Još od pretpovijesnog doba brojni su dokazi o uzgoju smokve (Ficus carica) u mediteranskom bazenu. Smatra se jednom od najstarijih suptropskih voćaka te je jedna od najstarijih kultiviranih voćaka na svijetu iz porodice dudova (Moraceae).

Zbog svoje kalorijske vrijednosti i ljekovitog djelovanja u staroj Grčkoj smokva je bila jedna od glavnih namirnica u prehrani. Ta činjenica je i razumljiva s obzirom na nutritivnu vrijednost ploda smokve, koji je koncentrirani izvor minerala, vitamina i antioksidansa. Nutritivne i kemijske vrijednosti svježeg ploda smokve pokazuju da u 100 grama sadrži gotovo 20 % šećera, a tek 74 kcal. U suhom plodu možemo naći 50 – 70 % šećera i gotovo 3.5 puta više kcal.

Vjekovna tradicija uzgoja smokava

Najveći svjetski proizvođač smokava s više od 20 % svjetske proizvodnje svježe smokve i više od polovice svjetske proizvodnje sušenih smokava je Turska. U Europi, nakon Turske slijede Grčka, potom Španjolska. Uzgoj smokve na otocima i u Jadranskom dijelu Republike Hrvatske ima vjekovnu tradiciju. Smokva je voćna vrsta koja je uz maslinu i vinovu lozu bila jedna od hraniteljica lokalnog stanovništva.

Uzgoj smokve zastupljen je u cijelom obalnom i otočnom prostoru naše zemlje. U posljednjih tridesetak godina ovdje se broj stabala smanjio otprilike za jednu četvrtinu. Vrlo malo je nasada plantažnog tipa, dakle u monokulturi. Uglavnom su to pojedinačna stabla u konsocijaciji s vinovom lozom i drugim voćnim vrstama ili kao ukrasna stabla na okućnicama. Današnja razina proizvodnje ove voćne vrste ne zadovoljava domaće potrebe u potrošnji. Najveći dio suhe smokve u Hrvatsku uvozi.

Smokva se uglavnom proizvodi kao svježe voće ili kao sirovima za prerađivačku industriju. Plodovi svježe smokve posebice su traženi u vrijeme turističke sezone, ali i tijekom godine različito prerađeni. Prerada smokve uglavnom je usmjerena na sušenje dok se manji dio proizvodnje prerađuje u džemove, smokvenjake i slično. Plodovi za potrošnju u svježem stanju trebaju imati ugodan, osvježavajući okus. oni za sušenje trebaju biti krupni, zlatnožute pokožice i lijepog oblika. S obzirom na nutritivni sastav i ljekovita svojstva, smokva se izdiže iznad mnogih vrsta voća.

Nekoliko stabala smokava u Španjolskoj, Španjolska je treća u Europi po uzgoju smokava

Područja uzgoja smokava i agro-ekološki čimbenici

Smokva se tradicionalno uzgaja u Jadranskoj Hrvatskoj. Temperatura je važan čimbenik koji pokreće i određuje tijek cjelokupnog vegetacijskog razvoja smokve jer izravno utječe na većinu biokemijskih i fizioloških procesa. Intenzitet fotosinteze kod biljaka se povećava do temperature od 28 °C, a zatim se smanjuje, a pri temperaturama od 40-45 °C fotosinteza potpuno prestaje. Mogućnost uzgoja smokve značajno ovisi o minimalnim temperaturama zraka u doba zimskog mirovanja. Otpornost smokve na niske zimske temperature je izravno povezana s njihovom “pripremljenošću” za zimsko mirovanje. Voćke su spremne za zimsko mirovanje ako su nakupile dovoljnu količinu rezervnih tvari i ako su pravodobno završile vegetaciju. Stabla smokve stradavaju pri zimskim temperaturama nižim od -12 °C.

Vrlo značajan parametar su kasni proljetni mrazevi kod temperatura -2 do -3 °C, pri čemu može doći do pozebe pupova koji su započeli vegetaciju. Smokva je heliofitna biljka i biljka osjetljiva na fotoperiodizam. Za normalno odvijanje fotosinteze važna je dužina dana, intenzitet svjetlosti i spektralni sastav svjetlosti. Za fotosintezu je najvažniji crveni dio spektra, a poželjan intenzitet svjetlosti je 25.000 luksa. Na bolje iskorištavanje svjetlosti djeluje i čovjek izborom položaja voćnjaka, uzgojnog oblika i gustoće sklopa (razmaka sadnje). Najbolje su osvijetljeni južni položaji na nagibu i vrhovi brežuljaka, a slabije ravne površine.

Voda je sljedeći važan čimbenik u biokemiji i fiziologiji smokve i bitan čimbenik rasta, razvoja. Općenito, voda je limitirajući čimbenik uspješnog uzgoja smokve. Voćke intenzivno transpiriraju te im odgovaraju humidna područja s dobrim rasporedom oborina tijekom vegetacijskog razdoblja iako se uspješno uzgaja i u sušnim područjima. Vrlo je važno da tijekom pet do šest tjedana nakon cvatnje padne dovoljno kiše. U to vrijeme nastupa najjači rast mladica i plodova.

Nedostatak vode u pojedinim fenofazama razvoja  rezultira da plodovi smokve imaju nešto veći sadržaj suhe tvari. Ako u tlu nema dovoljno vode zametanje plodova je slabije, a porast mladica usporen. Smanjuje se intenzitet fotosinteze. Stabla s malo rezervnih organskih tvari podložna su napadu parazita i lakše stradavaju od niskih zimskih temperatura. Uslijed nedostatka vode tijekom zriobe ploda smokve dolazi do raspucavanja plodova. Ono može nastati kao posljedica dotoka vode nakon dužeg sušnog razdoblja. Raspucali plodovi nisu tržišno prihvatljivi. Radi ovih pojava natapanje nasada bi trebalo biti kontinuirano tijekom vremena dozrijevanja. Područja na kojima godišnje ima oko 600 mm oborina smatraju se pogodnim za uzgoj masline i smokve.

Smokve najbolje uspijevaju u područjima gdje je relativna vlažnost zraka oko 70 %. Pri nižoj vlažnosti (50-60 %) dolazi do pojave intenzivne transpiracije. Uz visoku temperaturu to može izazvati palež lišća kod smokve. Vjetrovi su korisni u vrijeme ljeta i zime. Ljeti vjetrovi izazivaju strujanje zraka i na taj način snižavaju temperaturu. Zimi strujanje odvodi hladni zrak u niže kote te na taj način štite voćke od mogućih šteta. Jaki vjetrovi su nepovoljni jer uzrokuju mehanička oštećenja stabla, povećavaju evapotranspiraciju.

Tlo

Kao najprikladnija tla za uzgoj smokve smatraju se lagana ilovasto-pjeskovita tla kojima dubina profila iznosi do 2 m. Za uzgoj su prikladne pjeskovite ilovače siromašne aktivnim vapnom. Maslina i smokva najbolje uspijevaju na tlima s pH 5,5-8,0, a optimalna kiselost iznosi između 7 i 7,5.

Uzgoj smokve zastupljen je u cijelom obalnom i otočnom prostoru naše zemlje, a u posljednjih tridesetak godina ovdje se broj stabala smanjio otprilike za jednu četvrtinu

Gustoća sklopa

U intenzivnom nasadu poželjan je razmak sadnje smokve 5,0 m između redova i 5,0 m stablo od stabla u redu. Na ovaj način gustoća sklopa u nasadu bit će 360 stabala smokve po hektaru.

Navedeni razmak sadnje je optimalan za uzgoj s obzirom na pedološke osobine većine tala u Jadranskoj Hrvatskoj. Ovom gustoćom sklopa osigurat će se dovoljno prostora za normalan razvoj korjenovog sustava i kvalitetno iskorištavanje sunčeve svjetlosti što je posebno važno za kakvoću ploda smokve.

Kako posaditi smokvu?

Nakon kolčenja redova i sadnih mjesta bagerom iskopati sadne rupe. Rupe otvoriti uz kolčić koji označava mjesto sadnje. Sitno tlo iz jame odložiti lijevo ili desno u odnosu na smjer redova, kako bi osoba koja sadi imala slobodan pregled u pravcu reda u kojem se sadnja obavlja. Sadne rupe iskopat će se na dubinu od 0,80 m i promjera 1,20 m. U dno svake sadne rupe staviti 1 kg NPK 5:20:30 i prekriti zemljom do 1/3 dubine rupe. Ovako pripremljene sadne rupe ostaviti otvorene do početka sadnje.

(nastavlja se)

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje