Praktična iskustva u biljnoj proizvodnji dokazuju da natprosječno suha i vruća ljeta više pogoduju prekomjernom množenju nekih štetnih organizama životinjskog podrijetla (kukci i grinje naročito), dok je značajno manje većine uzročnika biljnih bolesti (npr. iz skupina plamenjača, hrđa i truleži). Jabuku pritom ubrajamo u najzahtjevniju biljnu vrstu. To je zbog većeg broja neželjenih organizama koji u potpunosti mogu uništiti urode suvremenih sorata i klonova u plantažnom uzgoju.

Uz različite vrste uši i uzročnike “crvljivosti” plodova, u takvim se nasadima svake godine pojavljuju i fitofagne (štetne) grinje. Grinje su vrlo sitne životinje, najčešće manje od 1 mm (neke porodice grinja, npr. šiškarice i mekokožne grinje su manje od 0,2 mm pa se niti ne mogu vidjeti golim okom!). Od kukaca se razlikuju po tome što imaju 4 ili 2 para nogu. Tijelo nema vidljive segmentacije, glava i prsište su srasli u glavopršnjak.

Usni ustroj im je podešen za bodenje i sisanje. Razvoj je spolni, pri čemu ženke najčešće odlažu zimska i ljetna jaja. Postoje i korisne porodice grabežljivih grinja (npr. Phytoseiidae). Voćarima su već dobro poznati crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) i hrđasta grinja jabuke (Aculus schlechtendali), ali zadnjih desrtak godina u drugom dijelu vegetacije jabuke pojavljuje se i  koprivina grinja (Tetranychus urticae).

Ovi nametnici jabuke imaju veći broj generacija, veliki potencijal razmnožavanja, ali su pritom manje pokretne. Brojnost im ovisi o kvaliteti ishrane biljkama hraniteljicama. U uvjetima visoke tehnologije uzgoja jabuke (posebice gusta sadnja, veliko opterećenje i rodnost, pokrivanje nasada mrežama protiv tuče, zabilježene štete od proljetnih niskih temperatura), fitofagne se grinje bolje i brže razvijaju.

Tablica 1. Neke posebnosti različitih vrsta fitofagnih grinja na jabukama

Vrsta grinjePrezimljenjeIzbor hraniteljicaVrsta lišćaTip nasada
Hrđasta grinjazimske ženkemali brojvršno/mlado lišćemladi nasadi
Crveni voćni paukzimsko jajeveliki brojstarije/bazalno lišćestariji nasadi
Koprivina grinjazimske ženkevrlo veliki brojstarije/bazalno lišćestariji nasadi

Nažalost, većina dominantnih sorata u suvremenim nasadima jabuke su osjetljive na napad fitofagnih grinja. Npr. zlatni i crveni delišes, braeburn, jonagold, fuji, gala, elstar, idared i dr.

Između nabrojanih fitofagnih vrsta na jabukama postoje velike razlike. Tako hrđasta grinja jabuke ima mali izbor vrsta domaćina, crveni voćni pauk širi krug hraniteljica. Koprivina grinja ima izuzetno veliki broj potencijalnih hraniteljica (hrani se velikim brojem korova, te većim brojem drugih poljoprivrednih usjeva. Naročito je u našoj zemlji zabilježena štetnost ove vrste grinja u zaštićenoj povrtlarskoj i cvjećarskoj proizvodnji).

Zamjenom nekadašnjih D.N.O.C. sredstva za zimsko tretiranje voćnjaka mineralnim i parafinskim uljima, prednost sve više dobivaju hrđasta i koprivina grinja. One prezimljuju kao zimske ženke na skrivenim mjestima, a imaju i veći potencijal razmnožavanja od crvenog voćnog pauka.

Koprivina grinja i crveni voćni pauk preferiraju lišće na osnovi mladica (donje ili starije lišće). Hrđasta grinja jabuke naseljava mlađe lišće na vrhovima mladica. Ovo je važno znati jer su štete na lišću zbog sisanja biljnih sokova vrlo slične – gubitak normalne zelene boje pri čemu napadnuto lišće postaje žućkaste i/ili brončano-smeđe boje. Hrđasta grinja (Aculus) se pritom na napadnutom lišću ne vidi prostim okom niti priručnom lupom (povećanje 5-7x). Koprivina grinja (Tetranychus) i crveni voćni pauk (Panonychus) dobro se vide golim okom ili manjim priručnim povećanjem. Budući se fitofagne grinje razvijaju tijekom cijele sezone potrebno je redovito pregledavati njihovu brojnost. Kemijsko suzbijanje potrebno je provoditi tek kad njihova brojnost dostigne kritični prag (ovisno o vrsti, od 10 do 50 % naseljenih listova).

Koprivina grinja i suzbijanje grinja

Početna zaraza koprivinom grinjom se obično se javlja u drugom dijelu vegetacije (srpanj, kolovoz). Uvijek je sporadična i javlja se mjestimice, u tzv. “žarištima” (štetnik je slabo mobilan, pa se sporije širi). Karakteristika ove grinje je oblikovanje paučine na naličju lišća. Odrasla ženka je dugačka samo 0,6-1 mm, a jedna ženka odlaže 100-200 jaja. Jaja su bjeličasta i prozirna, dobro uočljiva priručnim povećalom (6-7 x). Ličinke do odraslih grinja prolaze tri razvojna stadija.

Između pojedinih stadija u razvoju miruju (tzv. statični stadij), pa su tada vrlo otporne na primjenu akaricida. Glavninu šteta pričinjavaju upravo ličinke sisanjem biljnih sokova. Napad koprivine grinje na lišću jabuka prepoznaje se po specifičnom gubitku boje na naličju. Kod jakog napada lišće se potpuno osuši i otpada. Po tomu se razlikuje od šteta koje uzrokuje crveni voćni pauk (mramorno-žuto lišće ostaje na stablu). Optimalne temperature razvoja ovog štetnika su razmjerno visoke (+30° do +32°C). Uz obilje svjetla razvoj jednog pokoljenja traje samo 8-12 dana.

Iz iskustva znamo da najveće štete od koprivine grinje očekujemo tijekom vrućeg i suhog ljetnog razdoblja godine. U nasadima jabuke se pojavljuje u drugom dijelu ljeta kad seli s brojnih zeljastih domaćina. Naime, opće je poznato da koprivina grinja napada više od 200 različitih biljnih vrsta, često povrće i cvijeće u zaštićenom prostoru (npr. paprika, salatni krastavci, rajčica, patlidžan, celer, krizantema, soja i dr.).

Nasadi jabuka pokriveni mrežom protiv tuče jače su ugroženi od ove grinje. Ako širokolisni korovi rastu u voćnjaku i/ili neposrednoj blizini (posebice višegodišnja kopriva) može se očekivati jači napad koprivine grinje. Pravovremenim suzbijanjem korova smanjuje štetnost od ovog nametnika.

Tablica 2. Svojstva i spektar djelovanja nekih (insekto)akaricida na fitofagne grinje koje napadaju jabuku

Djelatna tvarPripravakKarenca (K)*Primjena (%)Djelotvornost na fitofagne grinje
TetranychusPanonychusAculus
acekvinocilKanemite300,18++-/+
milbemektinMilbeknock140,1-0,135++?
ciflumetofenNealta70,1++?
spirodiklofen***Envidor140,06+++
tebufenpiradMasai210,02-0,04++?
etoksazolZoom280,05++
abamektin**Vertimec280,075++-/+
polimerSilmaxNema!0,12-0,15++?
azadiraktinNeemAzalK=OVP0,3++?

*koncentracija vrijedi uz utrošak 1.000 litara škropiva/ha; **uz Vertimec na osnovi iste djelatne tvari dopuštenje imaju pripravci Kraft EC i Apache EC; ***sredstvu je ukinuta registracija 31.1. 2021., prodaja zaliha dopuštena do 31.7. 2021., a primjena zaliha dozvoljena do 31.12. 2021.! K=OVP (osigurano vremenom primjena – do kraja cvatnje jabuke)

Usmjereno kemijsko suzbijanje fitofagnih grinja u nasadima jabuke zahtjeva poštivanje određenih specifičnosti. Kako poput crvenog voćnog pauka ne prezimljuje u formi zimskih jaja u krošnji jabuka, tretiranje mineralnim i parafinskim uljima pred početak vegetacije ne umanjuje njihovu prezimljujuću brojnost.

Zbog prekomjernog razvoja koprivine grinje u drugom dijelu ljeta, obavezno kod izbora specifičnih kemijskih spojeva za suzbijanje grinja (akaricida) i/ili insekto-akaricida voditi računa o propisanim karencama. Većina akaricida koji se koriste za suzbijanje ljetnih populacija crvenog voćnog pauka (Panonychus) učinkoviti su i na koprivinu grinju (Tetranychus). U našoj zemlji dopuštenje za primjenu u tom razdoblju imaju ciflumetofen (Nealta SC) (K=7 dana), acekvinocil (Kanemite SC (K=30 dana), milbemektin (Milbeknock) (K=14 dana), etoksazol (Zoom 11 SC) (K=28 dana), tebufenpirad (Masai WP) (K=21 dan) i insekto-akaricidi na osnovi abamektina (Vertimec 018 EC, Kraft EC, Apache) (K=28 dana).

Budući da na naličju formira paučinu, uspjeh suzbijanja ovisi o većem utrošku škropiva (barem 800 lit./ha ili više) i primjeni dodatnih sredstva za poboljšanje učinka (adjuvanti ili “okvašivači”). Zbog vrlo brzog razvoja rezistentnih ili otpornih populacija grinja na specifične ovicide (inhibitore razvoja iz odloženih jaja) (npr. klofentezin – Apollo SC) ne preporučuje se njihova pojedinačna primjena.

Od pripravaka iza kojih ne ostaju mjerljivi ostaci (rezidui) na plodovima jabuka (npr. za ekološku proizvodnju) ističu se biljni insekto-akaricid na osnovi azadiraktina (NeemAzal), ali je njegova primjena ograničena na početni razvoj fitofagnih grinja (neposredno prije ili krajem cvatnje)! Moguće je tijekom ljeta koristiti i pripravak Silmax EC (1,2-1,5 lit./ha). Njega ne ubrajamo u sredstva za zaštitu bilja, već njegova polimerna ljepljivost sprječava kretanje i ishranu štetnika.

Osim brojnosti fitofagnih grinja, u nasadima jabuka je zdravstvenim pregledima potrebno pratiti i populaciju njihovih prirodnih neprijatelja (predatora). Primjerice, ključni korisni organizmi u voćnjacima su predatorske stjenice iz porodice Anthocoridae (Orius sp.) i božje ovčice iz porodice Coccinelidae. U našim su voćnjacima također vrlo značajne predatorske grinje iz porodice Phythodeidae (Amblyseulus, Typhlodromus).

Fitofagne grinje sišu biljne sokove, pa je gubitak zelene boje i uvijanje lišća jedna od čestih neželjenih promjena kojima primjećujemo njihovo prekomjerno množenje. Hrđaste grinje iz skupine šiškarica ne vidimo niti priručnim povećanjem (5-7x) već napad prepoznajemo po uvijanju vršnog lišća na mladicama i promjeni boje u svjetlo-smeđu (foto 1). Početni napad grinja iz skupine crvenih pauka (foto 2). Od koprivine grinje lišće na jabukama sredinom i krajem kolovoza (ili početkom rujna) prijevremeno otpada (foto 3) (foto: M.Šubić)

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakDani konopljinog cvijeta – Greenfest
Sljedeći članakAGRO START-UP Inspirira buduće poljoprivrednike
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.