U našim se trgovinama u posljednje vrijeme sve češće može naći tzv. „Nashi“ kruška neobičnog okusa i izgleda. Ove kruške potječu iz Kine i Japana gdje se uzgajaju već tri tisućljeća. Azijski imigranti donijeli su ovu krušku u SAD u 19. stoljeću, a uzgojna područja su u Kaliforniji i Oregonu. U Novom Zealandu se uzgoj širi 70- ih godina prošlog stoljeća, a u Europi se interes za uzgoj javlja tek posljednjih dvadesetak godina. U Italiji postoji vrlo jaka tendencija porasta proizvodnje, a iz te zemlje često dolaze plodovi i u naše trgovine.
Naziv „Nashi“ potječe iz japanskog naziva za sorte uzgojene iz nekih autohtonih azijskih vrsta iz roda Pyrus, a taj se naziv općenito udomaćio i u drugim dijelovima svijeta. Porijeklo „Nashi“ krušaka je bitno drugačije od europskih sorata krušaka. One vode podrijetlo od nekoliko azijskih vrsta roda Pyrus i to P. pyrifolia, P. bretshneideri, P. ussuriensis i P. calleryana. Dok europske sorte krušaka vode porijeklo od P. communis. Zbog genetskih razlika nemoguće ih je uzgajati na dunji, a niti uz uporabu međupodloge ne postižu se dobri rezultati.
Zato se u SAD uzgajaju cijepljene na P. calleryana s kojom imaju dobru podudarnost i manje su bujne nego kad se uzgajaju na drugim podlogama. Prednost ove podloge je otpornost na sušu, teško tlo, i niske temperature, uz povoljan utjecaj na rodnost i veličinu plodova. Mane ove podloge su osjetljivost na višak vapna u tlu i kruškinu buhu. Osim navedene podloge moguće je koristiti sjemenjake europskih sorata krušaka. U SAD se u tu svrhu rabe sjemenjaci sorata „Winter Nellis“, „Old Home“ i „Viljamovka“. Također se istražuju i druge azijske vrste krušaka kao moguće podloge za „Nashi“ sorte.
Uzgoj i njega Nashi kruške
Nashi kruške traže veći razmak sadnje (3-4,5 m u redu i 5-6 m između redova), iako se istražuju mogućnosti znatno gušće sadnje, čak do 3000 stabala po hektaru. Odabir odgovarajućeg uzgojnog oblika predstavlja poteškoću, jer postoje znatne razlike u mjestu zametanja cvatnih pupova kod svih sorata. Zbog toga se najčešće primjenjuju prostorni uzgojni oblici kao što je piramida. Preporučuje se i vaza, koja ima prednost zbog manje opasnosti od bakterijskog paleža na kojeg su Nashi kruške također osjetljive.
Prilikom sadnje Nashi kruške potrebno je voditi računa o izboru prikladnog položaja, jer cvatu ranije od sorte europske kruške Viljamovka, pa je povećana opasnost od proljetnog mraza. Ipak, prilagodljivost sorata Nashi krušaka nije loša, pa mogu uspijevati u većini područja gdje nema veće opasnosti od ranih proljetnih mrazeva. Jedino je važno da tijekom vegetacije bude povoljna vlaga zraka. Drugi važan uvjet je da tijekom zime bude barem 850 sati s temperaturom ispod 7° C. To je tzv. suma inaktivnih temperatura koja je potrebna da bi voćka uredno otpočela vegetaciju u proljeće.
Neke sorte Nashi kruške, kao što je Hosui, mogu uspijevati i kod 650 sati inaktivnih temperatura. Mogu doći u obzir u područjima s blažim zimama. Od uzgojnih mjera obvezno je provoditi ručno prorjeđivanje plodova i to 4-5 tjedana poslije cvatnje. Ostavlja se samo jedan plod po cvatu i to na svakih 15 – 20 cm rodnog drva. Postoje dvije osnovne skupine sorata; jedne su japanskog podrijetla, a druge kineskog. Sorte japanskog podrijetla imahu okruglaste plodove, koji oblikom i veličinom sliče jabuci, a sorte kineskog podrijetla imaju kruškolik plod. Okus je blag, slatkast i osvježavajuć zbog velikog sadržaja vode.
Na temelju stranih iskustava za uzgoj bi se mogle preporučiti sorte Kosui, Shinsui, Shinsheiki, Hosui i Shinko. To su sorte japanskog podrijetla, dok za one kineskog podrijetla dostupne informacije uglavnom nisu ohrabrujuće. Obvezno treba posaditi barem dvije sorte koje zajedno istovremeno cvatu da se osigura dobra oplodnja. Sorte Kosui i Shinshui se ne mogu međusobno oploditi, pa im je potrebna barem još jedna sorta koja ih može uspješno oploditi.
Berba i čuvanje
Plodovi većine sorata se mogu čuvati na temperaturama od 0 – 2o C uz 90 – 95 % vlage zraka do tri mjeseca. Općenito pravilo je; što je je mogućnost čuvanja veća, to je dozrijevanje kasnije. Na sobnoj temperaturi se plod ponekad može održati i do tri tjedna. Plod se bere kad je potpuno zreo, obično s 11-14 % topljive suhe tvari i tvrdoće 3-4,5 kg po cm2.
U usporedbi s europskim sortama krušaka, plodovi Nashi sorata sadrže otprilike 50 % manju količinu šećera. Računa se da je konzumacija jednog ploda Nashi kruške identična unosu oko 3,3 g čiste glukoze. Treba dodati i činjenicu da plodovi krušaka sadrže brojne tvari za koje je dokazan pozitivan učinak na zdravlje. Među kojima su i spojevi koji pozitivno djeluju na pacijente koji boluju od dijabetesa tipa II. Plodovi ne dozrijevaju u isto vrijeme, pa ih treba brati u više navrata. Jako su osjetljivi na gubitak vode (kalo), pa ako je on veći od 5-7 %, postaju smežurani i neprivlačni. Osobito su osjetljive sorte Kosui i Hosui.
