Najčešće se cijepljenje kopulacijom obavlja cijepljenjem na lanjski izboj (na engleski spoj) ili cijepljenjem pod koru starog drva (takav način cijepljenja vole voćari hobisti, pa na taj način mogu dobiti i više sorata na istom stablu, što može biti jako zanimljivo imati u vrtu).
Kopulacija je način cijepljenja u kojem uzimamo dio vegetativnog dijela biljke, reznice, i spajamo ga za podlogu. Reznicu uzimamo iz prošlogodišnjeg izboja. U prosjeku je bolja ona koja je lani jako rasla (čak vodopije) zato što je vjerojatnije da ćemo imati na reznici vegetativne pupove (iz kojih neće izaći cvijet), pa će onda iz tog pupa dobro krenuti novi izboj. U godini cijepljenja želimo dobiti dobro razvijeni izboj. Reznicu uzimamo s 2-3 pupa, a ako radimo cijepljenje pod koru starog drva onda može imati i više pupova. Dobro je da su reznice svježe (eventualno i da su odstajale jedan dan u vodi) i da pupovi nisu krenuli u vegetaciju.
Engleski spoj
Kod cijepljenja na engleski spoj je bitno da je plemka na spoju tanja od podloge i da su rezovi pod jednakim kutom odrezani. Poželjna je stvar da je rez odrađen u jednom mahu, bez popravaka. Nakon što ste ih spojili potrebno je reznicu ili plemku učvrstiti kako bi bila fiksna u svom položaju. To se može raditi uz pomoć posebnih gumica ili uz pomoć plastične folije (kvalitetne poznate „streč“ folije). Najpraktičniji je način učvrstiti plemku uz pomoć samoljepljive „pik/krep“ trake koja se upotrebljava u soboslikarstvu kako bi se zaštitili prozori od boje. Važno je vrh reznice namazati voćarskim voskom, kako reznica ne bi dehidrirala za vrijeme procesa srašćivanja podloge i plemke. Nakon što smo uspješno cijepili, novu sadnicu je potrebno redovito zalijevati.
Cijepljenje pod koru
Reznice moraju biti dovoljno krupne i čvrste s jasno razvijenim vegetativnim pupovima. Ako se cijepi na odrezano deblo, rez mora biti što ravnije odrezan i dobro premazan voćarskim voskom. Reznice se obično režu na „šiljak“ obrađen s dvije strane. Za razliku od engleskog spoja gdje je odrađen kao jedna ploha. Kora se zareže cca. 5 cm i odvoji taman toliko da se umetne plemka: jedan brid zašiljene plemke na rub kore, a drugi brid na drveni dio debla.
Kora se pričvrsti tankim čavlićima kako bi plemka bila dobro sljubljena i fiksna. Sve šupljine i odrezani dijelovi se dobro namažu voćarskim voskom. Ovim načinom cijepljenja uspješnost je nešto manja, zato se nacijepljuju barem dvije plemke. Kod cijepljenja pod koru, s obzirom da je ispod obično potpuno razvijen korijen, vegetativni izrast izvanredno je snažan, pa je dobro ponekad poduprijeti izboj iz takve plemke kako ne bi došlo do pucanja na spojnom mjestu zbog nesrazmjera novog izrasta i spojnog mjesta. Načelno je koštičavo voće bolje cijepiti okulacijom nego kopulacijom. Čak je kod koštičavog voća bolje posaditi jednogodišnju šibu u odnosu na dobro razvijenu razgranatu dvogodišnju sadnicu. Kod jabuke je uvijek bolje posaditi dobro razvijenu, tzv. tešku sadnicu pod uvjetom da imamo riješeno pitanje natapanja.
