Korov koji zakorovljuje travnjak naziva se Ružičasti cecelj, (Oxalis corniculata). Pripada porodici cecelji (Oxalidaceae – zečje soce), a obuhvaća 8 rodova s oko 900 vrsta. Najbrojniji je rod Oxalis – cecelji, koji sam obuhvaća 800 vrsta. U Hrvatskoj je zastupljeno pet vrsta. Latinski naziv porodice i roda potječe od grčke riječi oxys = kiseo, oštar i halis = sol, jer pripadnici sadrže kalijev oksalat kisela okusa. Otud ih narod osim cecelji još naziva i soca, šoška, slanica, kiseljak, kiseljača, kisela ditelina, reska djetelina, kozji papak i sl.
Opis biljke
Ružičasti cecelj je jednogodišnja (višegodišnja) niska (15 – 30 cm), uspravna tamnozelena do ljubičasta biljka. Stabljika se u osnovi grana i prostire se po tlu. Puzajuće stabljike na koljencima se ožiljavaju. Vegetativni dijelovi lako pucaju, pa se plijevljenjem i obradom tla ne daju iskorijeniti. Na taj način se širi i zakorovljuje sve veći prostor. Listovi su zeleni do ljubičasti, trodijelni, srcoliki, slični djetelini. Nalaze se na dugim dlačicama obraslim peteljkama. Danju su otvoreni a noću skupljeni, uvijeni prema dolje. Jednako se ponašaju u vrijeme suše ili za velikih vrućina. R. cecelj u zatvorenom prostoru može cvasti u bilo koje doba godine, iako u polju najviše cvate u proljeće do jeseni. Zlatnožuti cvjetovi sastoje se od pet latica 0,5 – 0,8 mm promjera.
Oprašuju ih kukci. Plod je tobolac u obliku roščića (otuda lat. naziv vrsti corniculata = nalik roščiću), dužine 0,8 – 2 cm. Nosi 10 – 50 sitnih (0,5 – 0,8 mm) tamnozelenih hrapavih sjemenki koje se kad dospiju eksplozivnim pucanjem sjemenih lupina raspršuju naokolo. Lako prianjaju na odjeću, alat, strojeve, lonce za presađivanje i sl. Jedna dobro razvijena biljka može proizvesti i do 5000 sjemenki. Za nicanje potrebno je svjetlo. Nakon nicanja mlada biljka brzo napreduje pa u povoljnim uvjetima može cvasti i nakon 4 tjedna. Za hladnog vremena prestaje rasti, ali ne smrzava.
Ružičasti cecelj je podrijetlom iz južnih krajeva Europe. Mediteranski je florni element. Proširio se po zemljama srednje Europe gdje su cecelji uzgojeni kao ukrasne biljke. Raširen je i u S. Americi, a predstavlja veliki problem u Kaliforniji. Voli hranivom bogata lakša pjeskovita i ocjedita tla, iako nije izuzet i na srednje teškim ilovastim tlima. Kao korov javlja se na livadama, travnjacima, vrtovima, vinogradima i voćnjacima. Osobito je opasan u plastenicima, staklenicima i kod uzgoja bilja u lončanicama. Zbog toga su ovdje preventivne mjere borbe, odnosno priječenje unosa sjemena i/ili vegetativnih organa, posebno važne.
Preventivne mjere suzbijanja
Izbjegle biljke treba na vrijeme uočiti i mehanički odstraniti još prije cvatnje. Pri tome treba paziti da se odstrane svi vegetativni dijelovi (vriježe). Sve ovo treba konstantno i pažljivo provoditi, jer kad se jednom uvuče u zatvoren prostor, nemoguće ga je iskorijeniti. U vrtovima i na otvorenom dobri rezultati postižu se prekrivanjem gredica malčem (slamom), koja priječi kontakt sjemena sa svijetlom pa sjeme ne klije. Na travnjacima i livadama ova mjera borbe nije primjenjiva. Ni košnja, gnojidba ili navodnjavanje ne utječu na smanjenje zakorovljenosti jer se cecelj brzo obnavlja.
Niskom košnjom također se ne postižu dobri rezultati jer biljka i u tom slučaju izbjegne nož kosilice. Ni kemijske mjere ne daju osobite učinke. Postoje određeni pre-emergence (preventivni) selektivni herbicidi koji priječe nicanje cecelju u kulturi. U zemljama EU-a, pa tako i u Hrvatskoj, nije registriran nijedan.
Nakon nicanja u tratini, livadama i pašnjacima, slična je situacija. Neki translokacijski herbicidi (2,4-D, MCPA, fluraksipir, komb. 2,4-D+mekoprop i tifensulfuron-metil) daju određene rezultate, no nikad zadovoljavajuće ako ih primijenimo jednokratno i same. Tamo gdje cecelj suzbijaju translokacijskim herbicidima (npr.SAD), razrađene su djelotvorne kombinacije, broj potrebnih tretiranja tijekom sezone, rokovi primjene (proljetni ili jesenski), naznačen je sastav trava u smjesi na koje pojedina kombinacija djeluje selektivno, propisane su faze razvoja u kojima tretiranje treba obaviti, navodi se starost tratine i sl. U zemljama EU-a sve to nije tako razrađeno. Tamo gdje prilike dopuštaju, prije pripreme tla za sjetvu ili sadnju povrtnih kultura, ukrasnog bilja, i sl., u zatvorenom prostoru ili na otvorenom, prolazni rezultati postižu se primjenom totalnog herbicida glifosata.
Kako glifosat ne djeluje na sjeme, jednokratno tretiranje neće puno pomoći. Bolje rezultate postiže se solarizacijom odnosno prekrivanjem površine tla prozirnom plastičnom folijom tijekom ljetnih mjeseci u trajanju od 8 tjedana. Ovom mjerom suzbit ćemo iznikle biljke, ali će i određene sjemenke izgubiti klijavost. Višekratnom obradom odnosno buđenjem dormantnog sjemena i ponovnim mehaničkim zatiranjem, također se postižu određeni učinci.
Tek upornom i pravovremenom kombinacijom sveg navedenog, mogu se očekivati dobri rezultati. Inače, ružičasti cecelj jestiva je i ljekovita biljka. Jestivi dijelovi su listovi i cvjetovi. Dodaju se salati ili se kuhaju kao povrće s drugim biljem. Narod ju koristi protiv zatvora, kao sredstvo za čišćenje, protiv skorbuta, kao diuretik, protiv groznice i dr.
 Pripada porodici cecelji (Oxalidaceae - zečje soce)){kind=link}