Crna mrljavost i muhine točkice na jabukama

136

Od sredine 1990-ih godina prvi puta protekle 2017. godine u plantažnim nasadima jabuka nismo zabilježili štete od najopasnije gljivične bolesti: uzročnika krastavosti (Venturia inaequalis). Razlog tome je iznadprosječno suha i hladna zima 2016./17., te neobično suhi i vjetroviti proljetni ožujak, travanj i svibanj. Ipak, povremeni i obilni ljetni pljuskovi (često uz olujni vjetar i tuču) uzrokuju pojavu nekih novijih uzročnika bolesti jabuka.

Zadnjih desetak godina značajno raste opasnost od kasne zaraze plodova bolestima koje se jače pojavljuju tijekom postupka skladištenja jabuka. U sustavu integrirane proizvodnje najčešća je gorka trulež (Gleosporium spp.), a u ekološkom voćarstvu su najprisutnije gljivice Gleodes pomigena i Schyzothirium pomi koje uzrokuju crnu mrljavost („sajavost“) i muhine točkice plodova jabuke (točkice nalik izmetu muha). Temelj uspješne ekološke proizvodnje jabuka je uzgoj tolerantnih sorata na ekonomski najštetniju bolest – uzročnika krastavosti jabuke (Venturia inaequalis), npr. sorte Regina, Florina, Topas i sl. Također se šire i američke sorte koje su pored krastavosti otporne na pepelnicu (Podosphaera leucotricha) i bakterijsku palež (Erwinia amylovora), npr. takve su Freedom, Redfree i sl. Ipak, ako se u takvim ekološkim nasadima značajno umanji primjena fungicida pojavljuju se bolesti koje u intenzivnom uzgoju ne vidimo, npr. uzročnici paleži kožice ploda (Diaporthe spp., Botriosphaeria spp., Pezicula spp., Phoma spp., Phyllosticta spp.), te ovdje opisane crna mrljavost i muhine točkice plodova jabuke. Ali, vlasnici plantažnih nasada jabuka koji su u programima integrirane zaštite jabuka izbjegavali posljednjih sezona zadnja prskanja protiv bolesti tijekom skladištenja, također primjećuju tijekom zime negativne površinske promjene na kožici ploda jabuke koji značajno umanjuje njihovu tržnu vrijednost (npr. na sortama Idared, zlatni delišes i dr.) (vidi slike). Štete mogu biti vrlo velike. Crna mrljavost i muhine točkice plodova jabuke (Gleodes pomigena i Schyzothirium pomi) su dvije „ljetne“ bolesti plodova koje su poznate i opisane još početkom 1800. godine ali tek 1920. su otkriveni stvarni patogeni uzročnici. Napadaju i plodove kruške. Redovito se javljaju na netretiranim stablima tijekom kišovitih i vlažnih ljetnih mjesecima, a ponekad su unatoč primjeni fungicida zabilježene štete 25 %. Gljivični uzročnici ovih bolesti se razvijaju na površini plodova, pa nema kvantitativnih šteta ili gubitka količine prinosa, ali su takvi plodovi nagrđeni (vidi slike) i narušena im je prodajna vrijednost (ipak se mogu iskoristiti u preradi).

""

Čađavi izgled i pjege na jabukama

Crna mrljavost (Gleodes pomigena) je posljedica gljivičnih kolonija na površini zrelih plodova, u početku poput sjene tamno-maslinasto-zelene boje. Kolonije su okruglog oblika, različite veličine i difuznih rubova. Zbog sekundarnog širenja gljivice uzročnika tijekom skladištenja kolonije se međusobno „preklapaju“ što plodovima daje čađavi izgled. Ovisno o boji kožice plodova jabuka i krušaka, te tipu rasta i uvjeta razvoja kolonija uzročnika bolesti, izgled i izražajnost čađavosti može biti različit (prema boji i veličini). Posebno je osjetljiva sorta zlatni delišes.

Muhine točkice (Schyzothirium pomi) uzrokuje neželjene promjene na plodovima jabuke i kruške opisane u imenu bolesti. Na površini zrelih plodova se pojavljuju male, crne, okrugle točkice koje nalikuju izmetu kućne muhe (engl. Flyspeck, njem. Fliegenflecken). To su plodišta gljivice (pseudoteciji), a tipična je njihova grupiranost u skupine po 50-ak crnih pjega u promjeru 1-3 cm. Posebno je na ovaj poremećaj osjetljiva sorta Idared. Opisane se obje negativne promjene mogu pojaviti na plodovima već 3-4 tjedna nakon otpadanja latica, ali puno češće tek krajem ljeta ili početkom jeseni, odnosno u postupku skladištenja.

""

Premda su opisane promjene uzrokovane drugim vrstama mikroorganizama, obično na istom plodu budu zajedno prisutne kolonije uzročnika čađavosti i crne točkaste pjegavosti zbog sličnih ekoloških zahtjeva za njihovu pojavu i razvoj. Gljivica Gleodes pomigena prezimi u formi micelija ili posebnih plodišta (piknida) na inficiranim grančicama jabuke i većeg broja šumskog drveća. Iz prezimljujućih se mjesta tijekom proljeća ili početka ljeta primarno širi za kišnih dana. Može biti zaražena kutikula i epidermalni sloj staničja tek zametnutih plodova jabuke i kruške, ali se za razliku od rane infekcije uzročnikom krastavosti (Venturia spp.) takvi plodovi oblikom normalno razvijaju.

Vrsta Schyzothirium pomi također u prirodi prezimi u formi zimskih plodišta (pseudoteciji) na inficiranim grančicama jabuke i drugim domaćinima. Neposredno pred cvatnju i 1-2 mjeseca nakon cvatnje iz zimskog se potencijala oslobađaju primarni uzročnici zaraze tijekom kišnih dana i pri optimalnim temperaturama 16-28oC. Pri ovoj je bolesti inficirana samo „vanjska“ kutikula plodova bez epidermalnog tkiva. Optimalna temperatura za naknadni razvoj je 17,3oC, uz relativnu vlažnost zraka veću od 96 %.

""

Razvoj bolesti i zaštita

Optimalne temperature razvoja čađavosti plodova su 18-27oC (ali ne veće od 30oC). Naknadno se na kožici ploda čađavost širi pri zasićenosti zraka vlagom većoj od 90 %. Obično se simptomi u voćnjaku primijete tek 20-25 dana nakon ostvarene zaraze. Osnovna preventivna zaštita voćnjaka od gljivica Gleodes i Schyzothirium je sadnja nasada jabuka i krušaka na prozračnim terenima. Smjer redova, razmaci sadnje i uzgojni oblik moraju omogućiti što brže sušenje krošnje. U područjima gdje su gljivične bolesti plodova značajni problem u uspješnoj proizvodnji jabuka i krušaka, potrebna je redovita preventivna zaštita fungicidima u razmacima 10-14 dana. Ako se bolesti povremeno javljaju, pomoću mjeuređaja za praćenje meteorološki uvjeta u nasadu, broj tretiranja se može značajno reducirati na kritična razdoblja kad su zabilježene optimalne vrijednosti topline i vlažnosti zraka.

Dobru učinkovitost daju strobilurini (npr. Stroby DF, Zato 50 WG, Tercel WG, Bellis WG), anilinopirimidini (Chorus WG, Pyrus 400 SC i sl.) i neki ditiokarbamati (npr. mankozeb). Bakarni i sumporni fungicidi koje se najčešće koriste u ekološkom voćarstvu također u epidemijskim godinama nisu dovoljno djelotvorni na opisane bolesti jabuke i kruške. Zadnjih su godina voćari pod stalnim pritiskom da koriste što manje kemijska sredstva za zaštitu bilja kako bi plodovi bili zdravstveno što ispravniji (bez mjerljivih ostataka rezidua).

Među fungicidima koje u integriranoj proizvodnji jabuke koristimo krajem ljeta i početkom jeseni protiv dominantnih bolesti tijekom skladištenja kasnijih sorata jabuka najmanje je na gljivice Gleodes i Schyzothirium djelotvoran kaptan (npr. Merpan, Captan 80 WG, Kastor 50 WP). Također su na ove uzročnike bolesti manje učinkoviti triazolni pripravci koje kurativno koristimo u cvatnji ili krajem cvatnje (npr. Score EC, Difkor, Indar EW i sl.). Kemijskim se pripravcima smanjuje broj aplikacija tijekom jedne sezone, produžuju se razdoblja karence, neki učinkoviti pripravci gube dozvole za primjenu, a sve se više uvode tehnologije zaštite jabuka bez korištenja sintetičkih fungicida u zadnjim zaštitama tijekom mjeseca srpnja i kolovoza. Zadnjih godina na taj su način sve više u primjeni sredstva za jačanje voćaka (naročito u ekološkom voćarstvu), a pokusima je na crnu mrljavost i muhine točkice najučinkovitiji bio kalijev- bikarbonat („Vitisan“) i njegova nova formulacija u pripravku „Armicarb“ (5 kg/ ha), odnosno mješavina „Armicarba“ (3 kg/ha) s močivim sumporom (2 lit./ha) (vidi Tablicu 1.). Ekstrasol = Bacillus subitlis (2-3 lit./ ha); Amilo-X = Bacillus amyloliquafaciens (1,5-2,5 kg/ha); Fruttifolia = Bacillus subtilis, Bacillus pumilus, Glomus spp. (4 lit./ha); MycoSin = sumporasto-kisela glinica i biljni ekstrakt (0,5 %) (+ sumpor SC 0,2 %); Armicarb = kalij-bikarbonat (0,3 %) (+ sumpor SC 0,2 %); Vacciplant = laminarin (0,075 %)!

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakZnanstveno – stručni skup na Agronomskom fakultetu
Sljedeći članak200 milijuna kuna za obnovljive izvore energije
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.