Kako uspješno uzgojiti malinu?

Malina (Rubus idaeus) je vrsta podneblja Britanije, Europe i Azije, raste kao divlja u živicama i kao uzgojna vrsta u nasadima. Rodi odmah poslije sadnje, a punu rodnost doseže u trećoj godini. Rodi jednom ili više puta u godini, živi u prosjeku 8-14 godina, a može postići starost i do 20 godina. Raste u obliku grma visine i do 3,5 m.

Malina se spominje čak u antičkoj povijesti, a potječe s planine Kavkaz. Navodi se da su divlju malinu brali Trojanci, a Rimljani su je našli u Britaniji i donijeli na kontinent. Već u srednjem vijeku Britanci su uzgojili kvalitetnije vrste maline i prenijeli je u 18. stoljeću u Sjevernu Ameriku, gdje je već poznaju i uzgajaju Indijanci.Do danas je poznato oko 195 vrsta malina, među kojima su najvažnije:  europska malina (Rubus idaeobatus idaeus); crvena malina (Rubus idaeus strigosus); crna malina (Rubus idaeus occidentalis); ljubičasta malina (R. ideaus nehlectus.), rasprostranjena u područjima Sjeverne Amerike.

Zahvalna kultura za uzgoj

Malina pripada istom razredu, redu, porodici i rodu kao kupina, ali pripada drugoj vrsti – Idaeus. To je voćna vrsta koja se u novije vrijeme sve češće spominje, a ujedno i vrlo zahvalna kultura koju nije teško uzgojiti. Ipak, u berbi zahtijeva dosta ljudskog rada pa je, kao i kupina, pogodna za obiteljska gospodarstava. Plodovi malina sadrže mnogo kiseline, šećera i vitamina, imaju ugodnu aromu i lijepu boju pa su osobito traženi na tržištu svježeg voća, a još više u preradi. Plod dozrijeva u lipnju i srpnju kad je na tržištu malo svježeg voća, a mraz i vjetar u proizvodnji ne rade štete kao kod drugih voćnih vrsta. Kasna cvatnja malina znači isključenje šteta od proljetnih mrazeva, a briga o njima i način obrade može gotovo svatko vrlo brzo usvojiti.

Malina predstavlja važnu sirovinu u prerađivačkoj industriji prehrambenih proizvoda. Osim konzumne svježe maline, prerađuje se u više oblika: različite vrste sokova, sirupe, marmelade, džemove, pulpe, kompote, konditorske proizvode i drugo. U Europi se najviše uzgaja u Mađarskoj, Srbiji, u novije vrijeme u Poljskoj, uz Sjevernu Ameriku i Rusiju.

Povećana proizvodnja maline na našem području, između ostalog, rezultat je introdukcije sorti i mogućnosti proizvodnje plodova tijekom cijele vegetacije. Najveći izazovi u oplemenjivanju maline su u proizvodnji sorti visoke kvalitete ploda, dobrog prinosa, dužeg životnog ciklusa, mogućnosti strojne berbe, adaptaciji na različite ekološke uvjete i poboljšanju otpornosti na patogene. Sva težnja pri oplemenjivanju i pronalasku novih superiornijih sorti oslanja se na biološke osobine rasta maline. Poznavanje osobina rasta dvogodišnjih sorti malina vrlo je važno zbog tehnologije uzgoja.

Ekološki zahtjevi maline

Za uzgoj malina, potrebno je stvoriti i pokušati pronaći gotovo idealne uvjete. Najvažniji čimbenici su klima i tlo. Malina zahtijeva svježu klimu s dovoljno oborina. Osjetljiva je na niske temperature kad nema snijega jer se zbog plitkog ukorjenjivanja lako smrzne korijen, posebno na temperaturi -12 do -14 °C. Izboji maline podnose najniže temperature od -16 do -26 °C. Malina cvate kasno u svibnju, a veća kolebanja temperature u proljeće mogu oštetiti mlade izboje. Malini općenito ne odgovara klima vrlo hladnih zima i vrućih ljeta. Za rast je malini potrebno dovoljno svjetla pa joj ne odgovaraju zasjenjeni položaji.

Za uspješan uzgoj malina vrlo je važna i količina oborina koja mora biti veća od 800 mm godišnje od čega bi barem polovica trebala pasti u vegetacijskom razdoblju. Plitki korijen maline osobito pati od suše pa na lošim tlima s mnogo gline dolazi do oštećenja korijena. Malinu je potrebno uzgajati na blago nagnutim terenima koji omogućuju strujanje zraka. Zadržavanje hladnog zraka u proljeće ne pogoduje rastu maline, a zadržavanje vlage tijekom rasta i zriobe pogoduje razvoju bolesti. Za uzgoj malina nisu pogodni ni jaki vjetrovi koji mogu nanijeti znatne štete jer malina ima vrlo krhke šibe. Za proizvodnju malina najpogodnije je tlo bogato humusom, dobre strukture i vodozračnog režima te propusno do polupropusno. Treba imati na umu da raspored oborina nije baš povoljan pa tlo mora dobro gospodariti vodom. Ako u tlu nema dovoljno humusa, treba ga obogatiti zelenom gnojidbom i dodavanjem stajskog gnoja. Malina zahtjeva neutralna do slabo kisela tla. Na alkalnim tlima pojavljuje se kloroza, a na vrlo kiselim poremećuje se opskrba mikroelementima.

Priprema tla za sadnju maline

Priprema tla za sadnju nasada malina mora biti temeljita da bismo mogli očekivati veliku isplativost uzgoja. Ispitivanjem tla doznajemo kakve je kakvoće tlo te količine osnovnih hraniva i kiselost tla. Na temelju analize odlučuje se o primjeni i samoj količini potrebnih mineralnih gnojiva i stajskog gnoja. Teren prije sadnje treba izravnati, rasipati mineralno gnojivo i duboko poorati na oko 40 cm dubine.

Ako se sadi u proljeće, pripremu tla je potrebno obaviti od ljeta do jeseni. Za jesensku sadnju radove treba obaviti u proljeće. Prije same sadnje zemlju treba usitniti, označiti redove i iskopati plitke jamice za sadnju. Sadnice moraju biti zdrave, dobro razvijene i s dobrim korijenom. Nakon sadnje međuredni prostor treba plitko obraditi da se za ljetne mjesece očuva proljetna vlaga.

Gdje i kako posaditi malinu?

Maline se uzgajaju iz korijenovih izdanaka bez cijepljenja. Često se uzgaja na okućnicama u obliku više ili manje slobodnih grmova i to prikraćene da ne bi trebale armaturu. U intenzivnim nasadima malina se obavezno uzgaja uz armaturu, koja najčešće ima dvije do tri vodoravne žice. Za to su potrebni stupovi dugi 220 cm. Prva žica se postavlja na 30 cm i obično služi za držanje crijeva i kapaljki za navodnjavanje. Druga žica se postavlja na 110 – 120 cm, dok treća ide na 180 -190 cm. One služe za pridržavanje izdanaka. Promjer pocinčane žice je 3 mm. Postoje i sustavi s poprečnim prečkama na stupovima kojima se visina prečke i žice posebno prilagođava određenoj sorti.

Malina se sadi na razmak od 40 do 50 cm. razmak između redova je najviše 3 m za mehaniziranu berbu, a najmanji može biti 1,6 m. U prvoj godini nastaju izboji koji u drugoj godini daju rod. Ako su izboji jaki, prikraćuju se na visinu do 150 cm dok se slabiji izboji jače prikraćuju i to prije početka vegetacije. U drugoj godini pojavljuju se novi korijenovi izdanci koji počinju oblikovati živu ogradu. Razmak između drvenih stupova mora biti 6 do 7 m, betonskih 8- 10 m stupovi na krajevima redova trebaju biti jači i učvršćeni uporima.

Budući da malina ima vrlo nježan plod, berbu je potrebno pažljivo organizirati. Branje malina se uglavnom obavlja ručno, jer strojna berba zahtijeva velike nasade i smanjuje kvalitetu proizvoda. Malina dozrijeva tijekom dva do tri tjedna i potrebno ju je brati svaki ili svaki drugi dan. Nakon branja maline se prevoze u hladnjaču zbog dubokog zamrzavanja ili čuvanja na temperaturi od 0 do 0,5 °C za svježu potrošnju.

Ishrana i gnojidba maline

Preporuča se sljedeći način gnojidbe tla u nasadu malina:

Prva godina: 0,1 kg KAN-a po sadnom mjestu i to jednom krajem ožujka, a drugi put krajem svibnja; ujesen se dodaje 450 kg gnojiva NPK 7:14:21 po hektaru.

Druga godina i godine rodnosti: U proljeće se dodaje 600 kg KAN-a po hektaru u dva navrata, a u jesen 500 kg NPK 7:14:21 po hektaru; prema potrebi u jesen se može dodati i stajski gnoj.

Koje bolesti i štetnici napadaju malinu?

Najznačajnije bolesti malina su trulež korijena ( Phytophthora spp. ), ljubičasta pjegavost izbojaka maline ( Didymella applanata ), siva plijesan, ( Botrytis cinerea ), sušenje izdanaka ( Leptospaeria coniothyrium ), te lisne hrđe. Od štetnika su prisutne malinine mušice, mušice galice, malinin pupar, staklokrilka, lisne uši, stjenice, grinje, cvjetojedi, prstenar i ose listarice.

(nastavlja se)

Foto: Shutterstock