U specifičnim poljoprivrednim proizvodnjama kao što su povrćarstvo i voćarstvo, vrlo su rijetke godine kad nije potrebno dodavati vodu, odnosno kada su prirodne oborine jednake potrebama biljke u svim fazama rasta i razvoja. Naime, i u prosječno kišnim godinama, u pojedinim razdobljima uglavnom se javlja određeni nedostatak lako pristupačne vode. Posebice ako se javi u osjetljivim fazama rasta i razvoja pojedinih kultura, može uvjetovati veliko smanjenje uroda. Također i smanjenje kakvoće plodova. Upravo zbog toga je neophodno imati sustave- natapanje u voćnjacima. Njima smo u stanju dodati potrebnu količinu vode u određenom roku.
Natapanje u voćnjacima je nužnost
U voćarstvu, obzirom na uzgoj u vrlo različitim klimatskim područjima, prirodne oborine nisu dovoljne za zadovoljavanje potreba u vodi u nekim područjima. To se prvenstveno odnosi na aridna i semiaridna područja, uz prisustnost visokih temp. zraka. No, i na područja koja ubrajamo u semihumidna, ali s neodgovarajućim rasporedom oborina. U takvim uvjetima natapanje je nužna mjera.
U našem području natapanje u voćnjacima bi trebala biti obavezna mjera. Zato jer se suša redovito javlja u toplom dijelu godine, te često uzrokuje veće ili manje smanjenje prinosa i smanjuje kvalitetu plodova. Nedostatak dovoljnih količina lako pristupačne vode posebno je izražen na lakšim tlima i suvremenim gustim nasadima koji se uzgajaju na slabijim podlogama.
Proučavanje vodnog režima biljaka kod voćnih kultura značajno je složenije nego kod ostalih biljnih vrsta (povrće i ratarske kulture). No, on se uglavnom odnosi na sljedeće:
● postoji više voćnih vrsta s nizom svojih specifičnosti
● u okviru jedne vrste ima velik broj sorti, od vrlo ranih do vrlo kasnih
● voćnjaci se uzgajaju na svim tipovima tala (skeletna, pjeskovita, lagana, srednje teška do teška, glinovita, slabije do jače vododržnosti…)
● voćnjaci se uzgajaju u različitim klimatskim uvjetima – višim ili nižim nadmorskim visinama
● razlikuje se mladi od starog nasada, puni rod od mladog i dr.
● razlikuje se klasična ili gusta sadnja, bujna ili manje bujna podloga
Općenito možemo reći da su potrebe za vodom različite u različitim fenofazama rasta i razvoja. Također usklađene s evapotranspiracijskim zahtjevima okoline uz uvjetovanost kompleksom raznih čimbenika.
Potrebe za vodom
Prema potrebama za vodom, rast i razvoj te potrebu za vodom voćnih kultura, možemo podijeliti na nekoliko razdoblja. U rano proljeće cvjetni pupoljci bubre i nastavljaju porast što se odvija u hladnom dijelu godine. Istovremeno se korijenov sustav brzo razvija s maksimalnim porastom u tlo. On je u tom dijelu godine s visokim sadržajem vode i povoljne prozračnosti što sve uvjetuje minimalni mehanički otpor.
Cvatnja i oplodnja se također odvija za vrijeme niskih evapotranspiracijskih zahtjeva sredine, kada je transpiracija niska. Tada su i potrebe za natapanjem minimalne, ili ih nema. Ulaskom biljaka u fazu intenzivnog vegetativnog porasta, rasta mladica, formiranjem lišća i početnim porastom plodova, potrebe za natapanjem su sve veće. Ako u to vrijeme nema dovoljnih količina prirodnih oborina. Nakon opadanja i prorjeđivanja plodova nastupa faza njihova intenzivna porasta. No i nadzemnih i podzemnih vegetativnih organa, sve do faze sazrijevanja kada su i potrebe za vodom značajno veće.
Svi navedeni procesi se intenzivno odvijaju pri povoljnim temperaturama zraka i pri optimalnom sadržaju vode u tlu. Ako međutim nastupi nedostatak oborina odnosno ako dođe do nedostatka vode u tlu već u samom početku vegetacije, dolazi do poremećaja u općem porastu biljaka. Lišće se lošije formira, cvjetanje je slabije, a dolazi i do velikog opadanja cvjetnih zametaka. Ako do deficita vode dođe u drugom dijelu vegetacije, dolazi do lošeg formiranja cvjetnih zametaka. Također prijevremenog sazrijevanja plodova, ali i do njihovog opadanja.
Osim toga, lišće ubrzano stari i opada, što utječe na fotosintezu, te naravno na slabije nakupljanje hranjivih tvari zbog čega biljke ulaze u zimu slabije pripremljene, te stradavaju u većem postotku. Ta voda se koristi na održavanje turgora (tlaka u tekućini biljke, stanice) lišća i troši se na transpiraciju. Posljedica su manji i sitniji plodovi lošije kvalitete koji često i rano opadaju. Pri nedostatku vode mijenjaju se fiziološki i biokemijski procesi, formiraju se proizvodi koji smanjuju kvalitetu plodova, a urodi su značajno niži.
Dovoljna količina vode u tlu bitna je ne samo zbog intenzivnog porasta te stvaranja uroda zadovoljavajuće kakvoće, nego i zbog formiranja cvjetnih zametaka za sljedeću godinu. Nakon berbe plodova, vegetativni porast biljaka se može odvijati do kasne jeseni i pojave prvih mrazeva. Sve navedeno govori u prilog činjenici da je izuzetno bitno u ovako specfičnoj proizvodnji osigurati dovoljne količine lako pristupačne vode praktično od početka do kraja vegetacije.
U slučaju nedostatka lako pristupačne vode, biljke reagiraju tako da lišće počinje oduzimati vodu iz plodova i jednogodišnjih mladica.
Kad početi s natapanjem?
Potrošnja vode u jednom voćnjaku sastavljena je od evaporacije (isparavanja) iz tla koja ovisi od učestalosti i načina vlaženja. Također od transpiracije s biljaka čiji intenzitet i količina ovise od količine primljene solarne radijacije, što je definirano pokrovnošću stabla i uzgojnim oblikom. Natapanjem voćaka, bitno je osigurati biljkama dovoljne količine lako pristupačne vode u zoni aktivnoga korijenovog sustava. Najbolje je trenutak početka natapanja određivati prema sadržaju vode u tlu, pogotovo ako su pouzdani mjerni uređaji.
Tehnički minimum sadržaja vode u tlu je pri lentokapilarnoj vlažnosti odnosno pri 60-65% PVK, na srednje lakim do srednje teškim tlima, odnosno oko 70% PVK (poljskog vodnog kapaciteta) na lakšim tlima. Vrijednost tehničkog minimuma zapravo ovisi od vodno fizikalnih svojstava pojedinog tipa tla. Predstavlja trenutak kada voda prelazi iz lako pokretne u teže pokretnu.
