Biološka raznolikost sorata i njihova svojstva imaju svoj značaj u agronomskom smislu, jer se unutar brojnih genotipova mogu otkriti i pojedini genotipovi koji odskaču u svojoj kvaliteti plodova, tolerantnosti na pojedine biotske i abiotske stresove ili prilagodljivosti ekološkim i agrotehničkim uvjetima.
Klimatske promjene odražavaju se na promjenjive ekološke uvjete, što bi moglo utjecati na promjenu sortimenta maslina na pojedinim lokacijama. Neki manje zastupljeni genotipovi i sorte mogli bi postati dominantniji, dok bi danas dominantni mogli biti potisnuti. Upravo je istraživanje raznolikosti sorata, kako na njezinom morfološkom i genotipskom planu, tako i na genetskom (molekularnom planu), bitna okosnica upoznavanja sorata i raspolaganja genetskim fondom u dugoročnom razvoju maslinarstva.
Kako bi se amortizirali nepovoljni uvjeti uzgoja i smanjila alternativna rodnost, najvažniji korak je odabir prikladne sorte maslina za predmetno područje. Poznato je da sorta masline u interakciji s agroekološkim uvjetima i provedenim agrotehničkim zahvatima osigurava redoviti prinos i jedinstveni sastav maslinovog ulja. Stoga je odabir sorte važan moment koji će kasnije utjecati na prinos i kvalitetu, odnosno specifičnost dobivenog maslinovog ulja.
Svaka sorta masline ima potencijal dati vrhunsko maslinovo ulje ako se ispoštuju svi agrotehnički zahvati, među kojima su najvažniji: zaštita od štetnih organizama (zdrav plod), pravovremena berba uz brzu preradu te kvalitetno čuvanje maslinovog ulja.
Autohtone ili introducirane sorte?
Osnovna podjela sorata masline je na autohtone i introducirane sorte. Autohtone sorte maslina u Hrvatskoj nisu prošle strogu selekciju i odabir najboljih jedinki za daljnju reprodukciju, što za njihovo veće širenje predstavlja glavno ograničenje. Uz to, često se javlja nedostatak kvalitetnog i dostatnog sadnog materijala. S druge strane, introducirane sorte koje su prošle selekciju odlikuju se redovitom rodnošću i otpornošću prema pojedinim štetnicima, poput paunovog oka, te poznatim drugim važnim svojstvima (otpornost na hladnoću). Stoga su najbolji odabir, ako gledamo prinos, definitivno introducirane sorte maslina.
Ali ako stvaramo priču s jedinstvenim maslinovim uljem, koje će ovo ulje izdvojiti od drugih ulja na tržištu, potrebno je zadržati jedan dio autohtonih sorti bez obzira na njihove nedostatke poput alternativne rodnosti i osjetljivosti na bolesti. Njihovi nedostaci (mane) mogu se svesti na minimum ako se provede puna agrotehnika; prvenstveno se tu misli na zaštitu, navodnjavanje i gnojidbu.
Na predmetnom terenu maslina se pokazala kao perspektivna voćna vrsta, za razliku od nekih drugih voćnih vrsta (smokva, marelica, trešnja). Problem su proljetni mrazevi i pozebe te posolica. U nastavku izdvajamo sorte koje se najčešće sade zbog povoljnih agronomskih svojstava.
Oblica
Najrasprostranjenija, a ujedno najstarija i najvrijednija hrvatska autohtona sorta masline. Procjenjuje se da je njezina zastupljenost oko 70 posto od ukupnog broja rodnih stabala. Podrijetlo oblice nije u potpunosti razriješeno, ali zbog brojnosti i udjela u proizvodnji smatra se našom autohtonom sortom. Ime joj je nadjeveno po okruglom obliku ploda. Ova sorta uzgaja se na cijelom uzgojnom području, što uzrokuje pojavu brojnih klonova – ekotipova. Krošnja joj je srednje bujna, s tamnozelenom bojom lišća i okruglastog oblika. Listovi su sivomaslinaste do tamnozelene boje, vrlo velike mase, na uspravnim izbojcima na vrhu tupasti. Cvate obilno, krajem svibnja, s velikim postotkom muških cvjetova, resa se razvija od ožujka do svibnja, stranooplodna je sorta, dok je polen obilan, oplodnja je jako slaba. Vrijeme koje prođe od cvatnje do zriobe je 160 dana, pa je svrstavamo u rane sorte.
Oprašivači su joj: drobnica, levantinka, uljarica, lastovka, mastrinka i buharica, ali u jednosortnim maslinicima često zna biti alternativne rodnosti. Plod je okruglasto simetričnog oblika, dužine oko 2,5 cm i širine oko 2 cm, prosječne težine oko 5 grama, odnosno oko 200 komada u kilogramu, ali zna biti težak i do 10 grama. Randman ulja u plodu u fazi optimalne zrelosti (berba sredinom listopada), kada je i ulje najbolje kakvoće, je oko 14 posto, a kasnije, kada se bere u studenom, kada kakvoća opada, randman zna biti i do 18 posto.
Nezreli plodovi su svijetlozelene boje s izrazitim bijelim točkicama, koja u vrijeme zrenja prelazi u ružičastu i pri potpunoj zriobi u tamnoljubičastu boju, no zbog neujednačenog sazrijevanja plodovi su različite obojenosti. Meso je konzistentno, čvrsto, randmana oko 85 posto, što je svrstava među vrlo mesnate sorte. Koštica je asimetrična, eliptična, vrh je šiljast, dok je površina izbrazdana dužinom cijele koštice. Prosječna dužina je 1,8 cm, a širina oko 1 cm, dok je težina oko 0,8 grama.
Lastovka
Autohtona sorta masline koja vuče porijeklo s otoka Korčule, gdje je i najviše proširen uzgoj ove sorte. Postoji više teorija o porijeklu lastovke, a jedna od njih je da je ona prirodni križanac između sorata oblice i drobnice, dok druga teorija kaže da je ona prirodni križanac između neke pitome i divlje masline, radi čega se ova sorta naziva i pitomi olivaster. Ime lastovka dobila je po izgledu grančice i ploda koji podsjećaju na krila lastavice. Iako ime sorte asocira na otok Lastovo, znakovito je da se ova sorta uopće ne uzgaja na otoku Lastovu.
Prema vlastitom istraživanju, najstarija stabla ove sorte mogu se procijeniti na starost od 250 do 300 godina.
Lastovka je sorta namijenjena za proizvodnju ulja. Prema stručnoj literaturi, preporučuje se kao vodeća sorta za proizvodne nasade. Uzgoj Lastovke ograničen je na područje južne i srednje Dalmacije. Najveća populacija ove sorte je u području otoka Korčule, a posebno u području mjesta Vela Luka, gdje predstavlja čak 80 % od ukupnog broja stabala masline. Pored Korčule, Lastovka je proširena u uzgoju na području poluotoka Pelješca, otoka Mljeta i Šipana, Dubrovačkom primorju i Konavlima, otocima Braču, Šolti, Hvaru, Makarskom primorju i području Kaštela. Povećani interes za sadnjom ove sorte vidljiv je posljednjih dvadesetak godina zahvaljujući spoznajama o gospodarskoj, agronomskoj i biološkoj vrijednosti ove sorte.
Rošinjola
Smatra se autohtonom istarskom sortom masline. Tradicionalno se nalazi u nasadima uz Bužu kao oprašivač, slično kao i Drobnica u Dalmaciji. U zadarskom zaleđu pokazala se sortom koja rodi redovitije od sorte Oblice. Ulja su joj svježa s naglašenom gorčinom i pikantnošću, dobra za kupažu i samostalnu proizvodnju kao monosortna ulja.
Krvavica
Autohtona sorta masline u zaleđu sjeverne Dalmacije. Stablo i krošnja rastu srednje bujno, u obliku kugle. List je eliptično – kopljast, cvat srednje veličine. Plod je srcolik, oko 3 grama. Kada je u potpunosti zreo, ima sok tamnocrvene boje, po čemu je i dobila ime. Proizvođači je izbjegavaju zbog malog randmana ulja u plodu, koji nekad zna biti ispod 10 %. Karakteristična je tvrda kožica ploda. Dobro je kompatibilna s oblicom u nasadu kao njezina nadopuna u ulju i oprašivanju. Malo je podataka o ulju ove vrijedne sorte, ali zna se da je blage gorčine i pikantnosti, s izrazitim mirisom na rajčicu.
Leccino
Jedna od najpoznatijih talijanskih sorti masline koja potječe originalno iz Toscane. Zbog svoje prilagodljivosti radnim uvjetima uzgoja, redovite rodnosti i otpornosti prema štetnicima, raširena je u cijelom svijetu. Leccino raste izvrsno na dubokim i plodnim tlima koja u ljetnim mjesecima lakše podnose sušu i u takvim uvjetima dobro i redovito rađa. Iz tog razloga se ova sorta nalazi u gotovo svim novoposađenim maslinicima. Leccinu treba obavezno osigurati navodnjavanje. Prema klimatskim uvjetima, dobro podnosi niske zimske temperature i do –10 °C bez većih oštećenja. Leccino je inače sorta koja rano dozrijeva, redovito rodi i donosi kvalitetan prinos. To je sorta koja je uglavnom stranooplodna, a dobri su joj oprašivači: Pendolino, Frantoio i Maurino. Srednje je tolerantna na rak masline i otporna je na paunovo oko, ali je zato osjetljiva na maslinova svrdlaša i olovnu bolest i srednje je osjetljiva na maslininu muhu.
Frantoio
Talijanska vrlo cijenjena sorta, ulja vrhunske kakvoće, svijetlozelene boje, voćnog mirisa s dominantnim okusom zelene masline, badema i aromatičnog bilja, umjerene gorčine i snažne pikantnosti. Stablo je prilično visoko i bujno. Sorta je uglavnom samooplodna, no postiže bolje rezultate uz prisutnost oprašivača poput Pendolina. Osjetljiva na rak kore, dok je otporna na paunovo oko i na niske temperature. Rađa obilno i redovito. Plod je sitan do srednje velik, sadrži oko 15 % u preradi ploda. Ulja ove sorte su visoke gorčine i pikantnosti, pogodna za kupažu, ali i za proizvodnju monosortnih ulja.
Ostale sorte maslina
Pendolino je talijanska sorta, raširena uglavnom u središnjoj Italiji. Stablo je veliko i uspravno. Plodovi su sitni (oko 2,7 g), u vrijeme berbe su crno-ljubičaste boje. Uljnost je vrlo visoka, oko 22 %. Sorta je dobar oprašivač drugim sortama. Smatra se jednom od najstarijih sorti. Oprašivači su joj: Leccino, Maurino i Rosciola.
Maurino je talijanska sorta koja potječe iz Toskane. Srednje je bujnog rasta s oborenim granama. Plodovi sazrijevaju ranije, što je čini pogodnom za veće nasade. Plodovi su sitni, tamno-ljubičaste do crne boje nakon berbe. Ulje je vrlo dobre kvalitete. Prinos ulja je vrlo dobar, oko 20 %.
Picholine je francuska sorta masline koja potječe iz Provanse (Francuska). Ona je srednje bujnosti, široke, guste krošnje. Rodne grančice su blago povijene s dugim internodijima. List je eliptično-kopljast, velik, svjetlozelene boje, ravne površine. Plod srednje veličine, 3–5 g, u početku dozrijevanja vinsko-crvene boje, u potpunoj zriobi crn, jajoliko-izdužen, asimetričan. Zeleni plodovi koriste se za konzerviranje. Dobre je otpornosti na sušu. Prilagodljiva je na različite edafske čimbenike. Posebno je cijenjena jer uspijeva na plitkom i skeletnom tlu. Rodnost je dobra i redovita, mlade biljke rano dolaze u rod. Plod dozrijeva srednje kasno.
Randman ulja u plodu je visok, do 20 %. Djelomično je samooplodna sorta, ali nema specifičnih oprašivača. Kao dobar oprašivač u praksi se pokazao Leccino. Osjetljiva je na maslininu muhu, dok je srednje otporna na glavnu gljivičnu bolest paunovo oko. Osjetljiva je na kasne proljetne mrazove koji izazivaju pucanje grana i često, ako se pravodobno ne reagira, i pojavu raka masline. Plod ima dvojaku namjenu. Kod konzerviranih plodova meso se lako odvaja od koštice. Daje ulje tamne boje, izvanredne kvalitete, koje je punog okusa, harmonično, sa izraženim mirisom po zrelom plodu masline, naglašene gorčine i pikantnosti.
Casaliva je sorta s krajnjeg sjevera Italije (oko jezera Garda) koja se smatra otpornom na hladnoću, što je i rezultat njene velike potražnje u nas. Sadašnja iskustva s njom su zadovoljavajuća što se tiče rodnosti i prilagodljivosti našim uvjetima. Razvija poluviseće rodne grane. Plod je ovalno izdužen, teži oko 2 g, sadrži oko 18 % ulja u preradi. Kvaliteta ulja je visoka. Otporna je na sušu i hladnoću, a srednje otporna je na maslinovu muhu i paunovo oko. Otpornost na hladnoću ovu sortu čini interesantnom za naše krajeve.
Pročitajte još:
Novi trendovi u uzgoju maslina
Nove spoznaje o utjecaju klimatskih promjena na pojavnost i štetnost maslinine muhe
