One su dominantne u gotovo svim uzgojnim regijama jabuke. Pritom se najčešće prije podizanja nasada ne rukovodi načelima regionalizacije prema specifičnim obilježjima klime i tla sa zahtjevima sorte. Upravo je fiziološka stabilnost plodova jabuke pored genetske osnove sorte jako ovisna o vremenskim i zemljišnim obilježjima po proizvodnim sezonama.

Velika rodnost

Protekla 2013. sezona ostat će upamćena po izrazitim ekstremima. Snježnim uvjetima tijekom veljače, ožujka i početka travnja, vrlo toplom razdoblju u zadnjoj dekadi travnja, vlažnim i gotovo jesenskim danima u drugoj polovici svibnja, ekstremno vrućim danima početkom druge polovice lipnja, većem dijelu srpnja i prvoj dekadi kolovoza. Naprotiv, kraj kolovoza i rujan obilježile su iznadprosječno velike količine oborina. Rodnost je u gotovom svim nasadima bila velika. Zbog poremećaja i pobačaja u proizvodnji kojeg smo zbog niskih temperatura zabilježili ranije 2012. sezone. Zbog takvih je uvjeta veći postotak plodova jabuke berbe 2013. završio u kategoriji druge klase ili namijenjen industrijskoj preradi.

Alternativna ili naizmjenična rodnost ima veliki utjecaj na pojavu fizioloških bolesti jabuke. Neželjene promjene metabolizma plodova tijekom skladištenja potječu iz doba rasta i razvoja jabuke u nasadima. Dok fiziološki nestabilni plodovi nisu naizgled lijepi, lošeg su okusa (gorki, “brašneni”, trpki) i bez tipične arome.

Manjak kalcija

Plodovi jabuke s manjim sadržajem kalcija brže dozrijevaju, sadrže manje kiseline i slabije su tvrdoće. Stoga nakon skladištenja ranije omekšaju i “sme žuraju”. Iskustvo nam pokazuje da gorka pjegavost kod iste sorte jabuka jako varira u ovisnosti od vremenskih uvjeta tijekom vegetacije. Pojedinih godina propada više od 30% plodova.

Manjak kalcija (Ca) u mesu plodova uzrokuje mnogobrojne neželjene promjene: staklavost, pjegavost lenticela, tamnu palež kožice i najcešce gorku pjegavost.

Usvajanje kalcija s vodenom otopinom iz tla je jako ovisno o temperaturi, vlažnosti i teksturi tla.

Potrebe jabuka za kalcijem su najvece tijekom intenzivne diobe stanicja plodova, odnosno prvih šest do osam tjedana nakon cvatnje!

Kasnije, tijekom povećanja volumena koncentracija se kalcija smanjuje u ovisnosti od debljine plodova i porasta jednogodišnjih mladica. Stoga struka gorku pjegavost ubraja među važnije fiziološke (neparazitske) bolesti plodova jabuke. Zato dobro poznavanje ukupnog sadržaja i omjera osnovnih hranjiva (kalcij, kalij, dušik) u plodovima nakon berbe može pridonijeti prognozi uspješnosti čuvanja i skladištenja uroda.

Gorka pjegavost – bolesti jabuke

Ove fiziološke bolesti jabuke prepoznaju se po okruglastim pjegama različite boje, veličine 1-5mm i koncentrirane prema čaški ili donjem dijelu plodova. Ako se takve pjege nalaze samo po srednjem dijelu plodova, tada obično tijekom ubiranja nisu vidljive. Nego se pojavljuju tijekom dužeg skladištenja. Pjege predstavljaju mrtvo staničje. Zato su takvi plodovi gorkog okusa. Poznato je da voćka dobro usvaja kalcij transpiracijskim tijekom iz korijena prema vršnim organima. No da je povrat asimilacijskim putem od lišća u plodove jako ograničen.

Do šest tjedana nakon cvatnje, odnosno kada su zametnuti plodovi promjera 20mm, kalcij je u njima dosegnuo ukupni godišnji sadržaj. U bujno rastućim nasadima slabije rodnosti opseg pojave fizioloških bolesti je u pravilu veći. Zato jer rastuće mladice “kradu” previše kalcija (posebice kod sorata jabuka jonagold, braeburn, idared i topas). Na pojavu gorke pjegavosti veliki utjecaj ima omjer kalija (K) i kalcija (Ca), pa ako je sadržaj u mesu plodova (mg/100 g) K/Ca ispod 30 tada rezultati u različitim dijelovima svijeta pokazuju da gospodarskih šteta od ove bolesti nema. Naprotiv, ako je taj omjer veći od 30 tada primjerice kod osjetljive sorte jonagold dolazi do značajnog propadanja plodova čuvanih u ULO hladnjači već sredinom ožujka. Ako je taj omjer nakon berbe veći od 35. Takva se jabuka smatra vrlo rizičnom za čuvanje u tehnološki najboljim sustavima hlađenja. Prilikom čega je udio fiziološki bolesnih plodova veći od 30 %.

Prihrana kalcijem

Kalcij je jedan od najvažnijih elemenata koji određuje kakvoću plodova jabuke. Njegov značaj i učinak ne možemo nadomjestiti drugim hranivima. Zato je uravnotežena opskrba i gnojidba nasada jabuka vrlo važna i zahtjevna agrotehnička mjera. Kalcij je biljkama dostupniji pri većem sadržaju humusa (3-6%), optimalnoj pH vrijednosti (5.5-6.0) i pravilnom omjeru među pojedinim hranjivim elementima (npr. P:K = 1:2). Pri ukupnim godišnjim padalinama većim od 700mm kalcij se ispire čak do 500 g/ ha. Ispiranje može biti još veće u ovisnosti od nagiba terena, tipa tla i ako su padaline učestalije.

Kako je kalcij u voćkama slabije mobilan, u intenzivnoj ga voćarskoj proizvodnji dodajemo folijarnim gnojivima. Najčešće u obliku kalcij-nitrata, kalcij-oksida i/ili kalcij-klorida. Uspjeh je vrlo razlicit (ne treba zaboraviti da 90 % kalcija plodovi jabuke primaju relativno rano, 4-6 tjedana nakon završetka cvatnje!).

Lišće pritom mora biti zdravo, bez zaraze uzročnicima bolesti (npr. krastavost) i/ili drugim štetnim organizmima (npr. grinje, mineri), a kada nema dovoljno hranjiva u tlu tada ni folijarna gnojidba nema smisla. Na hrvatskom tržištu se već godinama nude brojna vodo-topljiva gnojiva za folijarno tretiranje biljaka, a od 2014. sezone proizvođači jabuka mogu koristiti iz Njemačke FiloCal® specijalna gnojiva za voćarstvo (distributer tvrtka ʺAbundanʺ d.o.o. iz Velike Ludine). Kod izbora folijarnih gnojiva voćari zahtijevaju njihovu mogućnost miješanja sa sredstvima za zaštitu bilja (što osigurava dobra topivost i optimalna pH-vrijednost), manju ovisnost od temperaturi i cjenovnu prihvatljivost.

Prethodni članakJoš 7 dana do isteka roka za predaju zahtjeva za izravna plaćanja!
Sljedeći članakIzbor za najbolju poljoljekarnu u 2014. godini – PREDSTAVLJANJE KANDIDATA
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.