Kako uzgojiti badem?

994

""Bajam, badem, mendula, mjenduo (Prunus amygdalus) je vrlo stara voćna vrsta podrijetlom iz Srednje Azije. U Hrvatskoj se uzgaja uzduž cijele obale Jadranskog mora gdje raste oko 1 000 000 stabala, od čega u Dalmaciji oko 900 000 stabala. Prevladavaju pojedinačna stabla rano cvatućih sorata ili sjemenjaka iz domaće populacije, uzgajana na škrtim tlima bez primjene tehnoloških mjera uzgoja, što rezultira velikim oscilacijama u proizvodnji.

Postoje dvije osnovne podvrste: gorki badem (Amygdalus amarus) i slatki badem. Plod je koštunica 20-60 mm dužine, različitog oblika (okruglast, ovalan, eliptičan, koničan i dr.), obavijena zelenom, hrapavom i nejestivom ljuskom koja se pri zrenju suši, puca i ljušti. Jestivi dio ploda, sjemenka ili jezgra ovijena je smeđom kožicom, a nalazi se unutar drvenastog, tvrdog i drobljivog endokarpa. Jezgra badema je jako hranjiva i kalorična. Sadrži manje od 7% vode, 15-35% proteina, 40- 60% lipida, 4-6% glukozida, 3-4% celuloze, vitamine E, B1, B2, provitamin A, te minerale kalij, fosfor, kalcij, natrij i željezo. Najviše se koristi u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.

Uvjeti za uzgoj

Badem je heliofitna voćna vrsta kojoj je za dobar rast i razvoj kao i dobivanje visokokvalitetnih plodova potrebno mnogo svjetla i topline. Uzgaja se na različitim nadmorskim visinama. U našim uvjetima, zbog povećane vlažnosti ne uspijeva iznad 1 000 m nadmorske visine. Ne podnosi jake, hladne, vlažne i suhe vjetrove, naročito u vrijeme cvatnje i oplodnje o čemu treba voditi računa pri odabiru lokacije za sadnju.

Vrlo dobro podnosi visoke temperature, pa izdrži bez oštećenja i do 50°C. U vrijeme zimskog mirovanja podnosi temperature do -20°C. Rano cvjeta, krajem siječnja i početkom veljače i niske temperature neposredno prije cvatnje, tijekom cvatnje, te u fazi tek zametnutih plodova izazivaju štete. Cvjetovi prije otvaranja mogu izdržati temperaturu -3,5°C do -4°C, dok otvoreni cvjetovi i tek zametnuti plodovi stradavaju na temperaturi od -1°C do -1,5°C. Uspješno se može uzgajati u područjima gdje godišnje padne manje od 500 mm uz povoljan raspored u prvoj polovici vegetacije (do 1. srpnja). Najbolje uspijeva na dubokim, prozračnim, pjeskovito ilovastim ili ilovastim tlima s dosta organske tvari i dobrom drenažom, te pH slabo kisele do slabo alkalne reakcije. Glinasta i podvodna tla nisu pogodna za uzgoj.

Kako podići nasad?

""Prije podizanja nasada potrebno je izraditi plan sadnje koji mora sadržavati veličinu i oblik čestice, putove, redove, raspored stabala, razmake sadnje itd. Prije sadnje neophodno je ukloniti ostatke prethodne vegetacije, poravnati udubine i izbočine, te poboljšati plodnost tla. Na dobro dreniranim i prozračnim tlima treba obaviti duboko oranje (oko 50 cm) zajedno s meliorativnom gnojidbom, krajem ljeta ili početkom jeseni, kad tlo nije ni previše suho ni previše vlažno. Količine gnojiva određuju se na temelju kemijske analize tla. Orijentacijske količine gnojiva su 3,5-4 t/ha dehidriranog stajskog gnojiva i 200-250 kg/ha fosfora (P2O5) i kalija (K2O). Prije sadnje potrebno je urediti površinu tla tanjuranjem, drljanjem ili frezanjem, iskolčiti redove i sadna mjesta, te iskopati sadne jame. Smjer redova se postavlja ovisno o mikroklimi lokacije i konfiguraciji tla, a najčešće u smjeru sjeverjug. Razmak sadnje ovisi o sorti, podlozi i uzgojnom obliku, mehanizaciji, te načinu održavanja tla. Pripremljene sadne jame ostaju otvorene do početka sadnje. Najpovoljnije vrijeme sadnje je kasna jesen ili rano proljeće, a sadnice moraju biti dobro razvijene, ravne, zrele i zdrave s razvijenim pupovima, te dobro razvijenim i zdravim korijenovim sustavom, bez mehaničkih ili drugih oštećenja nabavljene u ovlaštenim rasadnicima. Nakon sadnje, sadnica se prikraćuje u cilju sigurnijeg primanja, te boljeg razgranavanja krošnje i korijena.

Na Mediteranu, najraširenije podloge su sjemenjaci gorkog badema i kulturnih sorata, te križanac breskve i badema (GF 677) adaptirani na suha i karbonatna tla (12-18% aktivnog vapna). Sadnice badema uzgojene na sjemenjaku sade se na razmak 6 x 4 do 6 x 7 m, a na podlozi GF 677 na razmak 6 x 5 do 7 x 5 m, ovisno o tipu tla i uvjetima za navodnjavanje. Na teksturno lakšim tlima s maksimalno 5% fiziološki aktivnog vapna badem se može uzgajati na sjemenjaku breskve, dok se na nešto težim tlima kao podloga koriste neki tipovi šljive (Marianna 2624). U našem području vrlo je malo sorata, prevladavaju tipovi iz bogate populacije (sjemenjaci), rane cvatnje, tvrde ljuske (tvrdiši) i niskog randmana, 20-25% jezgre. U suvremenoj proizvodnji zastupljene su samooplodne i stranooplodne sorte kasne cvatnje, visoke i redovite rodnosti. Kod stranooplodnih sorata za osiguranje rodnosti potrebno je uz glavnu sortu u nasadu posaditi sorte oprašivače. Sorte bajama podijeljene su s obzirom na vrijeme dozrijevanja te tvrdoću ljuske i randman jezgre. Najraširenije u uzgoju su sorte Ferragnez, Ferraduel, Filippo Ceo, Tuono, Texas, Ai, Primorski.

""

Njega nasada

Plodnost tla nakon sadnje održava se pravilnom i redovitom primjenom svih agrotehničkih mjera.
Obrada tla ovisi o klimatskim prilikama područja, tipu tla i sustavu uzgoja. S obzirom na klimatske uvjete uzgojnog područja, što se posebno odnosi na visoke temperature, te nepovoljan raspored godišnjih oborina, tlo je potrebno redovito obrađivati. Redovita obrada tla započinje jesenskim oranjem na oko 30 cm dubine. U proljeće se ore na dubinu od 10 do 15 cm, a plitka obrada, na dubini od 5 do 8 cm, obavlja se više puta tijekom ljeta u svrhu uništavanja korova i razbijanja pokorice tla.
Gnojidbom se osiguravaju potrebne količine hranjivih elemenata u tlu neophodnih za rast, razvoj i rodnost voćke kao i kakvoću plodova. Najvažniji biogeni elementi koje biljka prima gnojidbom su makroelementi (dušik, fosfor i kalij), te mikroelementi (kalcij, magnezij, sumpor, željezo, bor, mangan, cink, bakar i dr.). Potrebe voćke za navedenim hranivima ovise o starosti voćke, rodnosti, tipu tla, stanju opskrbljenosti tla hranivima, klimatskim uvjetima, te intenzitetu uzgoja. Količine hraniva potrebne za redovitu gnojidbu određuju se na temelju kemijske analize tla i lista. Redovita gnojidba mineralnim gnojivima obavlja se dva do tri puta na godinu, a sastoji se od osnovne gnojidbe i prihrane. Osnovna gnojidba obavlja se uz jesensku obradu tla, a primjenjuju se gnojiva s većim sadržajem fosfora i kalija (100-120 kg/ha). Svake treće godine u jesenskom razdoblju, zajedno s mineralnom gnojidbom, obavlja se i gnojidba organskim gnojivima (stajnjak).
Prihrana se provodi u proljeće dušičnim gnojivima i to kod mladih voćaka u vrijeme formiranja krošnje 150-200 kg/ ha, a u rodnosti za visoko rodne i navodnjavane nasade 100-200 kg/ha (2/3 kraj zime i početak proljeća i 1/3 u ljeto).
Navodnjavanje u suvremenom uzgoju badema redovita je i ekonomski opravdana mjera kojom se povećava profitabilnost i do 40%. Za osiguranje visokih i stabilnih priroda potrebne su dovoljne količine oborina u vrijeme intenzivnog rasta vegetativnih i generativnih organa. Količina vode za navodnjavanje ovisi o: tipu zemljišta, podlozi i količini oborina.
Rezidbom se formira uzgojni oblik, osigurava redovita i obilna rodnost, povećava se kakvoća plodova, smanjuje mogućnost pojave bolesti i štetnika. Rezidba mladih stabala provodi se u cilju formiranja uzgojnog oblika. Badem prirodno formira piramidalnu krošnju sačinjenu od provodnice i tri do četiri osnovne grane na kojima se razvode grane drugog reda koje na sebi nose rodne i nerodne izbojke. U intenzivnom uzgoju badema primjenjuje se više uzgojnih oblika, a najčešće se uzgaja u obliku popravljene vaze s tri ili najviše četiri osnovne grane i visinom debla 70- 80 cm. Nakon sadnje sadnice treba prikratiti na 80-90 cm i odstraniti prijevremene izbojke. U prvoj godini potrebno je odabrati 3-4 dobro razvijena izbojka. U cilju poticanja vegetativnog rasta i formiranja krošnje rezidba treba biti jaka, temeljena na prikraćivanju. Rezidbom rodnih stabala odstranjuje se neželjeni porast i izrođene grane i grančice čime se povećava prozračnost i osvijetljenost krošnje. Badem formira više tipova rodnih izbojaka koje treba poznavati kako bi se rezidba pravilno obavila. Svibanjski buketići su najbrojniji i najmlađi; tanki i kratki izbojci 5-20 cm dužine; mješovite grančice na rubovima krošnje dužine 20-30 cm; kratki rodni izbojci uglavnom kod bujnih sorata i mladih stabala, te razvijeniji jednogodišnji rodni izbojci uspravnog rasta. Rezidba se provodi u vrijeme zimskog mirovanja (zimska rezidba), te tijekom ljeta (zelena rezidba). Zimskom rezidbom se odstranjuju suhe i izrođene grane, a ljetnom vodopije, grane koje ulaze u unutrašnjost krošnje, te sve grane jače u odnosu na primarne grane.

Berba i čuvanje plodova – Badem počinje rađati u 2-3 godini nakon sadnje, a punu rodnost dostiže nakon 8. godine s urodom od oko 4,1 t/ha. Berba se obavlja ručno ili tresačima od sredine kolovoza do sredine listopada, odnosno kada pukne zelena ljuska. Nakon berbe plodovi se očiste i osuše te čuvaju na suhom i prozračnom mjestu pri temperaturi 8-10°C i 75% relativnoj vlazi.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakLidl pokrenuo projekt “Okusi svoj zavičaj”
Sljedeći članakZa preradu smokve 226 tisuća kuna iz Programa ruralnog razvoja
Avatar
Rođena je 1971. godine u Splitu. Na Fakultetu poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1995. godine. Magistrirala je 2003. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a doktorsku disertaciju obranila 2010. godine. Od 2003. godine radi u Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Zavodu za biljne znanosti. Suradnica je Gospodarskog lista od 2016. godine. Rođena je 15.08.1971. godine u Splitu. Nakon završene Srednje poljoprivredne škole u Kaštel Štafiliću 1989. godine upisuje se na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Magistrirala je 2003. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorsku disertaciju na temu 'Reproduktivna kompatibilnost sorata trešnje' obranila je 2010. godine na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2003. godine radi na Zavodu za biljne znanosti Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša, Split. U zvanje znanstvenog suradnika izabrana je 2012. godine, a u zvanje višeg znanstvenog suradnika i naslovnog docenta 2013. godine. U svom znanstvenom i stručnom radu bavi se prikupljanjem i očuvanjem autohtonih voćnih vrsta te reproduktivnom biologijom voćaka. Voditeljica je i suradnica većeg broja domaćih i međunarodnih znanstvenih i stručnih projekata. Sudjelovala je na četrdesetak stručnih i znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Objavila je više od 20 znanstvenih i stručnih radova te sudjelovala u izradi stručnih studija i strategija za razvoj mediteranske poljoprivrede. Od 2008. do 2014. godine radila je na Međusveučilišnom studiju 'Mediteranska poljoprivreda' kao suradnik na modulima iz područja voćarstva. Suradnica je Gospodarskog lista od 2016. godine.