Kada i čime tijekom godine zaštititi breskve i nektarine?

Koštičave voćne vrste, među kojima su u našoj zemlji vrlo raširene breskve i nektarine, napada više od 90 uzročnika bolesti i približno 300 različitih štetnih organizama životinjskog podrijetla (uglavnom kukaca).

U našoj zemlji na breskvama i nektarinama uglavnom svake godine od uzročnika bolesti bilježimo kovrčavost lišća (Taphrina), krastavost (Venturia), pepelnicu (Sphaerotheca), šupljikavost lišća (Stigmina), te palež cvijeta i trulež plodova (Monilinia). Najvažniji štetnici bresaka i nektarina su lisne uši (Aphidae), savijači ili uzročnici crvljivosti plodova (Cydia, Anarsia), tripsi (Thrips, Taeniothrips), štitaste uši (Pseudaulacaspis). Povremeno i lokalno se mogu pojaviti i drugi nametnici, npr. crveni voćni pauk, fitofagne stjenice, pipe ili svrdlaši, cikade ili cvrčci.  Stoga cjelokupnim godišnjim programom suzbijanja bolesti i štetnika (vidi Tablice 1., 5., 6. i 7.) usmjereno suzbijamo dominantne gljivične bolesti (Taphrina, Monilinia) i štetnike (Aphidae, Cydia, Anarsia) i pritom biramo sredstva koja postranim učinkom sprječavaju štete od drugih neželjenih promjena (npr. Stigmina, Venturia, Sphaerotheca, Thrips, Lygus, Gonocerus, Phylus, Halyomorpha).

U odnosu na jabučaste voćne vrste (npr. jabuku, krušku), za njihovo suzbijanje u našoj zemlji imamo manji broj dopuštenih kemijskih pripravaka, a prosječno bi godišnje u intenzivnim nasadima bresaka i nektarina trebalo planirati 6 do 8 puta primjenu fungicida protiv spomenutih bolesti, te barem četiri do šest puta insekticide. Svakom bi nasadu trebalo pristupiti pojedinačno, godišnji program prilagoditi pojavi štetnih organizama iz prethodne sezone i aktualnim meteorološkim (ne)prilikama. Dobro je stupiti u kontakt ili pratiti regionalne preporuke poljoprivredno savjetodavne službe (www.savjetodavna.hr).

Tablica 1. Mogući program zaštite bresaka i nektarina do početka cvatnje (integrirana pravila)

Zbog sve većih problema s nekim gljivičnim i/ili bakterijskim bolestima koje uzrokuju prijevremeno propadanje stabala bresaka i nektarina, potrebno je u prvim zaštitama koristiti bakarne pojedinačne fungicide i/ili njihovu gotovu tvorničku ili priređenu mješavinu s mineralnim ili biljnim uljima. Nakon toga je potrebno u razmacima 9-14 dana obaviti još jednu ili dvije zaštite organskim fungicidima protiv kovrčavosti lišća. Prve zaštite obavljati uz što veći utrošak škropiva (600 do 800 litara/ha), za mirna vremena u doba dana s povišenom vlagom zraka.

Pokusni nasad breskve (red haven) (sadnja 2006.) na području općine Štrigova gdje su tijekom razdoblja 2008.-2015. provedeni poljski mikro- i makro-pokusi suzbijanja ekonomski važnijih bolesti i štetnika (prema integriranim smjernicama) (Taprina, Monilinia, Stigmina, Venturia, Myzus, Cydia, Anarsia). Snimio M.Šubić.

 Kovrčavost lista

Prema mnogogodišnjim iskustvima procjenjujemo vrlo veliku opasnost od primarnih zaraza uzročnicima bolesti roda Taphrina (breskve, nektarine) ako od otvaranja pupova do početka cvatnje padaju iznadprosječne količine kiše (npr. >100 mm). Praksa i pokusi iz ranijih sezona dokazuju da najjače zaraze lišća bresaka i nektarina uzročnikom kovrčavosti lišća bilježimo kada u kontinentalnom dijelu naše zemlje tijekom ožujka padne barem 60 ili više mm kiše kroz 10-ak kišnih dana. Tada samo jedna ili dvije mjere zaštite ne daju željene rezultate. Primarne zaraze osjetljivih voćaka su moguće u razdoblju od početka bubrenja pupova do pojave zelenog lisnog vrška, odnosno sve do otvaranja prvih cvjetova bresaka i nektarina (vidi Tablicu 2.). Zaraza lišća na slabije zaštićenim breskvama i nektarinama uzročnikom kovrčavosti će biti veća, ako u navedenom kritičnom razdoblju bilježimo više oborina i duže zadržavanje vlage u krošnjama.

Kovrčavost lišća (Taphrina deformans) je najčešća bolest breskve, a još jače napada i nektarine. U svijetu su zabilježeni značajni ekonomski gubici uroda bresaka (50 %) zbog pojave i razvoja kovrčavosti lišća, a poznate su i neizravne štete od kovrčavosti zbog regeneracije izgubljenog lišća. Pritom gubitak rezervne hrane negativno utječe na formiranje cvjetnih pupova i slabije “dozrijevanje” mladica.

Praktičari posljedice takvih štete svode na hladnoću, a pritom zanemaruju intenzitet prošlogodišnjeg razvoja bolesti. Jača i uzastopna pojava kovrčavosti lišća nakon nekoliko godina uzrokuje sušenje i propadanje voćaka. Simptomi kovrčavosti lišća su tipični, lako se prepoznaju, a među laicima se mogu poistovjetiti s pojavom breskvine uši uvijalice (smotalice)(Myzus varians).

Tablica 2. Prilagodba primjene anorganskih i organskih fungicida razvojnom stadiju bresaka i nektarina radi preventivnog suzbijanja kovrčavosti lišća (Taphrina)(važno u godinama kišnog razdoblja od otvaranja pupova do pojave prvih cvjetova)(vlastita iskustva iz mikro-pokusa)

Završetkom listanja pojedino lišće nema normalan izgled. Mijenjaju oblik, te postaju nakovrčani, mjehurasti, zadebljani i hipertrofirani. Često su veći od zdravog lišća, lako se lome, a ovisno o biljnoj vrsti i sorti nakovrčani dijelovi mijenjaju boju u zeleno-bijelu ili crvenkastu. Tako opisane karakteristične promjene postaju vidljive približno 14 dana nakon pojave zelenog vrha iz pupova, a inficirano je lišće vrlo uočljivo tijekom proljetnih mjeseci (travanj, svibanj). Plojka lista je inficirana djelomično ili potpuno. Ubrzo se na donjoj strani hipertrofiranog dijela razvije lagana bijela prevlaka. Nakon toga se zaraženo lišće osuši i otpada.

Ovisno o raspoloživim oborinama (navodnjavanju) i ishranjenosti, tijekom ljetnih mjeseci voćke naknadno regeneriraju “tafrinom” uništenu lisnu površinu. Zbog defolijacije otpada većina zametnutih plodova, a gubitak lišća još može uzrokovati štete na mladicama od jače sunčane radijacije. Osim na lišću, brojni autori opisuju štetne posljedice od uzročnika kovrčavosti na izdancima, te plodovima breskve i nektarine. U Italiji su opisane štete od kovrčavosti na cvjetovima, koji nakon infekcije deformiraju i obično otpadaju prije pojave simptoma.

Na pojavu kovrčavosti bitno utječe osjetljivost ili tolerantnost sorata breskve i nektarine. Prema ranije uvriježenim spoznajama nektarine su jače zaražene od bresaka, a sorte bresaka bijele boje mesa ploda su manje napadnute nego sorte žutog mezokarpa. Rane i ranije sorte bresaka se zbog brzog listanja također smatraju relativno otporne. Budući za naše klimatske uvjete nemamo sigurnih podataka o tolerantnosti ili osjetljivosti sorata na kovrčavost lišća, preporučuje se redovita preventivnu zaštitu primjenom učinkovitih fungicida. Najveći dio godišnjeg ciklusa na stablima bresaka i nektarina gljiva Taphrina deformans provodi “skriveno” kao saprofit. Primarne zaraze osjetljivih voćaka su moguće u razdoblju od početka bubrenja pupova do pojave zelenog lisnog vrška. Ovisno o klimatskim uvjetima, osjetljivo razdoblje na infekcije uzročnikom kovrčavosti u kontinentalnom području naše zemlje traje 10-tak dana do 9 tjedana.

Prvi simptomi kovrčavosti lišća bresaka i nektarina (Taphrina) postaju vidljivi približno 14 dana nakon pojave zelenog vrha iz pupova (slika 3), krajem travnja inficirano lišće mijenja oblik  (postaje nakovrčano, mjehurasto, zadebljano i hipertrofirano – slika u 4). Nakovrčani dijelovi mijenjaju boju u zeleno-bijelu ili crvenkastu (slika 5 i slika 4.). Tijekom svibnja na donjoj strani hipertrofiranog dijela razvije se lagana bijela prevlaka (slika 6). Netretirano stablo breskve zaraženo uzročnikom kovrčavosti krajem travnja (slika 7). Snimio M.Šubić

Palež cvijeta, rodnih grančica i trulež plodova

“Monilijske” bolesti (Monilinia) smatramo među najštetnijim u hrvatskom voćarstvu, a štete su moguće u cvatnji kao palež cvijeta i rodnih grančica i kasnije kao trulež plodova. U cvatnji latice poprime svijetlo-smeđu boju. Dovoljno je da bude zaražen jedan cvijet, pa se naknado osuše i bliži cvjetni organi. Za vlažna vremena na bolesnim organima nastaju sivkaste nakupine (infektivne konidije). Listovi uz cvijet također postaju vodenasti i imaju svijetlo-smeđu boju i mlohavo vise poput zastavica. Uzročnik bolesti se širi u žilno staničje, pa kao posljedica nastaje venuće i sušenje rodnih grančica. Na osušene mladice se nakon nekog vremena nasele paraziti slabosti (npr. Cytospora sp.) i propada veći dio rodnog volumena ili cijela voćka. Uzročnici ovih bolesti najčešće prezimljuju kao mumificirani plodovi u krošnji ili na tlu. U nekih voćaka i vegetativno tijelo gljivice (micelij) na rak-ranama starog drva ili grančica može biti proljetni izvor zaraze.

Uz obilje proljetne vlage i temperature >10°C bilježimo optimalne uvjete za formiranje infektivnih konidija koje vjetar, kiša ali i neki kukci šire u vrijeme cvatnje. Već nakon 3-6 dana od uvjeta zaraze pojavljuju se prvi simptomi bolesti. Visoka relativna vlažnost zraka (>85 %), dugotrajno zadržavanje vlage i temperature 15-25°C optimalne su širenju parazita unutar voćnog tkiva.

Bolest se može razvijati i pri nižim temperaturama zraka, ali tada neprekidno vlaženje osjetljivih biljnih organa mora trajati značajno duže razdoblje (>48 sati).

Mjere zaštite

Higijenom u voćnjaku nastojimo umanjiti izvor zaraze, pa krajem zime rezidbom uklanjamo suhe izboje i iznosimo iz voćnjaka “mumificirane” plodove skupljene na ili ispod stabla. Ovisno o učestalosti kiša, duljini cvatnje, te osjetljivosti sorte ovisi i broj potrebnih mjera zaštite. Za zaštitu cvijeta voćaka od “monilije” registrirani su pripravci na osnovi djelatnih tvari fenheksamida, fludioksonila & ciprodinila, boskalida & piraklostrobina, a zarazu umanjuju trifloksistrobin i fluopiram (vidi Tablicu 3.). Postoje modeli prognoze koji se koriste pri uzgoju voća u plantažnim nasadima, a projektom istraživanja osjetljivosti Monilinia vrsta na neke fungicide (2019.) dokazana je u našoj zemlji otpornost ili rezistentnost ovih patogena na neke djelatne tvari (https://rezistentnost-szb.hr). 

Tablica 3. Neki organski fungicidi dopušteni za suzbijanje paleži cvata i rodnih grančica koštičavog voća (Monilinia spp.) u našoj zemlji

Tablica 4. Optimalni epidemiološki uvjeti za razvoj cvjetne “monilije” bresaka i nektarina

Biološke mjera zaštite

Zadnjih godina na našem se tržištu pojavljuju biološki pripravci kojima možemo preventivno suzbijati i “monilije” u cvatnji koštičavih voćaka. Među njima ističemo antagonističke mikroorganizme Bacillus subtilis (npr. u pripravcima Ekstrasol, BioLife i slično) i Bacillus amyloliquefaciens (npr. u pripravku Serenade ASO SC). Bolji učinak daju prije pojave simptoma bolesti, patogeni ne razvijaju otpornost ili rezistentnost na biološke pripravke, a također su djelotvorni protiv nekih bakterijske bolesti voćaka (Pseudomonas, Xanthomonas). Prikladni su u ekološkom uzgoju, jer ne ostavljaju mjerljive ostatke (rezidue) na voćnim plodovima.

Zbog uzročnika bolesti drva (npr. Valsa – slika 8) i “monilijskih” bolesti cvjetnih organa i plodova (Monilinia) (slike 9 i 10, 11) važne su mjere biljne higijene kojima krajem zime rezidbom uklanjamo suhe izboje i iznosimo iz voćnjaka “mumificirane” plodove skupljene na ili ispod stabla Snimio M.Šubić.

Tijekom cvatnje nastojim izbjeći primjenu kemijskih sredstva za zaštitu bilja, ali ako tada najavljuju kišovito i prohladno vrijeme, onda će sigurno biti optimalni uvjeti za razvoj “monilijske paleži” (Monilinia laxa). U cvatnji preventivno prije oborina primijeniti dopuštene fungicide samo u doba dana kada pčele ne lete (dva sata nakon zalaska i/ili dva sata prije izlaska sunca). Odmah nakon cvatnje prema potrebi suzbijati lisne uši i tripse, ali pritom poduzeti sve mjere za zaštitu pčela (NN 135/08).

Tablica 5. Mogući program zaštite bresaka i nektarina tijekom cvatnje (integrirana pravila)

   Lisne uši

Lisne uši (Aphidina) ubrajamo u najvažnije štetnike poljoprivrednih kultura. To su sitni kukci, veliki svega nekoliko mm. Vrlo su brojne i rijetko kada samo jedna vrsta lisnih uši šteti samo jednoj biljnoj vrsti. Odrasli oblici mogu biti krilati sa dva para opnenastih krila ili beskrilni. Različitih su boja (od žuto-zelene do tamnih boja), nježne građe, malog tijela veličine do 2,5 mm. Njihove su ličinke nalik na odrasle oblike, a identifikacija je vrlo zahtjevna. Stoga se lisne uši u tekstovima s opisima štetnika najčešće navode kao grupa. Štete od lisnih uši mogu biti izravne zbog sisanja biljnih sokova, pa lišće gubi zelenu boju i često se deformira. Neizravne štete nastaju lučenjem “medne rose” na koju naseljavaju gljive čađavice (onečišćuju biljne organe i smanjuju asimilaciju). Najveće neizravne štete lisne uši čine prenošenjem različitih virusnih bolesti. Imaju veći broj generacija godišnje, čiji razvoj pri optimalnim temperaturama zraka (18-20°C) traje do 12 dana.

Nepotpuni razvoj lisne uši završava bez jesenske spolne generacije i bez odlaganja zimskih jaja na zimskog domaćina. S globalnom promjenom klime i sve toplijim zimskim mjesecima lisne uši ne odlažu zimska jaja. Tada se sve generacije razvijaju nespolno, a ženke rađaju žive ličinke. Vješanjem žutih ljepljivih ploča može se pratiti samo populacija krilatih oblika, dok brojne generacije beskrilih uši stalno moramo na voćkama pratiti redovitim vizualnim pregledima (lisne uši tražimo na naličju lista). Vrlo učinkoviti prirodni neprijatelji lisnih uši su božje ovčice (Coccinella), zlatooke (Chrysopidae) i parazitoidna vrsta Aphidius colemani.

Od komercijalno registriranih botaničkih pripravaka mogu se za suzbijanje lisnih uši na breskvama i nektarinama koristiti insekticidi koji sadrže prirodni piretrin na osnovi ekstrakta biljke dalmatinskog buhača (Asset Five, Direkt Green, Abanto, Krisant, Pyregard EC). Krajem cvatnje tek zametnuti i mladi plodovi bresaka i nektarina mogu biti napadnuti od drugih vrsta štetnika koji bodenjem oštećuju plodove (npr. fitofagne stjenice, pipe ili svrdlaši, cikade ili cvrčci), pa izborom i poznavanjem postranog učinka insekticida sprječavamo i njihove moguće ekonomske štete.

U mjerama zaštite nakon cvatnje bresaka i nektarina suzbijamo najvažnije štetnike koje napadaju voćke bodenjem i sisanjem sokova: najraširenije su lisne uši. Štete od breskvine uši uvijalice (smotalice) (Myzus varians) (slika 12) ne treba mijenjati sa uzročnikom kovrčavosti lišća (Taphrina), a najpoznatija vrsta uši na breskvama je zelena breskvina uš (Myzus persicae) (slika 13) (uši su skrivene s donje strane lišća, pa kontaktni insekticidi pokazuju slabiju djelotvornost. Nakon cvatnje tek zametnute plodove breskve i nektarine privlače tripse, pipe i fitofagne stjenice (slika 14 i 15 – oštećeni plodovi), pa kod suzbijanja lisnih uši birati pripravke koji pokazuju postrani učinak na ove neželjene organizme. Snimio M.Šubić.

Uzročnici „crvljivosti“ plodova

Tijekom ljetnog razdoblja, odnosno od kraja svibnja ili početkom lipnja valja suzbijati najvažnije tehnološke štetnike bresaka i nektarina – breskvina savijača (Cydia molesta) i moljca (Anarsia lineatella), uzročnike “crvljivosti plodova”. U našim uvjetima breskvin savijač predstavlja brojniju vrstu u odnosu na breskvina moljca (vidi Histograme 1. i 2.). Leptiri breskvina savijača postaju aktivni već od kraja ožujka ili početkom travnja pa sve do listopada (pritom razvijaju 3-4 generacije godišnje). Leptiri breskvina moljca je u sezoni pojavljuju nešto kasnije, najčešće sredinom svibnja, razvijaju dvije generacije godišnje i aktivno lete do početka mjeseca rujna. Leptiri prezimljujuće (prve) generacije breskvina savijača i moljca napadaju vršne dijelove mladica bresaka i nektarina, a ličinke naknadnih (ljetnih) populacije uzrokuju “crvljivost plodova”.

Njihova se populacija, a samim time određivanje stvarne potrebe i optimalnih rokova, prati u županijskim ispostavama savjetodavne službe pri Ministarstvu, poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. U integriranoj je proizvodnji ograničen broj pripravaka za njihovo suzbijanje. U smjernicama je dopuštena primjena (eko)toksikološki prihvatljivijih insekticida: Affirm WG (K=7), Coragen SC (K=14) i *Delegate WG (K=7 dana). Pred dozrijevanje istovremeno suzbijati trulež plodova uz pridržavanje propisane karence. Tijekom dozrijevanja i prije berbe plodova  moguće je koristiti biološke insekticide na osnovi  Bacillus thuringiensis kurstaki (npr. Belthirul, Lepinox Plus WP, karenca =NP nije primjenljiva).

*sredstvu je ukinuta registracija 30.6. 2024., a primjena zaliha je dopuštena do 31.12. 2025.

Brojnost leptira breskvina savijača (Cydia molesta) tijekom posljednje dvije sezone (2023. i 2024.) u središnjem dijelu Međimurja  (manji voćnjak uz okućnicu bez primjene insekticida) (slika 16 – ulov leptira iz “feromonske kućice”). Ličinke prve generacije breskvina savijača i moljca često napadaju vršne dijelove mladica (slika 17). Snimio M.Šubić.

Brojnost leptira breskvina moljca (Anarsia lineatella) tijekom posljednje dvije sezone (2023. i 2024.) u središnjem dijelu Međimurja (manji voćnjak uz okućnicu bez primjene insekticida). Ličinke ljetne populacije breskvina savijača i moljca napadaju plodove i uzrokuju “crvljivost” (slika 18), zbog čega se naknadno razvija “monilijska trulež” (slika 19). Snimio M.Šubić.

Tablica 6. Mogući program zaštite bresaka i nektarina tijekom rasta, razvoja i dozrijevanja plodova (integrirana pravila)

Tijekom jeseni je u početku otpadanja lišća, i nakon što otpadne više od 80 % lišća, dobro primijeniti jedan od pojedinačnih bakarnih fungicida, radi većeg broja bolesti koje prezimljavaju na stablima. Zašto? Izravne mjere suzbijanja različitih bolesti drva primjenom bakra: Kako veći broj gljivičnih i bakterijskih bolesti koštičavog voća prezimljuje na zaraženim grančicama (uz pupove) ili uz rak-rane na debljim granama (i/ili provodnici) (vidi Tablicu 8.) vrlo su važne preventivne mjere tretiranjem bakarnim pripravcima!

VAŽNO: Bakarne pripravke na koštičavom voću ne smijemo koristiti tijekom vegetacije zbog moguće toksičnosti. Dobro ih je primijeniti već ujesen krajem i/ili nakon otpadanja lišća i krajem zime-početkom proljeća u vrijeme bubrenja i neposredno prije otvaranja pupova. Premda su za tzv. “zimsko plavo prskanje” registrirani u povišenim koncentracijama, bolje je bakarne pripravke koristiti u spomenutom razdoblju u više navrata (2-3x), ali u smanjenim količinama.

Pojedinačni bakarni fungicidi koji se mogu koristiti tijekom mirovanja koštičavog voća su primjerice: Bordoška juha WP, Champion, Cuprablau-Z, Neoram WG, Nordox DF, Airone SC, Cupra  SC i drugi. Umjesto pojedinačnih bakarnih djelatnih tvari, može se primijeniti njihova kombinacija s mineralnim uljem (npr. Modro ulje SE, Red fox SE).

Tablica 7. Mogući program zaštite bresaka i nektarina tijekom nakon berbe plodova (integrirana pravila)

Tablica 8. Mjesto i način prezimljenja nekih važnijih bolesti koštičavog voća (breskva)

Tablica 9. Najčešća biološka i ostala sredstva za zaštitu bilja koje preporučujemo uvrstiti u godišnji program zaštite bresaka i nektarina (radi smanjenja rezidua ili ostataka pesticida)(mg/kg)

Mnogi gljivični i bakterijski uzročnici bolesti mogu oslabiti ili uzrokovati odumiranje koštičavih voćaka (također bresaka i nektarina): npr. Armillaria, Rosellinia, Verthicillium, Phytophthora, Eutypa, Monilinia, Leucostoma, Phomopsis, Pseudomonas! U Francuskoj su fitoplazme uzrokovale propadanje bresaka u većem slučaja (European stone fruit yellows phytoplasma) (ranije X bolest bresaka – uzrokuje uvijanje i žućenje lišća bresaka), a ova karantenska bolest se već pojavila na području Austrije i susjedne Slovenije (aktivno je prenosi fitofagna lisna buha Cacopsylla pruni).

Osim praćenja meteoroloških uvjeta, složivim kućicama i feromonima u nasadima redovito pratimo brojnost leptira najvažnijih tehnoloških štetnika bresaka i nektarina (Cydia, Anarsia) (slika 20) (vidi Histograme 1. i 2.). Cjelokupnim godišnjim programom usmjerene zaštite (vidi Tablice1., 5., 6. i 7.) nastojimo pored ekonomski važnijih uzročnika bolesti bresaka i nektarina postrano umanjiti štete od drugih zdravstvenih problema: primjerice sve raširenije fiziološke bolesti drva koštičavog voća (slika 21 – sušenja stabala – npr. breskve) (mogući uzrok: ekstremna kolebanja temperature krajem zime, proljetni mraz, neodgovarajuće tlo, slabija kompatibilnost podloge i plemke) ili u kišnim sezonama izražena tehnološka krastavost plodova (Venturia – slika 22).  Snimio M.Šubić.

Pročitajte još:

Breskva – uzgoj, sorte i zaštita

Sorte breskve