""Mnogi plantažni nasadi jabučastog i koštičavog voća, te neki vinogradarski položaji u središnjem i sjevero-zapadnom dijelu Hrvatske značajno su ove sezone oštećeni niskim proljetnim temperaturama zabilježenim sredinom zadnje dekade travnja, pa berbe 2016. nije ni bilo! Kad zbog ekstremnih klimatskih uvjeta izostane rodnost voćaka, tada naknadno bilježimo jači vegetativni rast, krošnje su bujnije, manje prozračne, razvija se puno mladica, pa su uvjeti za razvoj različitih uzročnika bolesti još povoljniji nego u normalnim (rodnim) godinama.

Ako količina i raspored oborina u proljetno-ljetnom razdoblju bude iznad prosječnih očekivanja, a temperature optimalne, zbog epidemije uzročnika različitih pjegavosti i paleži lišća, plamenjača i hrđa već krajem ljeta mnoga voćna stabla prijevremeno izgube lišća (vidljivo na osjetljivim sortama jabuka, šljiva, krušaka, te višnjama, orasima, trešnjama i dr.).

Zbog povećane vlažnosti jači razvoj bolesti

Proljetos je svibanj, na svim mjernim lokalitetima gdje smo bilježili štete od smrzavanja u voćarstvu, bio iznadprosječno vlažan s količinama oborina nerijetko većim od 120 mm. U patogenezi većine uzročnika biljnih bolesti u voćarstvu je poznato da prve (primarne) zaraze najčešće bilježimo od druge dekade travnja do kraja svibnja, te je tada potrebno obaviti usmjerene mjere zaštite kako bi se naknadno spriječila prijevremena defolijacija. Pritom se zadnjih sezona javljaju nove bolesti koje uzrokuju prijevremeno otpadanje lišća, npr. zvjezdasta pjegavost lišća jabuke (Marssonina mali), a neke postaju sve učestalije zbog prilagodbe uzročnika bolesti klimatskim promjenama. Primjerice, u našoj zemlji tek od početka 1990-ih postoji spoznaja da kozičavost lišća višnje i trešnja (Blumeriella jaapii) formira savršeni ili spolni stadij. Time uzročnik bolesti dobiva novi način prezimljenja i brojniji “izvor” za prve proljetne zaraze. Poznato je da na trešnjama od gljivičnih uzročnika bolesti najčešće pronalazimo simptome i bilježimo štete od uzročnika šupljikavost lišća (Stigmina carpophilla), te paleži cvijeta i trulež plodova (Monilina spp.).

Kozičavost lišća smo gotovo uvijek i često pronalazili na višnjama (jer su do pojave savršenog stadija konidije iz acervula na prezimljujućem miceliju uvijek bile brojnije na višnjama, a pritom je i inkubacija na trešnjama trajala dulje). Stoga su višnje donedavno smatrane puno osjetljivijim na kozičavost nego trešnje.

""

„Nova“ kozičavost sve češća u voćnjacima

Osim što se formiranjem savršenog stadija u Hrvatskoj pojavila “nova” kozičavost lišća, zadnjih desetak godina se promijenio i uzgoj trešnje. Podizanjem plantažnih nasada trešnje na slabo bujnim vegetativnim podlogama (Gisela, Weiroot i dr.) broj sadnica se po jedinici površine značajno povećao (1000 kom./ha), uvode se nove sorte od kojih su neke osjetljivije na kozičavost lišća (npr. Kordia, Van i dr.), a takvi se voćnjaci pokrivaju mrežom protiv tuče. Stoga, umjesto ranije dominantne bolesti šupljikavosti lišća (Stigmina carpophilla), koju smo često pronalazili pri uzgoju trešnja kao pojedinačnih i visokih stablašica uz okućnice (vikendice), zadnjih sezona u suvremenim nasadima trešnje, guste sadnje s mrežom protiv tuče, kozičavost (Blumeriella jaapii) postaje sve češću bolest koja uzrokuje prijevremeno žućenje i otpadanje lišća. Kod šupljikavosti, okrugle pjega koje nastaju na lišću trešnje imaju promjer 3-5 mm. Te su pjega u početku tamnocrvene do ljubičaste boje, a ako je zaražen mladi list, središnji dio pjega ispada, pa list ostaje probušen. Kod kozičavosti su okrugle pjege značajno sitnije (1-3 mm) i zagasitoljubičaste boje. S naličja lista na mjestu pjega nastaju prljavobijele nakupine (acervuli gljive), na kojima se formiraju infektivne konidije i za dovoljno vlažna vremena sekundarno šire zarazu. Kad se broj pjega poveća lišće trešnje poprima žućkastu boju i ubrzo otpada. Epidemiološki uvjeti za razvoj kozičavosti i šupljikavosti lišća trešnje su vrlo slični (vidi Tablicu). Sve do pojave savršenog (spolnog) stadija, uzročnik kozičavosti se održavao prezimljenjem u formi micelija na zaraženom lišću ili u obliku acervula u lenticelama na kori grana. Nakon pojave savršenog stadija, primarne (proljetne) zaraze postaju jače, ne samo kod nas, nego i u drugim europskim zemljama. Pritom se u zaraženom lišću tijekom zime formiraju apoteciji s askusima (na 1 cm2 lisne površine može nastati 350-400 apotecija). Smatra se da kritično proljetno razdoblje za primarne zaraze uzročnikom kozičavosti traje od početka druge polovice travnja (precvjetavanje trešnje), pa sve do kraja svibnja. U tom bi razdoblju trebalo provesti barem dvije ili za iznadprosječno kišnog razdoblja tri usmjerene zaštite radi suzbijanja bolesti trešnje.

Kao u većini koštičavih voćaka, i za trešnje preporučujemo u integriranoj i/ili ekološkoj proizvodnji provoditi preventivna tretiranja bakarnim pripravcima ujesen u vrijeme otpadanja lišća i kasnim zimskim rokovima prije otvaranja pupova. Većina bakarnih fungicida u našoj je zemlji registrirana za suzbijanje šupljikavosti lišća (Stigmina), a jedino Champion Flow SC za kozičavost lišća trešnje i višnje. U globalnim promjenama klime, primjena bakarnih pripravaka u voćarstvu postaje neophodna potreba, jer pored šupljikavosti i kozičavosti, daju izvjesnu zaštitu protiv paleži cvijeta (Monilinia), bakterijske pjegavosti (Pseudomonas) i drugih bolesti koje napadaju drvo na mjestima “mrazopuca”. Od organskih površinskih fungicida koji su registrirani za suzbijanje kozičavosti lišća tijekom vegetacije u našoj zemlji ističemo dodine (Chromodin WP), ditianon (Delan 700 WDG) i mankozeb (Dithane DG i sl.).

Kako smanjiti pojavu bolesti?

Sve preventivne agrotehničke mjere kojima se smanjuje zadržavanje vlage u krošnji trešnje umanjuju vjerojatnost jače pojave kozičavosti lišća, ali i drugih uzročnik bolesti (npr. uravnotežena gnojidba bez previše dušičnih hraniva i pravilna rezidba). Tijekom ili krajem cvatnje ne preporučujemo koristiti dodine zbog negativnog utjecaja na klijavost polena, a mankozeb se smije koristiti samo nakon berbe plodova trešnje. Ostali organski fungicidi koji su dopušteni u trešnjama protiv šupljikavosti, npr. kaptan (Captan WP, Kastor) umanjuju napad kozičavosti. Također, kombinirani pripravci koji sadrže dvije djelatne tvari, a dopušteni su za suzbijanje paleži cvijeta i truleži plodova trešnje (Monilinia) (npr. Nativo WG, Luna Experience SC i Signum DF), prema praktičnim iskustvima iz Međimurja pokazuju izvrstan sekundarni učinak na kozičavost lišća (vidi slike).

VAŽNO: Najvažnije je spomenute organske pripravke koristiti prije pojave simptoma bolesti na lišću (preventivno u vrijeme proljetnih zaraza od početka otpadanja latica do razvoja plodova trešnje veličine graška)!

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakNove isplate iz IPARD-a
Sljedeći članakNatječaj za upis MBA poslijediplomskog studija na Agronomskom fakultetu
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.