Breskva (Prunus persica) je listopadno drvo iz obitelji Rosaceae, koje zajedno sa višnjama, šljivama i marelicama spada u koštićave voćne vrste.
Uzgoj breskve – varijeteti
Vrsta Prunus persica, dakle obična breskva, ima tri različita varijeteta, odnosno podvrste, sve porijeklom iz Kine. Prunus persica var. vulgaris je zastupljena u raznim formama kao vinogradarska breskva. Vrlo je pogodna kao podloga za breskvu i koristi se u mnogim zemljama. U varijetet Prunus persica var. nucipersica ili Prunus persica var. nectarina svrstavamo sve breskve bez dlačica. Dakle nektarine ili breskve golice. Još uvijek mnogi misle da je nektarina križanac šljive i breskve, što nije točno. Riječ je o varijetetu breskve bez dlačica. Treći varijetet obuhvaća posebni varijetet breskve spljoštenog ploda, Prunus persica var. platycarpa ili var. compressa. Većinom se uzgaja u Kini, no u zadnje vrijeme polako se introducira u Europu te SAD. Vrlo je interesantna za oplemenjivanje, jer je najotpornija prema mrazu od svih formi Prunus persica.
Breskva i nektarina su vrlo osvježavajuće voće. Sadrži 87-90% vode, zbog čega su niskokalorične i idealne za reduciranje tjelesne težine. Od vitamina sadrže najviše vitamina C i beta-karotena koji djeluju kao antioksidansi. Od minerala kalij, fosfor, magnezij i kalcij, te su među rijetkim voćem koje sadrži selen. Zanimljivo je da nektarine imaju manje vitamina C, a više beta-karotena od breskvi, te veću kalorijsku vrijednost.
Uvozimo i breskve
Jedna su od najpopularnijih voćnih vrsta u Europi, a najviše se proizvode u Kini,SAD-u, Italiji, Grčkoj, Španjolskoj i Francuskoj. Proizvodnja bresaka i nektarina u Hrvatskoj je bila najveća 1983. godine. Da bi nakon toga razdoblja došlo do pada proizvodnje i površina pod ovom kulturom. Zbog velikog raspona vremena dozrijevanja moguće ju je konzumirati tijekom cijelog ljeta. Moguća je i prerada u razne oblike prerađevina (sokovi, marmelade, kompoti itd.), kojima se može povećati ekonomičnost proizvodnje. Šteta je što je uzgoj breskve, unatoč velikim prednostima ovog voća, nedostatan za domaću potražnju, pa se značajne količine uvoze. Uzgoj breskve preporuča se u umjerenom klimatskom pojasu s dva tipa klime – kontinentalnom i sredozemnom.
Kako su najveće potrebe za vodom tijekom kasnog proljeća i ljeta za visoke prinose dobre kakvoće svakako je potrebno osigurati natapanje. Tijekom dubokog zimskog mirovanja breskve podnose temperature i do -24°C, ali pupovi u otvaranju, cvjetovi i plodovi stradavaju već na 0°C do -5°C. Stoga su, na mjestima gdje su proljetni mrazevi česta pojava, sjeverne ekspozicije bolji odabir od južnih, koje se u proljeće brže zagrijavaju i time potiču raniji početak vegetacije.
Tereni koji su usmjereni prema zapadu pak, omogućavaju dozrijevanje plodova nekoliko dana prije ostalih i samim time bolju prodajnu cijenu. Ako se nasad breskve podiže sadnicama koje su na podlozi vinogradarske breskve, tla na kojima se sadi ne smiju imati više od 5% fiziološki aktivnog vapna.
Uzgojem bresaka bavi se i mlada obitelj Kocijan iz Štefanca (Međimurska županija), koja ima voćnjak površine 1,4 hektara s 1.200 stabala breskve i sedam različitih sorti. Prve breskve su posadili prije 5 godina. Isprva samo kao međuusjev orasima koje su uzgajali, da bi se na kraju potpuno odlučili za breskve. Prve breskve su počele rađati treću godinu i u sljedećoj berbi očekuju oko 20 tona uroda. Proizvedeno voće prodaju uglavnom na „kućnom pragu“ i zadovoljni su potražnjom.
Rana rodnost i dobri urodi
U uzgoju breskve se preporučuje poluslobodni uzgojni oblik, bez armature. Tada voćka ranije stupa u rodnost i daje veći prirod u prvim godinama, uz manje investicijske troškove i troškove proizvodnje. Uz uvjet da se posade kvalitetne sadnice, breskva značajniji rod daje već nakon tri godine. Maksimalnu rodnost postiže u petoj-šestoj godini.
U suvremenim nasadima, uz dobru agrotehniku mogući su prosječni urodi od 30-40 t/ ha. U godinama investicije najskuplja je prva godina, na koju otpada 34% investicijskog troška. Sadnice čine 23% investicijskog troška nasada bresaka. Potrošačima su poznate i medulinske breskve i nektarine koje se proizvode u Agroproduktovim breskvicima na području općine Medulin – lokalitet Campanož. U nasadima je 8.000 stabala različitih sorti koje sazrijevaju od 15. lipnja do 20. kolovoza.
Odmah po branju plasiraju se kupcima, a osim domaćih, njihovu kvalitetu se prepoznali i strani turisti. Kako je breskva i nektarina omiljeno voće za svježu potrošnju, Hrvatska kao turistička zemlja ima povećanu mogućnost plasmana kroz turističku ponudu. Osim toga breskve je moguće i preraditi u mnoštvo proizvoda dodane vrijednosti. Nema razloga da se površine pod ovim voćem ne povećaju.
