U Hrvatskoj kruška ima velik značaj tijekom sezone, jer mnoge kvalitetne sorte dozrijevaju tijekom ljeta i rane jeseni. Njezini sočni, ukusni i hranjivi plodovi zaslužuju više pažnje i veću proizvodnju u odnosu na druge vrste voća. Do sada je razlog bio što kruška zahtijeva puno više znanja o uzgoju i tehnologiji.
No, u novije vrijeme sade se moderni, intenzivni, gusti nasadi krušaka s produktivnim, kvalitetnim i suvremenim sortama. Nasadi se dižu blizu potrošačkih i turističkih središta. U Hrvatskoj, kruška ima prirodne uvjete za uzgoj. Zahtijeva dobra tla, i to propusna duboka ilovasta koja nemaju suviška vode. Voli umjereno toplu klimu blizu većih vodenih površina.
Rez kruške
Rezidbom, krušku dovodimo do željenoga uzgojnog oblika, te uz pomoć drugih agrotehničkih mjera reguliramo redovitu i obilnu rodnost i dobivanje visoko kvalitetnih plodova. Da bi kruška mogla svake godine redovito i kvalitetno roditi, njezino rodno drvo trebamo svake godine obnavljati. Rezidba krušaka treba zamijeniti trideset posto rodnog drveta, i time stvoriti povoljnije uvjete za razvoj plodova, kao i za porast novoga rodnog drva.
Tijekom oblikovanja uzgojnog oblika kruške ne smijemo jako rezati, jer jaka rezidba potiče izbijanje velikog broja ljetorasta (vodopija), koje ne služe ničemu i uklanjamo ih iduće godine prilikom rezidbe. Takva jaka (oštra) rezidba ima negativan učinak na mladu voćku, jer usporava početak priroda (rađanja) i smanjuje porast cijelog stabla.
Rezidbu tijekom oblikovanja uzgojnog oblika svodimo na najmanju mjeru, i ne uklanjamo više od 25 posto prošlogodišnjeg prirasta. Umjerenom rezidbom kod mladih krušaka postićemo stvaranje snaćnog drveta (kostura), prošaranog sekundarnim i tercijarnim granama, koje nose rodno drvo.
Kod kraće prikraćene grane razvit će se bujniji izboji nego na dugačkoj prikraćenoj grani. Skraćivanjem grana potičemo vegetativni prirast, a prorjeđivanjem grana prirod. Kod kruške je vrlo bitan vršni pupoljak, iz kojeg izbijaju najjači izboji. To je bitno kod formiranja uzgojnih oblika, odnosno izgradnji kosturnih grana.
Vrijeme rezidbe
Rezidba krušaka obavlja se u dva navrata, i to zimska i ljetna (zelena) rezidba. Ovisno o klimi, zimsku rezidbu možemo obavljati od otpadanja lišća (studeni) pa sve do početka travnja. Ipak, kod najvećeg dijela krušaka rezidbu obavljamo tijekom ožujka. U našim južnim predjelima rezidbu obavljamo tijekom cijelog mirovanja vegetacije, osim dana kad se temperatura spusti ispod nule i ima mraza. Grane i grančice odrezane tijekom zimske rezidbe ne sadržavaju puno organskih tvari koje su koncentrirane u korijenu, drvetu i kosturnim granama. Ova rezidba, koja je umjerena, ne izaziva negativan utjecaj na opći razvoj i porast stabla kruške.
Tijekom vegetacije obavljamo ljetnu rezidbu, koja je dopunska agrotehnička mjera. Pravilo je da se provodi kod mladih voćaka, kojima postićemo željeni uzgojni oblik. Ova rezidba najmanje je štetna ako se obavlja početkom vegetacije, a najštetnija u lipnju i srpnju (aktivan porast mladica i početak odrvenjavanja mladica). Ranom intervencijom postićemo znatan vršni prirast, uz dobro obrastanje kosturnih grana umjereno bujnim ljetotastima (izbojima), koji se brzo pretvaraju u rodno drvo.
