Mehanički pristupi u kojima je neka poljoprivredna proizvodnja svedena na niz rutinskih radnih rutina su više ili manje dopušteni u svakoj od poljoprivrednih disciplina. Neki se poslovi nikako ne smiju doživljavati i obavljati mehanički. One moraju biti rezultat objedinjenog znanja o fiziologiji voćaka, dosljednog promatranja voćaka i iskustva. Sve te stvari je bitno lakše obavljati i objediniti u jedan jedinstven sustav razumijevanja govora voćaka. Zato jer one same daju majstorima voćarima upute što činiti. Ukoliko postoji jedan bitan sastojak, isti onaj najbitniji sastojak uz pomoć kojeg dobra kuharica napravi dobar ručak – ljubav. Upravo je voćarstvo više nego ijedna druga poljoprivredna disciplina predmet ljubavi, pa čak i romantične ljubavi, pažnje i promatranja.
Voćarstvo – poezija poljoprivrede
Zato se često kaže kako je voćarstvo poezija poljoprivrede! A onog koga volimo, njega promatramo, osluškujemo, ugađamo bez uvjetovanja uzvraćanja ljubavi. A ipak, voćke uvijek uzvraćaju. Baš uvijek. Zato kada nam voćke ne uzvraćaju to je zato jer nisu niti primile. I zato je ružno ćuti da je neka sorta „zakazala“, „podbacila“, „zeznula“ i sl. Na taj način onaj tko je trebao dati ljubav kroz znanje i trud, racionalizira svoju pogrešku, svoj nemar, „nedostatak vremena“, znanja i sl.
Diferencijacija
Pa onda, kada ćemo rezati? Valja najprije ponešto reći o toj famoznoj diferencijaciji. Diferencijacija je proces određivanja funkcije nekog organa, organizma. Pčelari znaju, da li će neko jaje biti pčela radilica, ili pčela matica ovisi o prehrani. Kada zajednica ima puno hrane onda iz istog jajeta prehranom ona stvara maticu te se iz jajeta „diferencira“ jaje u maticu. Isto tako i pupovi na jednogodišnjim izbojima. Oni se počinju stvarati u isto vrijeme kada i list krene izlaziti iz mladice, štrljka ili nekog drugog organa. Ovisno o hormonalnom statusu u pojedinim fazama rasta, ovisno o količini hrane, ali i asimilata, iz pupa će se razviti vegetativni, mješoviti ili rodni pup.
Isto tako neke voćne vrste su osjetljivije, te teže diferenciraju (ovaj izraz u govoru podrazumijeva diferencijaciju u cvjetni, rodni pup). Npr. šljiva i jabuka, a neke gotovo da nemaju s time teškoća, npr. trešnja ili breskva, te obilno cvatu gotovo neovisno o uvjetima. Isto tako unutar voćne vrste se i sorte jako razlikuju. Imamo sorte koje lakše diferenciraju (kod jabuke idared) ili pak teže (kod jabuke sorte fuji).
Osim tih genetskih uvjetovanosti cijeli je niz drugih uvjeta koji moraju biti zadovoljeni kako bismo imali dobru diferencijaciju. Ako je prethodne godine bio preobilan rod tada se mogu očekivati teškoće u diferencijaciji. Simptomi preobilnog roda su velik broj plodova, sitni plodovi, niska suha tvar plodova, malen vegetativni prirast. Ako je prethodne godine bilo problema s ishranom, osobito ako su određena hraniva bila u nedostatku. Osobito je značajno da voćka u vrijeme cvatnje ima dostatnu prihranu dušikom. Ako nismo imali adekvatno natapanje, pa je voćka bila u stanju šoka, povezano s velikim opterećenjem. Osobito je važno da u vrijeme cvatnje i neposredno nakon cvatnje voćka ima dovoljno vode i hrane.
Ako smo rezidbom uzrokovali veliki vegetativni porast čega su rezultat vodopije i mali urod. Mali urod ne mora nužno jamčiti dobru diferencijaciju! Ako smo prethodne godine imali napad bolesti s eventualnom ranom defolijacijom (krastavost, pepelnica) ili pak ako je neki štetnik uzrokovao smanjenje lisne fotosintetske površine (lisni miner) Ako smo prethodne godine odužili berbu smanjili smo prinos asimilata u voćku, a osobito u pup i na taj način ograničili diferencijaciju Ako smo kasno skinuli mrežu i na taj način ograničili asimilaciju, zbog manjka sunčeve svjetlosti isto može biti smanjen prinos asimilata i diferencijacija može biti ugrožena. Zbog svega navedenoga bitno je napomenuti kako je procjena diferenciranosti ključna za određivanje roka početka rezidbe. U načelu, ako je diferencijacija dobro završila tada će list zbog fi zioloških razloga prije otpasti. Ako list dugo ostaje na stablu to može biti znak da je diferencijacija u zastoju.
Rezidba aktivira kretanje voćnih sokova
Stoga je u situacijama u kojima nismo sigurni da li je diferencijacija dosegla svoj kritični minimum uvijek bolje pričekati s početkom rezidbe. Na taj način odlažemo početak vegetacije i dobivamo značajno, a možda i ključno produženje dormantnog stanja voćke za koje vrijeme se diferencijacija može provoditi. S druge stanje, svaka rezidba aktivira kretanje voćnih sokova. U slučaju duboke dormantnosti i niskih zimskih temepratura to nije problem, međutim u situacijama visokih temperatura kao ovog siječnja, to može dovesti do kretanja sokova, do njihovog razrjeđivanja, te onda u slučaju pojave niskih temperatura to može dovesti do šteta uzrokovanih niskim temperaturama, a što je razlog zapravo nespremnost voćke.
Stoga bi svaki voćar trebao znati da li je vrijeme za rezidbu. Generalno, uzimajući u obzir da je lani kod većine voćara preobilno rodilo, da je bio i problem s ljetnim visokim temperaturama, i najviše od svega da su siječanjske temperature najviše otkad se mjeri temperatura zraka na području kontinentalne Hrvatske, možemo reći svim voćarima: NE ŽURITI!
