Pravilna sadnja voćaka ima veliko praktično značenje za uspješan rast, razvitak i rodnost voćaka. Za dobar uspjeh u radu potrebno je odabrati: dobre sadnice, odgovarajuće doba sadnje, utvrditi raspored sadnje, izraditi plan sadnje i pravilno obaviti sadnju.
Doba sadnje
Voćke sadimo u doba mirovanja vegetacije ujesen ili u proljeće. Bolje je voćke saditi rano u jesen nego u proljeće. Ako ih sadimo u proljeće, onda to treba obaviti što prije.
Sadnja u ranu jesen ima prednost pred sadnjom u rano proljeće zbog toga što posađena sadnica ima povoljnije uvjete za učvršćenje u tlu i obnovu ozlijeđene korijenove mreže. Naime, rano ujesen tlo je još toplo i vlažno, pa odmah počinje rast korijenja. Korijenova mreža obraste tanjim vlasastim (obrastajućim) korijenjem. Na mjestu oštećenja debljih korjenova rane zacijele. Odnosno razviju se kalusi iz kojih se nastavlja produženi rast novim korjenovima. Osim toga, tlo se slegne iznad korijenja, pa se uspostavi dobra dodirna površina između čestica tla i površine korijenja. U proljeće, prije početka pupanja i listanja nastavlja se ponovno intenzivan rast korijenja u mladih voćaka. Također se korijenove mreže dobro razvijaju i postanu sposobne da nadzemni dio opskrbljuju potrebnom količinom vode i hranjivih tvari.
Zbog svega navedenoga, posađene voćkice bolje se primaju, a ujedno brže i bolje rastu tijekom prve godine nakon sadnje. Ako se voćke sade kasno ujesen na teškim (ilovastim, ilovastoglinenim) i vlažnim tlima, tada je u sjevernim i hladnim područjima lošiji uspjeh u radu. Zato jer se javljaju razne neželjene posljedice. Naime, ako voćke kasno sadimo, kada je tlo već hladno i odviše vlažno, onda neće odmah početi rast i obnavljanje korijenja niti će obrastati novim vlasastim korijenjem. Već tek u proljeće kad se tlo zagrije. Od zakašnjele sadnje do proljeća ne samo da se korijenje ne obnavlja, već nastaju razne ozljede na korijenju. Npr. pozebe, truljenja na mjestima gdje je ozlijeđeno deblje korijenje sadnice tijekom vađenja iz rasadnika ili trapa.
U izrazito vlažnim i hladnijim područjima jesenska se sadnja obavlja samo na vrlo prikladnim lakšim (pjeskovitim, pjeskovito-ilovastim) tlima, koja imaju dobru vodopropusnost, tj. koja previše ne zadržavaju vodu.
U toplim južnim područjima može se saditi tijekom čitave jeseni. Čak i zimi ako povoljne temperature duže traju, tj. ako su zime blage. Ranija sadnja u proljeće bolja je od tzv. “zakašnjele” sadnje zbog toga što se korijenova mreža obnovi i obraste novim korijenjem prije početka rasta nadzemnih organa. Tako obnovljena korijenova mreža može bolje opskrbiti nadzemni dio vodom i hranjivima. Kasna proljetna sadnja ima niz nepovoljnih posljedica.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
