. Također se koriste i sjemenjaci klonova Viljamovke, nekih američkih sorata i nekih sorata moštenki, no ne kod nas. 

Dunja MA (Anžerska dunja, dunja A, EMA)

Jedna od najčešće korištenih podloga za kompatibilne sorte krušaka. Dunja MA ima slabo do srednje bujni rast, otprilike 50 – 60% veličine stabla na sjemenjaku i prikladna je za sustave uzgoja gustog sklopa. Visina stabala je otprilike 3-4 m. Dobro se ukorjenjava, vrlo dobro se razmnožava nagrtanjem i zrelim reznicama. Srednje otporna na trulež korijena i klorozu, osjetljiva na bakterijsku palež, otporna na nematode i krvavu uš. Nije prikladna za uzgoj u hladnim klimama sjevernih područja iako je nešto otpornija na hladnoću nego dunja MC. Na lakšim tlima, vjetrovitijim položajima i manje kompatibilnim sortama treba računati na postavljanje armature jer se može izvrnuti. Daje dobre prirode zadovoljavajuće krupnoće plodova.

Dunja MC (dunja C, EMC)

Također selekcionirana iz Anžerske dunje, ušla u proizvodnju 1973. godine. Još je manje kompatibilna sa sortama krušaka nego dunja MA. Slabije bujnosti u odnosu na dunju MA ( 30 – 40% veličinenakon 5 – 10 godina visine oko 2,5 – 3 m. U početku je bujna kao i dunja MA, no čim počne roditi zaostaje u rastu. Manje je rodna, no zadovoljavajuće krupnoće plodova. Slabije se ukorjenjava, ima velike zahtjeve prema tlu, jako osjetljiva na mraz, hladnoću i fiziološki aktivno vapno u tlu. Otporna na bakterijski rak ( Pseudomonas ), nematode i krvavu uš, a osjetljiva na bakterijsku palež. Prikladna je za sustave uzgoja gustog sklopa. Potrebna je armatura kod uzgoja.

Dunja BA-29 (Provansalska dunja, BAC-29)

Razvija stabla 60-70% veličine sjemenjaka, dakle bujnija je od dunje MA. Srednje bujna je podloga, no na plodnim tlima postaje bujna. Od svih dunja najmanje je zahtjevna prema tlu i može se uzgajati na siromašnijim tlima. Podnosi veći sadržaj fiziološki aktivnog vapna i teža tla. Dobro se ukorjenjava i lagano se razmnožava. Srednje otporna na klorozu, otporna na sušu. Dobro se pokazala u toplijim klimatskim uvjetima južne i srednje Europe. Nije prikladna za uzgoj u hladnim klimama sjevernih područja Europe, Amerike i Rusije. Otporna je na trulež korijena, nematode i krvavu uš.

Neotporna je na bakterijsku palež i jako osjetljiva na viruse. Razvijen je otporniji klon na viruse i fitoplazme BA-29C. Prikladna je za sve vrste uzgoja, no na plodnim tlima treba uzeti nešto veći sklop uzgoja. Kompatibilnija je sa sortama krušaka od prethodnih dviju dunja tako da se na nju mogu cijepiti i neke selekcije Viljamovke. Armatura uglavnom nije potrebna, no za neke uvjete uzgoja se preporučuje, bar prvih godina. stabla na sjemenjaku). Stabla su Od drugih dunja koriste se još u Europi ADAMS dunja i SYDO dunja, belgijske i francuske selekcije, te MB dunja. U novije vrijeme su razvijene dvije popularne selekcije, američka – OHF i europska – Pyrodwarf.

Pyrodwarf ®

Pyrodwarf je nastao križanjem sorata Avranška i Old Home u Geisenheim Research Institute, 1980. u Njemačkoj. Stabla su nešto veća od dunje MA, odnosno 50- 70% sjemenjaka, oko 4-5 m visine stabla. Dobra je alternativa sjemenjacima, a u nekim slučajevima i dunji BA-29. Sorte cijepljene na toj podlozi rađaju nešto kasnije, oko 3-4 godine. Podloga podnosi znatno veće količine fiziološki aktivnog vapna naspram dunja i koristi se tamo gdje dunja ne može uspjeti. Dobre je rodnosti. Otporna je na hladnoću. Posjeduje odličnu kompatibilnost sa svim sortama, pa međupodloga nije potrebna. Posjeduje tolerantnost na bakterijsku palež, naslijeđenu od roditelja (Old Home). Nije potrebna armatura, dobro se razmnožava, pogodna je za guste uzgojne oblike.

OHF

OHF selekcije su križanci sorata Old Home i Farmingdale. Obje sorte su tolerantne na bakterijsku palež šta je bio i najznačajniji cilj ispitivanja. Selekcije su također otporne i na hladnu sjevernu klimu, koriste se većinom u Americi. Selekcije su potpuno kompatibilne s većinom sorata. Postoji cijeli niz podloga iz te selekcije, no poznatije su OHF 333 i OHF 87. OHF 333 razvija srednje bujna stabla oko 50 – 60% bujnosti sjemenjaka kao dunja MA. OHF 87 razvija nešto bujnija stabla, kao Pyrodwarf, oko 70% sjemenjaka. Podloge iz ove serije se nalaze u ispitivanju na sortama u većem dijelu srednje Europe. Tek se ispituje u agroekološkim uvjetima naše države.