Puževe nalazimo u svim krajevima, iako su češći na vapnenjačkim tlima. Danju se skrivaju pod biljnim ostacima, pod korom drveta ili među grudicama zemlje u površinskom sloju tla, tamo gdje je vlažnost veća. Vlaga im je potrebna za održavanje sluzavog pokrova na njihovom tijelu, zbog čega na površinu izlaze i hrane se samo noću.
Puževi nisu izbirljivi
Bez obzira radi li se o golaćima ili onima s kućicom, puževi se hrane lisnom masom svih povrtnih biljaka, ali i korovima. Na listovima prave velike kružne grizotine, a najpouzdaniji znak njihova napada su tragovi sluzi na izgriženim listovima. Najčešće se na listu nalazi samo po nekoliko grizotina. Nikada nije izgrižen cijeli list, a da drugi ostanu netaknuti. Puževi su dvospolci, koji se razmnažaju stranoplodnjom i odlažu jaja. Žive prilično dugo, oko 6-12 mjeseci. Za to vrijeme odlože vrlo veliki broj jaja. Neke vrste čak i do 800, koja odlažu od ranog proljeća do kasne jeseni.
Čim se ispile iz jaja, ličinke započinju s vrlo intenzivnom hranidbom, s dobro poznatim posljedicama. Štetne vrste najčešće nalazimo među golaćima. Kao što su crveni puž golać (Arion rufus) narančaste boje tijela, veliki puž golać (A. ater) tamnosive do crne boje tijela, sivi vrtni puž(A. hortensis) i još neke druge vrste iz drugih rodova. Štetu izazivaju i puževi s kućicom poput velikog vinogradnjaka ( Helix pomatia), koji se i uzgaja. Zato jer je jestiv i od svih jestivih puževa najbolja je delikatesa.
U prosjeku dnevno puž pojede i do 50% svoje težine, odnosno godišnja oko 2,5 kg biljnog materijala. Uz grizotine od skoro iste važnosti su štete koje puževi izazivaju onečišćenjem proizvoda svojim sluzavim tragom, svojim izmetom i njima samima. Također prenošenjem patogenih gljivica i bakterija.
Grizotine su ulazna vrata kroz koja prodiru razni patogeni mikroorganizmi uzrokujući trulež izgriženih biljnih dijelova, plodova i listova.
Suzbijanje agrotehničkim mjerama
Suzbijanje se sastoji od agrotehničkih mjera, kemijskog suzbijanja zatrovanim mamcima i novog načina – biološkom borbom parazitskim nematodama. Agrotehničke mjere obuhvaćaju obradu tla kojom se reducira kretanje puževa od njihova dnevnog skloništa u tlu do biljaka kojima se hrane. Zatim sjetvom ili sadnjom kultura podalje od zapuštenih površina, optimalnom gnojidbom i prilagođavanjem sjetve. Odnosno sadnje u sušnijem razdoblju kad su puževi manje aktivni.
Alternativni načini suzbijanja
Postoje i alternativni načini suzbijanja puževa fizičkim barijerama. Kao što su pilovina, vapno, kameno brašno, pijesak, oštri šljunak i sl., sve što skida sluz s puževa tijela. Posipavaju se po tlu oko biljaka. To su i razni hranidbeni trapovi poput pivskih, trapovi načinjenih od ostataka voća, pšeničnih mekinja i sl. Od alternativnih načina koriste se i biljke s repelentnim svojstvima. Kao što su lavanda, ružmarin, rajčica. češnjak, kadulja i dr. Za odbijanje puževa koriste se njihova eterična ulja koja se dobiju kuhanjem ili namakanjem dijelova navedenih biljaka. Često se ovim ekstraktima dodaje i neki voćni ocat.
Zanimljivo je spomenuti da rajčica, čiji su plodovi vrlo atraktivni puževima i rado se njima hrane, istodobno pripravci od listova i stabljika imaju repelentno djelovanje. Borba protiv ovih napasnika zahtijeva mnogo truda i strpljenja. Uvijek treba kombinirati više načina zajedno, svaka 2-3 dana bez obzira na vrstu. Mora se mijenjati mamke (osobito u kišnom razdoblju), a uginule i žive puževe treba sakupiti i uništiti. Uspjeh neće izostati.
