Azijska smeđa trulež

39

""

Ovaj uzročnik je u bliskom srodstvu sa već poznatom smeđom truleži plodova jabuke (M. fructigena), a po prvi puta je opisan 2002. godine na temelju izolata podrijetlom iz Japana koji su se genetski razlikovali od europskih izolata. Treba napomenuti da je još početkom dvadesetog stoljeća uočena i opisana morfološka različitost nekih japanskih izolata M. fructigena, ali je tek s napretkom molekularnih metoda identifikacije bilo moguće utvrditi da se radi o posebnoj vrsti.

Napada više voćnih vrsta

Od tog otkrića zabilježena je u više europskih zemalja (Italija Mađarska, Poljska, Srbija, Češka i Švicarska) na plodovima jabuka, bresaka, marelica i šljiva. To pokazuje da M. polystroma, kao i M. fructigena, napada plodove više voćnih vrsta. S obzirom da je prvi puta identificirana i opisana na temelju japanskih izolata, dobila je naziv azijska smeđa trulež.

""Jedno od najznačajnijih svojstava ove vrste je intenzivno stvaranje stroma crne boje na površini zaraženih plodova po kojima je i dobila svoje znanstveno ime. Strome imaju ulogu u zaštiti ovog patogena od različitih nepovoljnih čimbenika kao što je UV zračenje i visoka temperatura. To bi moglo značiti da ovaj patogen znatno lakše preživljava nepovoljne uvjete pa je samim time i potencijalno opasniji.

Kao i M. fructigena, i ova fitopatogena gljiva prezimljuje u mumificiranim plodovima, ali i peteljkama, ranicama na izbojcima i granama, ožiljcima ostalim nakon opadanja listova i drugim mjestima.

Plodovi mumije – jak izvor zaraze

Španjolska istraživanja pokazuju da su mumificirani plodovi izrazito jak izvor infekcije plodova koštičavih voćaka na Monilinia vrstama. Dovoljno je da na stablu ostane samo jedan mumificirani plod, pa da svi plodovi ubrani s tog stabla razviju simptome truleži poslije berbe. Prema tome, preventivne mjere uklanjanja mumificiranih plodova čim se uoče imaju veliko značenje za smanjenje infektivnog potencijala svih uzročnika smeđe truleži, pa tako i azijske smeđe truleži.

Samo će vrijeme pokazati koliko je pojava M. polystroma značajna za hrvatsko voćarstvo.

Na temelju istraživanja patogenosti ovog uzročnika provedenih nedavno u Srbiji, može se reći da se, u odnosu na M. fructigena, M. polystroma nešto slabije razvija na plodovima jabuka sorti ‘Idared’ i ‘Granny Smith’, ali je na sorti ‘G. Delicious’ razvoj ovih dvaju uzročnika podjednak.

Suzbijanje bolesti

Za suzbijanje Monilinia vrsta rabe se fungicidi na temelju miklobutanila, tiofanat metila, boskalida, iprodiona, piraklostrobina i azoksistrobina. Smatra se da vrste iz roda Monilinija posjeduju umjerenu sposobnost stvaranja rezistentnosti. S obzirom na činjenicu da su zabilježeni slučajevi rezistentnosti uzročnika iz roda Monilinia na neke fungicide, nepesticidne mjere suzbijanja imaju veliko značenje. Među njima treba istaknuti termoterapiju (toplinske tretmane plodova poslije berbe), uporabu eteričnih ulja i drugih tvari koji imaju fungicidan učinak, a nisu štetne za okoliš.

O nepesticidnim mjerama suzbijanja, ali i drugim održivim tehnologijama uzgoja voća i povrća govorit će više od 40 znanstvenika uz cijelog Svijeta na međunarodnom simpoziju koji će se održati u hotelu Terme Jezerčica u Donjoj Stubici od 21. do 24. ožujka ove godine. Sudjelovanje na simpoziju je besplatno, a bit će održan i okrugli stol o održivim tehnologijama u hortikulturi. Sve informacije mogu se naći na mrežnoj stranici projekta Life SUSAFRUIT (www.life-susafruit.eu/symposium.html). Pozivaju se svi zainteresirani stručnjaci i proizvođači da posjete simpozij i aktivno sudjeluju na njemu.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakPravovremenom obradom i kvalitetnom sjetvom do većih prinosa jarih ratarskih kultura
Sljedeći članakOdržana kobasijada u Turopolju
prof. dr. sc. Tomislav Jemrić
Rođen je 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranio 2004. godine. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. Rođen je 11. siječnja 1971. godine u Zagrebu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1993. godine na VVV smjeru. Magristrirao je 2000. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju je obranio 2004. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine radi na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta. U znanstveno-nastavno zvanje mlađeg asistenta izabran je 1995. godine, u zvanje asistenta 2000. godine, u zvanje višeg asistenta 2004. godine, u zvanje 2005. godine, u zvanje izvanrednog profesora 2009. godine, a redoviti je profesor od 2013. godine. Voditelj je preko 80 diplomskih ili završnih radova i jedne doktorske disertacije. Bio je mentor 1 studentskog rada koji je dobio dekanovu nagradu. Znanstveno se usavršavao u Izraelu kao korisnik stipendije Izraelske vlade. Član je jednog međunarodnog i jednog domaćeg znanstvenog društva. Autor je 9 knjiga i priručnika, od toga dva znanstvena priručnika i dvije međunarodne monografije. Član je uredništva međunarodnog znanstvenog časopisa Scientia Horticulturae citiranog u skupini A1 časopisa i član uredništva časopisa Agriculturae Conspectus Scientificus (Poljoprivredna znanstvena smotra). Dobitnik je priznanja časopisa Scientia Horticulturae za izvrsnost u recenziranju znanstvenih radova. Sudjelovao je na četrdesetak stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu te objavio više od 50 znanstvenih i stručnih radova. Voditelj je jednog nacionalnog znanstvenog projekta, a do sada je surađivao na pet nacionalnih znanstvenih projekata. Bio je voditelj jednog VIP projekta i jednog tehnologijskog projekta i suradnik na jednom VIP i jednom tehnologijskom projektu. Također je bio nacionalni koordinator na jednom međunarodnom SEEDNet projektu, voditelj radne skupine na jednom TEMPUS projektu i suradnik na jednom međunarodnom COST projektu. Trenutačno je koordinator međunarodnog LIFE+ projekta „Low pesticide IPM in sustainable and safe fruit production“ vrijednog preko 1.8 milijuna €.