""Ova sorta, zbog obilne cvatnje svakog mjeseca i obilja plodova, zaslužuje mjesto u našem vrtu, okućnici ili, ako za njezin uzgoj nema temperaturnih uvjeta, u loncu ili sanduku u verandama ili u kućnim prostorijama. Zanimljivost i ljepota ovog limuna je što istovremeno na sebi ima bjelkastoružičaste cvjetove, zelene plodove i žute zrele plodove i to u vrijeme kad ostali limuni imaju samo zelene listove. Limun mjesečar je zimzeleni agrum porijeklom iz Kine i Indije, a najviše se uzgaja u središnjoj i južnoj Americi, Turskoj, u SAD, te u nekim zemljama Sredozemlja. Kao i ostalim sortama limuna, odgovara mu umjereno topla i suptropska klima. Osjetljiv je na niske temperature, odmah iza limete i četruna, i ne bi ga trebalo uzgajati na otvorenom u područjima naglih padova temperature. Osim ljepote i ukrasa, plodovi su bogati izvor vitamina C, koji ima nenadoknadivu vrijednost za ljudsko zdravlje. U 100 g svježeg čistog soka ima 44 mg vitamina C.

Uvjeti uzgoja na otvorenom

Temperatura je najbitniji faktor i ona je, uglavnom, ta koja određuje da li će ovaj limun u potpunosti opravdati svoj naziv. Tako primjerice, visoke ljetne temperature od 30 – 38°C zaustavljaju rast vegetativnih i reprodukcijskih organa, uzrokuju opadanje cvjetnih pupova, cvjetova i plodova. Sličan učinak imaju i niže temperature, pa tako temperatura od 5°C također zaustavlja rast i stablo ulazi u fazu mirovanja. Optimalna temperatura rasta se kreće od 17 – 18 °C, a plodovi se najbolje razvijaju na temperaturi od 20 – 22°C. Za limun su opasne temperature od – 5°C, ako je cijepljen na podlogu gorke naranče, a ako je cijepljen na podlogu Poncirus trifoliata, kritična temperatura je -6,5°. Stoga je potrebno u jesen zaštititi stabla omotavanjem PVC mrežom, a manja stabla agrotekstilom. Sadi se u proljeće, a razmak sadnje ovisi o bujnosti podloge. U slučaju da je podloga Poncirus trifoliata, razmak je 5 x 5-6 m, a na gorkoj naranči je 4-5 x 4-5m. Rezidbom se uklanjaju vodopije, predugi izboji se skraćuju i prorjeđuju radi prozračivanja krošnje, a također se uklanjaju slabe i suhe grančice, dok izboje treba uvijek rezati iznad lista. U jesen se dodaju složena mineralna gnojiva s najmanje dušika. Zreli stajski gnoj se dodaje svake tri godine, također u jesen. U proljeće se gnoji dušičnim gnojivima u dva obroka, jedan obrok prije cvatnje, a drugi nakon zametanja plodova.

Mjesečar voli osunčane položaje zaštićene od vjetra. U našim klimatskim uvjetima ovaj limun, kao i ostali limuni, mogu se uzgajati uz priobalje i na otocima južne Dalmacije. Odgovara mu duboko, dobro propusno tlo, bogato organskom materijom. Dobro podnosi umjereno vapnenasto tlo, osobito ako je cijepljen na podlogu gorke naranče.

Kontrolirani uvjeti uzgoja

Uzgoj u loncima je sigurniji način uzgoja ovog limuna, jer se odvija u kontroliranim uvjetima. Kupljenu sadnicu u proljeće presadimo u nešto veći lonac koji je najmanje 40 cm dubok, u supstrat koji se sastoji od 50 % humusa, 30 % plodne vrtne zemlje, 10 % sitnog pijeska i 10 % zrelog stajnjaka. Za one kojima je komplicirano napraviti ovaj supstrat, rješenje je kupnja gotove mješavine za sadnju agruma. Sadnja počinje stavljanjem sloja šljunka ili glinenih kuglica na dno lonca radi drenaže. Sadnica se s cijelim blokom zemlje posadi na istu visinu kao što je bila u vrećici. Nakon laganog zbijanja supstrata, obilno se zalije vodom. Zalijevanje vodom se obavlja cijelu godinu, osobito ljeti (2-3 puta tjedno). Zimi se obavlja otprilike svakih petnaest dana i to vodom čija temperatura ne bi trebala biti niža od 20°C. Pretjerano zalijevanje je škodljivo, jer voda istiskuje zrak, pa može izazvati gušenje korijena. Prostorija u kojoj se zimi čuvaju limuni bi trebala imati najmanje 60-80 % relativne vlage u zraku. Lonce treba smjestiti kraj prozora radi potrebne svjetlosti, a dalje od peći i radijatora Poželjno je češće prskanje lišća vodom. Limuni u loncima gnoje se specijalnim gnojivima za agrume u razdoblju od svibnja do rujna. Budući s vremenom lonci postaju premaleni, a supstrat istrošen za daljnji razvoj korijena, limuni se presađuje u nove lonce za broj veće i istog oblika. Presađivanje se obavlja svake 2 do 3 godine. Postoji više uzgojnih oblika krošnje od kojih navodimo jedan, u praksi najuobičajeniji. Mlada sadnica se reže na 4 do 5 pupova iznad visine debla koja iznosi oko 30 cm. Iz ovih pupova se razviju novi izboji koji teže uspravnom rastu, pa se, kad odrvene, prikraćuju na duljinu od 25-35 cm. Iz pupova prikraćenih grančica prvog reda razviju se novi izboji drugog reda. Kad odrvene, režu se na duljinu od 25 – 35 cm iz kojih nastaju izboji trećeg reda. Dobivanjem grana četvrtog reda, formiranje krošnje je završeno. Nakon toga se rezidba svodi na uklanjanje vodopija, suhih grančica i grana koje se isprepliću.

Bolesti i štetnici

Od štetnika, limune u loncima napadaju lisne uši, štitaste uši, te grinje, crveni pauk i grinja koja izaziva deformaciju plodova. Kao posljedica napada lisnih i štitastih ušiju može se dogoditi napad gljive čađavice. Da bi se spriječila zaraza nekim opasnim virusnim bolestima, preporučljivo je alat (škare i voćnu pilu) dezinficirati natrijevim hipokloritom koji se može kupiti pod trgovačkim imenom varikina.

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakŠtapići od oraha
Sljedeći članakObiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima nove isplate iz Mjere 4
Avatar
Rođena u Žuljani, opću gimnaziju završava u Dubrovniku, a Poljoprivredni fakultet u Sarajevu. Specijalizirala se u Francuskoj u području virusnih bolesti, posebno agruma. Do umirovljenja radi kao poljoprivredni, te gospodarski inspektor. Rođena u Žuljani (poluotok Pelješac) 1941. godine. Opću gimnaziju završila u Dubrovniku, te Poljoprivredni fakultet, voćarsko-vinogradarskog smjera u Sarajevu. Radeći petnaest godina u kombinatu „Neretva“ u Opuzenu, stekla je dragocjeno iskustvo u ispitivanju sorata raznih voćnih vrsta, posebice agruma. U navedenom periodu odradila i specijalizaciju u Francuskoj (Bordeaux i Korzika) iz područja virusnih bolesti raznih voćnih vrsta, posebice agruma. Nakon usavršavanja radila na testiranju voćnih vrsta na virusne bolesti. Iz obiteljskih razloga napušta kombinat „Neretvu“ i do umirovljenja radi kao poljoprivredni inspektor, kasnije kao gospodarski inspektor u Dubrovniku.