Petogodišnja faunistička istraživanja (2005.-2009.) potvrdila su spoznaju da kalifornijske štitaste uši više nisu prisutne u razmjerima prema opisu literature nakon drugog svjetskog rata. Možemo ih lako zamijeniti (poistovjetiti) s drugim štitastim ušima (npr. Diaspidiotus ostreaformis i Epidiaspis leperii).

""

Ozbiljan ekonomski i karantenski problem

Ipak, zbog globalnog klimatskih promjena, postavljanja mreža protiv tuče i povlačenja s tržišta tijekom razdoblja 2001.-2009. nekad vrlo učinkovitih pripravaka za suzbijanje štitastih uši u voćarstvu (npr. paration, kvinalfos i metidation u kombinaciji sa mineralnim uljem, endosulfan, diazinon) kalifornijska štitasta uš nakon 2010. ponovno postaje ozbiljan ekonomski i karantenski problem.

Sukladno europskoj direktivi 2006/91/ EC za kontrolu kalifornijske štitaste uši u našoj je zemlji još 27. siječnja 2009. stupio na snagu “Pravilnik o mjerama za sprječavanje širenja i suzbijanja kalifornijske štitaste uši – Quadraspidiotus perniciosus Comst.” (NN 17/09.), kojim je propisano da posjednik bilja ili bilo koja druga osoba koja uoči simptome ili posumnja na pojavu kalifornijske štitaste uši, obvezan je o tome odmah izvijestiti fitosanitarnog ili šumarskoj inspektora, koji izvješćuje nadležnu upravu Ministarstva poljoprivrede.

Nadležni inspektor uzima uzorak, šalje ga na determinaciju u Zavod za zaštitu bilja (pri HCPHS), pa ako se potvrdi zaraza, određuju se granice zaraženog i sigurnosnog područja! U tim su područjima posjednici bilja obvezni provoditi odgovarajuće mjere radi suzbijanja kalifornijske štitaste uši. Prag štetnosti kalifornijske štitaste uši u komercijalnim nasadima je nula. Odnosno prisutnost ovog nametnika nije dozvoljena jer se uši hrane i plodovima (vidi sliku), pa je time spriječen izvoz jabuka u većinu europskih država!

Širenje tržno popularnih sorata jabuka (npr. braeburn, cripps pink, novijih klonova sorte gala, jonagold, crveni delišes sa naglašenom crvenom bojom plodova) uzgajanih na slabo bujnoj vegetativnoj podlozi M9, još više naglašava štetnost kalifornijske štitaste uši. Zato jer na osjetljivim sortama uzgajanim u gustoj sadnji s tankim stablima potrebno je samo dvije sezone od prve pojave štetnika do potpunog sušenja vocćaka.

Zajednička svojstva štitastih uši

Štitaste uši su izvanredno važni nametnici voćaka, vinove loze, ukrasnog cvijeća i grmlja. Zbog slabije mobilnosti ne mogu se uspješno održavati na jednogodišnjim kulturama, koje stoga vrlo rijetko napadaju.

To su sitni kukci, veličine najčešće 2-5 mm. Ttijelo im je pokriveno voštanim izlučinama ili štitićem od voska, svlakova ili raznih izlučina. Štit ih brani od negativnih vanjskih utjecaja. Po tome su dobile ime «štitaste uši».

Usni ustroj je prilagođen za bodenje i sisanje biljnih sokova. Većina vrsta izlučuje slatkaste, ljepljive tekućine (“mednu rosu”), pa na njih naseljavaju gljive čađavice. Većina štitastih uši se hrani mnogobrojnim domaćinima, a neke su vrste uvrštene u karantenske štetnike. Npr. kalifornijska štitasta uš je u Hrvatskoj do novijeg Pravilnika o mjerama za sprječavanje njezina širenja i suzbijanja bila na A II karantenskoj listi. Suzbijaju se različitim metodama, od kojih su još uvijek najvažnije kemijsko tretiranje.

Prepoznavanje napada kalifornijske štitaste uši

Početni se napad kalifornijskom štitastom uši u pravilu teško uočava. Budući su štitovi smješteni u pukotinama kore, račvama grana, uz pupove ili na osnovi lisnih peteljki. Štit kalifornijske uši je sive boje, promjera oko 2 mm sa svojstavenim krugovima. Tijelo uši se nalazi ispod štita, žute je boje, okruglog do jajolikog oblika.

Kako intenzitet napada sve više jača, to se jedinke prošire na granama, deblu i plodovima (vidi slike). Kod vrlo jakih napada sva su stabla višeslojno pokrivena štitovima starijih ili već odumrlih štitastih uši. U tom slučaju ličinke prvog razvojnog stadija zabadaju rilo kroz te naslage ili traže slobodno mjesto za ishranu ispod već praznih štitova ranije odumrlih jedinki. Tako se stvaraju naslage štitastih uši koje ne samo da iscrpljuju biljku sišući biljne sokove, već je i guše formirajući čitave slojeve poput krasti. Struganjem tih naslaga od više slojeva štitova otkidaju se čitave hrpe poput peruti. Kod takvog napada dolazi do sušenja krošnje od gornjih prema donjim etažama (vidi sliku). Ishrana kalifornijske štitaste uši uzrokuje kržljanje izdanaka i pucanje kore, što naknadno uzrokuje i razvoj nekih bolesti (npr. rak kore).

Kod jabučastih voćaka zaraza se vrlo lako može uočiti i po crvenoj boji koja se pojavljuje oko mjesta uboda zbog prekomjerne tvorbe antocijana.

Crvene pjege se najbolje vide na plodovima, kori i lisnim peteljkama. Rani napad na plodovima uzrokuje njihovo kržljanje i deformaciju. Kasni napad na već razvijenim plodovima umanjuje njihovu tržnu vrijednost upravo zbog tih crvenih pjega. To su ujedno sanitarno neispravni plodovi. Iako se prema opisanim znakovima zaraze jabuka vrlo lako može posumnjati na napad kalifornijske štitaste uši. Jedina pouzdana determinacija ove vrste moguća je detaljnom mikroskopskom analizom morfoloških svojstava odrasle ženke i po tome razlikovati ovu vrstu od sličnih štitastih uši (npr. Diaspidiotus ostreaformis i Epidiaspis leperii).

Brzo razmnožavanje kalifornijske štitaste uši u toplim i vlažnim područjima

Sušna područja pogoduju njezinom razvoju i razmnažanju. Zato jer veliki postotak jedinki ugiba, ali položaji uz riječne doline i jezera s povišenom vlagom zraka idealni su za neočekivano brzo širenje.

Vrlo je osjetljiv ribiz (zbog niskog rasta i veće vlažnosti tkiva). Ova biljka ujedno je indikator na prisutnost ove štitaste uši u voćnjaku. Osim jabuke i ribiza napada više od 150 domaćina iz skupine jabučastog i koštičavog voća, te ukrasnog grmlja i drveća.

Istraživanja na području bivše države su pokazala da u ovim krajevima razvija 3 generacija godišnje. S pretpostavkom da se u iznimno povoljnim uvjetima može razviti i četvrto pokoljenje (Ciglar, 1983). U određenim uvjetima i okolnostima (vidi Tablicu 1.) kalifornijsku štitastu uš ubrajamo među najvažnijih štetne organizme u voćarstvu.

Prvenstveno se širi zaraženim sadnicama. U vrijeme pojave ženskih ličinki prvog stadija može biti prenesena vjetrom na novog domaćina (u krugu nekoliko km). Moguće je zabraniti uvoz sadnica biljaka domaćina iz zemalja u kojima je ova uš prisutna za vrijeme ljeta kada je suzbijanje ove uši otežano.

""

Prva pojava kalifornijske štitaste uši u nasadu najlakše se prepoznaje po zaraženim plodovima (slika gore, sorta gala). Ženke ovog štetnika imaju izraženo rilo (“sisaljku”) kojom voćkama “kradu” biljne sokove a luče toksine. Zbog toga oko ubodnog mjesta osjetljive voćne vrste luče biljni pigment antocijanin uz vidljivu crvenu boju napadnutog tkiva na plodovima ili ispod kore (slika u sredini, izgled crvenkastih promjena ispod kore kod vrlo osjetljive sorte jabuka braeburn). Zbog uzgoja jabuka na slabo bujnoj vegetativnoj podlozi već godinu dana nakon početne zaraze propadaju cijela stabla (slika dolje).

""

Suzbijanje prezimljujuće populacije

Kalifornijska štitasta uš prezimljava kao ličinka L1 ispod štitića na kori jabuke. Proljetnom aktivacijom vegetacije ličinke L1 i/ili L2 počinju ishranom i razvoje. Također se pred cvatnju pojavljuju krilati mužjaci, a 7-10 dana nakon toga i odrasle ženke spremne za kopulaciju. Vrlo je važno kvalitetno suzbiti prezimljujuću populaciju ovog štetnika!

Broj pripravaka za kemijsko suzbijanje štitastih uši do 2014. u našoj je zemlji bio ograničen na: mineralno ulje (npr. Bijelo ulje, Svijetlo mineralno ulje EC) i dimetoat (npr. Rogor EC i sl.). Dimetoat je sistemik. Vrlo opasan i otrovan za oprašivače (pčele medarice), pa ga ne preporučujemo koristiti prije i tijekom cvatnje voćaka! Za suzbijanje štitastih uši na koštičavom voću u našoj je zemlji registriran acetamiprid (Mospilan SP). Brojna istraživanja pokazuju dobar postrani utjecaj djelatnih tvari klorpirifos-etil ( Pyrinex ME 250). Također fosmet (Imidan WG 50) na smanjenje populacije štitastih uši.

Ako je kalifornijska štitasta uš prisutna u većem broju potrebno je u vrijeme bubrenja pupova na izdancima primijeniti mineralna ulja. Često u kombinaciji s klorpirifos-etilom EC formulacije.

U razvijenim zemljama okruženja umjesto mineralnog ulja preporučuje se insekticidno parafinsko ulje. Ono bi se na našem tržištu trebalo pojaviti od 2016.sezone u pripravku Ovipron Top EC. Od jeseni 2015. godine na hrvatskom tržištu imamo novi dopušteni insekticid na osnovi piriproksifen-a (Pyxal EC) (u količini 0,3-0,5 lit./ha). Može se primijeniti krajem zime na prezimljujuće stadije ili u vrijeme pojave i tijekom leta mužjaka. 10-14 dana prije cvatnje, radi sprječavanja kopulacije. Ako se učinkovito suzbiju prezimljujući mužjaci, tada nema tko oploditi ženke, pa se ne razvija naknadno (ljetno) potomstvo. Za suzbijanje naknadnih ili ljetnih populacija kalifornijske štitaste uši nakon cvatnje jabuka, u razvijenim zemljama okruženja protiv štitastih i krvave uši u voćarstvu preporučuje vrlo učinkoviti spirotetramat ( Movento SC) (npr. u Austriji, Švicarskoj).

Prethodni članakSmijem li imati OPG i registrirati d.o.o.?
Sljedeći članakSusjedova izmišljena tužba za ometanje posjeda
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.