Zaštita plodova bobičastog voća od uzročnika bolesti

Spoznaja o usitnjenosti posjeda, uz pogodne klimatske uvjete i zemljišne resurse u Hrvatskoj, trebala bi ,,zainteresiratiʺ proizvođače na veći udio u proizvodnji bobičastog odnosno jagodastog voća.

Osim ugljikohidrata i organskih kiselina, plodovi ovih voćnih vrsta sadrže značajne količine antioksidansa (vitamin C, fenoli), pa ih nutricionisti u prehrani visoko cijene radi njihova čuvanja ljudskog organizma od kardiovaskularnih bolesti, različitih vrsta karcinoma i drugih degenerativnih promjena starenja.

Mali udio proizvodnje na svjetskoj razini

U našoj zemlji veći broj obiteljskih gospodarstva uspješno uzgaja jagode, kupine, maline, borovnice, te manjim dijelom ribiz i ogrozd. Ali, u odnosu na druge voćne vrste (jabučasto, koštičavo i orašasto voće) njihov je udio u površinama skroman. Isti je slučaj u svjetskoj proizvodnji bobičastog voća, jer udio 1,24 % na početku novog milenija ne zadovoljava potrebe rastućeg stanovništva. Kao i kod drugih vrsta, uzgoj bobičastog voća može ugroziti pojava i štetnost različitih neželjenih organizama. To su uzročnici bolesti, štetnici, grinje, korovi. U ovom članku tema je zaštita od najvažnijih bolesti bobičastog voća.

Različite vrste truleži i plijesni

Globalnim klimatskim promjenama raspored i količina oborina postaju nepredvidljivi. Puno vlage u proljetnim mjesecima (travanj i svibanj) ,,donoseʺ raniju i štetniju pojavu različitih uzročnika bolesti u voćnim nasadima. Osim plamenjača, pepelnica, hrđa i pjegavosti (paleži) ili krastavosti, među važnije uzročnike voćnih bolesti ubrajamo različite vrste truleži i plijesni plodova.

Pojava bolesti tijekom dozrijevanja voćnih plodova često završava velikim izravnim štetama, jer neposredno prije berbe zbog mogućih neželjenih ostataka ili rezidua (mg/kg) imamo manji broj registriranih i učinkovitih sredstva za zaštitu bilja. Stoga struka i proizvođači bobičastog voća sve više traže i primjenjuju sredstva za zaštitu bilja koja su dopuštena u ekološkoj proizvodnji. Njihova primjena u vrijeme dozrijevanja i početka berbe ne ostavlja neželjene ostatke ili rezidue (kao kod većine kemijskih pripravaka).

Prema podacima navedenim u tablici 1., najvažnije neželjene gljivične bolesti koje mogu uzrokovati propadanje plodova bobičastog voća tijekom dozrijevanja i berbe su Monilinia (palež cvjetnih organa i smeđa trulež plodova), Botrytis (siva plijesan) i Colletotrichum (gorka trulež). Smeđa trulež plodova (Monilinia) je najčešća kod američkih borovnica dok je gorka trulež (Colletotrichum) kod plodova jagoda. Siva plijesan (Botrytis) napada više vrsta (jagoda, malina, kupina, te nešto rjeđe ribiz i ogrozd).

Tablica 1. Najvažnije vrste uzročnika truleži i plijesni koje bilježimo na bobičastom voću u našoj zemlji

Uvjeti koji pogoduju nabrojanim uzročnicima bolesti u nasadima bobičastog voća su uzastopno kišni i/ili vlažni dani (magla, rosa), vidi tablicu 2.).

Tablica 2. Optimalni epidemiološki uvjeti za razvoj važnijih bolesti plodova bobičastog (jagodastog) voća iz skupine truleži i plijesni

Razvoj bolesti iz skupine Monilinia i Botrytis moguć je i pri nižim temperaturama zraka (<10 °C) (ali uz dugotrajnije zadržavanje vlage na osjetljivom biljnom tkivu), dok gorke truleži iz skupine Colletotrichum zahtijevaju nešto toplije (26 °C) i vlažno razdoblje. Mjernim uređajima u voćnim nasadima tijekom osjetljivog razdoblja njihova rasta i razvoja prikupljamo podatke o dnevnim oborinama (mm), zadržavanju vlage na biljnim organima (u minutama), dnevnim temperaturama (°C) i relativnoj zračnoj vlazi (%). Iz takvih podataka procjenjujemo postoji li mali, umjeren ili veliki rizik za pojavu bolesti. S time procjenjujemo i potrebu za provedbu mogućih mjera zaštite.

Vrlo je važno pronaći i prepoznati prve znakove bolesti u nasadima bobičastog voća!

Osim plodova, sve tri bolesti napadaju i druge biljne organe: npr. lišće (Monilinia, Colletoreichum), cvjetove (Monilinia, Botrytis), izdanke ili izboje (Monilinia) (vidi sliku 1). Neželjene promjene na plodovima (bobama) najčešće vidimo pred berbu, kada počinju mijenjati boju ili već imaju tipičnu sortnu obojenost. Kod smeđe truleži (Monilinia) na bobama se pojavljuju smeđe zone, one postaju mekane i brzo se suše (smežuraju). Kod sive plijesni (Botrytis) plodovi postaju mekani, vodenasti i truli. Pri visokoj vlažnosti zraka (>95 %) na njima se pojavljuje siva paučinasta prevlaka). Kod gorke truleži na dijelu plodova nastaju jedna ili više udubljenih pjega (lezije). U početku su krem boje, ali kasnije postaju smeđe ili gotovo tamne boje.

Najčešći uzročnici propadanja cvjetnih organa i plodova bobičastog voća: smeđa trulež (Monilinia – slika lijevo: palež rodne grančice borovnice), siva plijesan (Botrytis – slika u sredini, plijesan plodova kupine). Prognoza pojave različitih uzročnika bobičastog voća moguća je stalnim praćenjem zdravstvenog stanja i prikupljanjem/obradom meteoroloških uvjeta u nasadima (npr. mjerni uređaj “Pinova Meteo” u nasadu američkih borovnica – slika desno).

Bolest budućnosti – gorka trulež

Zašto gorka trulež plodova bobičastog voća (Colletotrichum) – zbog klimatskih promjena postaje ,,bolest budućnostiʺ? Globalne klimatske promjene s porastom godišnje temperature zraka, sve izraženije ljetne sparine i učestala pojava obilnijih pljuskova s grmljavinom i olujnim vjetrom značajnije utječu na značajan rast šteta od skupine gljivičnih bolesti koje uzrokuju gorku trulež (Colletotrichum spp.).

Od početka novog milenija u kontinentalnim područjima naše prosječna vlažnost zraka (%) je značajno porasla. Tako tijekom najtoplijeg dijela godine (lipanj, srpanj, kolovoz) umjesto mjesečnih srednjih vrijednosti 60-65 % zadnjih sezona sparina iznosi 70-80 %. U takvim uvjetima umjesto tipične kontinentalne klime, zahvaćene županije sve više poprimaju mediteransko-tropska obilježja.

Antraknoza ili gorka trulež

Toplina i vlaga su od presudnog značaja za normalan rast i razvoj biljnih vrsta. Pritom bitno određuju pojavu i štetnost različitih kategorija neželjenih organizama (štetnika, bolesti, korova). Među uzročnicima biljnih bolesti pažnju struke i proizvođača bobičastog voća zadnjih sezona sve više privlači iznenadna pojava i štetnost tzv. “antraknoze” ili gorke truleži (paleži), koju uzrokuju različite vrste iz roda Colletotrichum. Simptomi na plodovima ove skupine bolesti u nekim su kulturama odavno opisane (npr. jabukama): manje, okrugle, sivo-smeđe ili tamnije pjege koje se relativno brzo povećavaju (3 ili više cm u promjeru), postaju utonule u središtu, formirajući na taj način „tanjurasto“ udubljenje.

Upale pjege se šire u obliku koncentričnih krugova. Naknadno se u optimalnim uvjetima na površini pjega formiraju kružno raspoređena plodonosna tijela uzročnika bolesti u obliku sitnih točkica narančasto-pink boje (otvorena i nespolna plodišta ili acervuli koja oslobađaju infektivne konidije) – što smatramo tipičnim znakom “antraknoza” (Colletotrichum spp.). Starenjem pjega površina im postaje naborana, mijenjaju boju u tamnosmeđu do crnu. Vremenom se šire i spajaju dovodeći do potpune truleži plodova (ili “mumifikacije” kod jagoda). Mogu biti zaraženi i drugi biljni organi. Npr. na jagodama se uz tamnu trulež plodova javlja propadanje korijena te palež cvjetnih organa i lišća.

Uvjeti za razvoj gorke truleži

Uvjeti za razvoj gorke truleži bobičastog voća su: optimalni uvjeti zaraze osjetljivog biljnog tkiva najviše odgovara vrlo toplo, kišovito (vlažno) i sparno meteorološko razdoblje. Za razvoj “antraknoza” neophodni su obilni pljuskovi kada primjerice u dan ili dva zabilježimo (polu)mjesečne količine oborina. Pritom su optimalne temperature 24-28 °C, ponekad čak i 30 °C.

Izvor zaraze su različiti načini održavanja i širenja bolesti u prirodi. Zaraženi biljni dijelovi (“mumificirani” plodovi, rak-rane) osnovni su način prezimljavanja u voćnim nasadima. Iz njih se učestalim oborinama krajem proljeća – početkom ljeta oslobađaju infektivne askospore i/ili konidije. Kontaminirano tlo uz korijen i latentno zaražene presadnice glavni su izvor zaraze u jagodama.

Posljednjeg desetljeća borovnice postaju vrlo popularna voćna vrsta koja se širi u mnogim hrvatskim kontinentalnim županijama. Nekoliko dominantnih bolesti može ugroziti uspješan uzgoj borovnica: osim sušenja cvjetnih organa i mladica (npr. Monilinia – slika lijevo) različiti gljivični uzročnici bolesti mogu uzrokovati i trulež plodova (npr. Monilinia – slika u sredini) i gorka trulež plodova (Colletotrichum – slika desno).

Ekološka sredstva za zaštitu bobičastih plodova

U biljnom zdravstvu je uvijek dobro zaražene biljne dijelove uklanjati iz nasada. Dobro je zaražene izdanke (Monilinia) odrezati i iznositi, a prilikom berbe plodova u posebne posude prikupljati zdravstveno neispravni urod (takve plodove ne ostavljati u nasadu, ne bacati ih na zemlju). Oboljeli su izdanci (cvjetovi) i plodovi izvor infekcije za zdrave biljke. Ako iz iskustva iz prethodnih sezona znamo koje su sorte bobičastog voća osjetljivije na uzročnike bolesti iz skupina truleži i plijesni, kada očekujemo jače kišno razdoblje, provodimo preventivne mjere zaštite. Moguće je već u cvatnji (ili s otvaranjem prvih cvjetova) bobičastog voća koristiti neki od dopuštenih kemijskih fungicida kratke karence (naročito na vrlo osjetljivim sortama na nabrojene uzročnike bolesti).

Primjerice dopuštenje za primjenu u našoj zemlji imaju kombinirani pripravci Switch WG (dopušten u jagodama, borovnicama, malinama i kupinama s karencom ovisno o voćnoj vrsti 7-14 dana) ili Signum DF (dopušten u jagodama, crnom i bijelom ribizu, borovnicama i malinama s karencom na otvorenom prostoru 3 dana). Nakon cvatnje, u vrijeme razvoja plodova, te početkom dozrijevanja ili berbe bobičastog voća preporučujemo koristiti pripravke dopuštene u ekološkoj proizvodnji (vidi tablicu 3.). Nemaju karencu ili karenca iznosi samo 1 dan.

Tablica 3. Neka sredstva za zaštitu bilja dopuštena u bobičastom voću radi suzbijanja uzročnika truleži plijesni

Mikrobiološki pripravak Serenade ASO je dopušten za primjenu u jagodi, malini, kupini, borovnici i ribizu (4-8 lit./ha) (karenca nije primjenljiva). Pripravak Taegro WP (0,185-0,37 kg/ha) je dopušten za primjenu u jagodama (karenca 1 dan). Biološki pripravak Serifel WG (0,5 kg/ha) je dopušten za primjenu u jagodama, crvenom, crnom i bijelom ribizu, ogrozdu, borovnicama i malinama (karenca nije primjenljiva). Pripravak Polyversum WP (0,1-0,3 kg/ha) je dopušten za primjenu u jagodama (karenca nije primjenljiva). Pripravak Karbucure WP (3 kg/ha) dopušten je u našoj zemlji za primjenu u jagodama, crnom i crvenom ribizu, te malinama i kupinama (karenca 1 dan).

Folijarna mikrobiološka gnojiva

Osim registriranih mikrobioloških fungicida u našoj zemlji (vidi Tablicu 3.) u proizvodnji bobičastog voća se uspješno koriste folijarna mikrobiološka gnojiva na osnovi antagonističkih mikroorganizama (npr. Bacillus subtilis) (npr. u pripravcima Ekstrasol, BioLife, Mikroorganizmi i drugi). Njihova primjena značajno smanjuje pojavu truleži i plijesni bobičastog voća. Njihova primjena umanjuje i negativan utjecaj ekstremnih meteoroloških uvjeta na razvoj bobičastog voća (npr. niske i/ili visoke temperature zraka, tuča). Svi navedeni mikrobiološki pripravci u Tablici 3., osim uzročnika bolesti protiv koje su registrirani za primjenu, pokazuju postranu učinkovitost i na druge bolesti koje pronalazimo na lišću i izdancima bobičastog voća. To su npr. različite vrste pjegavosti lišća jagoda, hrđa ribiza, različiti uzročnici sušenja izdanaka malina i kupina.

Premda se u stručnom prilogu uglavnom opisuju bolesti plodova bobičastog voća, zadnjih godina zbog niskih temperatura, tuče ili jakog vjetra na mehanički oštećene izdanke malina i kupina bilježimo pojačanu štetnosti gljivičnih uzročnika bolesti, koji uzrokuju njihovo prijevremeno propadanje. Najčešći su Didymella (slike lijevo), Septocyta (u sredini desno) i Kuehneolla (desno).

Tablica 4. Neki kemijski kombinirani pripravci registrirani za primjenu u bobičastom voću, djelotvorni na viša uzročnika bolesti (npr. siva plijesan, pjegavosti lišća) i kraćom karencom

Foto: mr. sc. Milorad Šubić

Pročitajte još:

Poznato i manje poznato bobičasto voće