Netko se voćarstvom bavi hobistički. Takvom je voćaru profit nebitan. Bitno mu je zadovoljstvo koje mu donosi proizvedeno voće iz njegovog voćnjaka i ponos. Njegov prihod niti su poticaji, niti novac od prodaje svog voća. Drugi voćari imaju hektar, dva voćnjaka. Prodaju voće izravno koliko mogu, razliku pošalju otkupljivaču. Treći imaju velike voćarske poduhvate s 10 i više hektara. Oslanjaju se na stručne službe, zaposlene agronome, pogon koji košta. Kod ovih zadnjih poslovni model je vrlo sličan bilo kojem drugom poslovnom modelu. Treba biti profitabilan. Zaštita košta, mehanizacija košta, novac za investiciju košta, zaposleni koštaju. Po jedinici površine postoje zahtjevi za urodom u pogledu količine i kvalitete. Sam proizvod postiže neku cijenu na tržištu, ovisno o načinu prodaje, o sorti i kvaliteti i na kraju kad se podvuče crta ostaje razlika koja može biti pozitivna, a može biti i negativna.
Ekonomska uspješnost
Trošak radne snage samo na rezidbi voćnjaka jabuka na podlozi MM106 u odnosu na trošak rezidbe na visoko cijepljenoj podlozi M9 može biti višestruko veći. S druge strane, urod na visoko cijepljenoj podlozi M9 u odnosu na urod na podlozi MM106 u pogledu količine u pravilu jest veći, a u pogledu kvalitete, dramatično veći. Kvaliteta izravno utječe na postignutu cijenu po jedinici proizvoda. Ako spojimo potencijal troška i potencijal prihoda dva voćnjaka na ove dvije podloge, tada imamo dramatične rezultate ekonomske uspješnosti. A dotakli smo se samo dva osnovna proizvodna podatka. Kako na uspješnost utječe dinamika i vrijeme rezidbe, dinamika natapanja, zelene rezidbe, gnojidbe i dr., ne treba posebno niti spominjati. Mi voćari o tome vodimo malo brige ili nam se ta briga svodi na držanje informacija u glavi i obradi tih kompleksnih „baza podataka“ u glavi. Na kraju, kao proizvođači dobijemo neki dojam o svojoj proizvodnji, donosimo određene odluke, ali zapravo nemamo egzaktan dokaz da smo u pravu, niti koliko smo u pravu. Kroz analizu podataka koje su voćari korisnici računalne aplikacije Fruit Discovery unosili za svoje proizvodnje dobio sam zapanjujuće podatke. Voćari podjednaku pažnju posvećuju voćnjacima koji su profitabilni i koji su neprofitabilni. Jednako ulažu u voćnjake s velikim potencijalom i u one koji su očito neperspektivni. Ulažu energiju, vrijeme i novac na krivo mjesto. Uz raspoređivanje jednakih resursa na prava mjesta , svi voćari bi na kraju imali bolji rezultat, a to znači više novca u džepu. Nije li to jedan od najvažnijih razloga bavljenja ovim prekrasnim poslom? Danas ima na tržištu puno rješenja za vođenje poljoprivredne proizvodnje i potičem sve ozbiljne poljoprivrednike da se suoče sa za njih novim tehnologijama koje su danas već prilično prilagođene i informatički manje pismenim ljudima. Sustavi izvještavanja iz kojih mogu jasno razabrati kakvo im je ekonomsko stanje voćnjaka ključni su za donošenje promišljene poslovne odluke i više novca u džepu.
