Rese, odnosno skupina muških cvjetova kod lijeske formiraju se na prijevremenim izbojcima koji se razvijaju iz ljetnih pupova. Razvoj resa složeni je proces koji započinje u proljeće početkom otvaranja zimskih pupova i listanja. Traje sve do kraja kolovoza (ovisno o lokalitetu). Taj proces se sastoji od mnogih fenofaza i mikrofenofaza koje traju različito, ovisno o vremenskim prilikama, sorti, lokalitetu i slično. Točan razlog neformiranja resa teško je odrediti. Moguće da su se u određenim fazama formiranja resa javile loše vremenske prilike te je iz toga razloga došlo do zastoja u pojedinim fenofazama rasta i razvoj izbojka s resama. Isto tako, ako se provede gnojidba, može doći do preintenzivnog vegetativnog rasta mladica, uslijed naglog dotoka dušika prilikom prihrane, te se ljetni pupovi u pazušcima listova iz kojih se razvijaju rese nisu pravilno formirali što je moguća posljedica razvoja malog broja resi na izbojcima.

Kako lijeska cvate već negdje od prosinca pa sve do ožujka, te se u tom razdoblju izvrši i oprašivanje, a oplodnja lijeske se događa tek u svibnju, odnosno početkom lipnja, manji broj plodova je isto tako moguć zbog neadekvatnih uvjeta za oplodnju (čest uzrok slabe oplodnje i opadanja tek zametnutih plodova mogu biti temperature ispod 20 oC u razdoblju od nekoliko dana oko oplodnje). S obzirom na navedeno može se reći da je lijeska specifična voćna vrsta obzirom na svoja biološka i fiziološka svojstva. Poremećaji u razvoju pojedinih organa mogu se manifestirati na različite načine, a u konačnici dolazi do smanjenja i izostanka priroda.

Prethodni članakKako se riješiti muha na gospodarstvu?
Sljedeći članakKad se može cijepiti kiviku?
izv. prof. dr. sc. Martina Skendrović Babojelić
Docentica na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost – Voćarstvo: Uvjeti i tehnologije uzgoja voća, građa, svojstva i kvaliteta plodova, očuvanje starih sorata voća. Rođena je 16.08.1979. godine u Brežicama. Diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2002. godine, a od 2003. godine zaposlena je na Zavodu za voćarstvo. Doktorski rad obranila je 2009. kada je izabrana u zvanje znanstvenog suradnika. U zvanje docenta izabrana je 2010. godine, a u zvanje višeg znanstvenog suradnika 2012. godine. Znanstveni interesi vezani su uz sustave i tehnologije uzgoja voća, građu, svojstva i analize plodova, kvalitetu plodova, oksidativni stres plodova, prikupljanje i očuvanje starih sorata voća i dr. Od 2011. godine voditelj je laboratorija Zavoda za voćarstvo. Aktivno sudjeluje u nastavi na Agronomskom fakultetu: kao koordinator modula: 'Voćarstvo' (preddiplomski studij), 'Primijenjene tehnologije uzgoja voća' i 'Ukrasne voćne vrste' (diplomski studij) 'Pomotehnika i kvaliteta ploda' (doktorski studij), a suradnik je na još nekoliko modula ('Osnove uzgoja drvenastih kultura', 'Voćarstvo 1', 'Uvod u hortikulturnu terapiju'). Do sada je bila voditelj 14 diplomskih i 4 završna rada te član povjerenstva 42 diplomska i 23 završna rada. Suradnik je na dva europska projekta: 1) IPA projekt: „Izobrazba kao priprema za posao u ukrasnoj hortikulturi“ (2013-2015) i 2) LIFE + projekt: „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ (2014-2017). Bila je voditelj jednog nacionalnog znanstvenog projekta te je sudjelovala kao istraživač na dva znanstvena projekta, dva tehnologijska projekta te većem broju istraživanja iz područja voćarstva: Ima objavljenih 6 radova a1 skupine, 14 objavljenih radova a2 skupine, te 5 radova a3 skupine. Kao autor/koautor prezentirala je 29 radova na znanstvenom-stručnim skupovima (domaćim i međunarodnim). U razdoblju od 2004-2007. godine u nekoliko navrata znanstveno se usavršavala na Zavodu za staničnu biologiju i ekofiziologiju biljaka, Odjela za biologiju Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku.