Manje vlažni uvjeti istočne Hrvatske također su povoljni uvjeti za uzgoj češnjaka u dolinama rijeka, jer mu najviše odgovaraju lakša tla, dobre strukture, blago kisele ili neutralne reakcije.
Zdrav i hranjiv
Češnjak ima veliku hranidbenu i zdravstvenu vrijednost, u kojoj su presudna eterična ulja sa sumporom i biljni antibiotik alicin, te se koristi za snižavanje krvnog tlaka, protiv ugrušaka krvi, pomaže pri izlučivanju žuči i normalizira djelovanje jetre. Ipak, najviše se upotrebljava protiv prehlada, gripe, bronhitisa i astme. U pučkoj medicini se oblozi od sjeckanog češnjaka koriste protiv čireva na koži, gnojnih rana, žuljeva i kurjih očiju.
Iz tih razloga potrebe za tržnim viškovima češnjaka rastu, pa sve veći broj gospodarstva iskazuje interes za uzgoj ove kulture.
Kod nas su najrašireniji domaći ozimi eko-tipovi koji se sade ujesen, prezimljuju, pa u sljedećoj godini razvijaju vegetativnu masu i lukovicu. Biljke češnjaka su u pravilu vrlo otporne na niske temperature, pa mogu dobro prezimiti u kontinentalnom području, odnosno za normalan rast i “glavičenje” češnjaka češnjevi za reprodukciju moraju biti izloženi niskim temperaturama! Češnjak ne podnosi sam sebe niti bilo koji luk kao pretkulturu, a poželjno je da na isto mjesto dođe tek nakon 5 godina! Ovo je najsigurnija i ekološki najprihvatljivija mjera protiv lukove stabljikine nematode ( Ditylenchus) i bijele truleži (Sclerotium) koje mogu pričiniti vrlo velike štete usjevu. Tijekom vegetacije njega češnjaka se svodi na prihranu, natapanje, suzbijanje korova, te suzbijanje bolesti i štetnika. Primjena herbicida veliko je olakšanje u borbi protiv korova, jer su mehaničke mjere okopavanjem na većim površinama teško provedive i zahtijevaju mnogo rada. Pri jesenskoj sadnji češnjaka u kontinentalnom području gotovo se redovito pojavljuje zimska korovna vrsta mišjakinja (Stellaria media). Iskustva dobivena u međimurskoj proizvodnji zimskog luka pokazuju da ovaj korov tijekom blagih zima može opasno ugroziti uspješan rast i razvoj luka i/ili češnjaka, a vrlo je učinkovita protiv mišjakinje primjena pendimetalina (Stomp, Pendigan) nakon sadnje, a prije nicanja usjeva. Od štetnih organizama životinjskog podrijetla u usjevima češnjaka su najčešće zabilježeni gubici od zemljišnih nametnika: žičnjaka (Elateridae), grčica hrušta (Melolontinae) i stabljikine nematode (Ditylenchus), te češnjakove muhe (Helomyza lurida).
Nematode uzrokuju potpunu štetu
Nematode su sitne crvolike životinje, najčešće manje od 1 mm, od kojih neke žive u tlu i na korijenu biljaka, a neke vrste žive unutar biljke – npr. stabljikina nematoda (Ditylenchus dipsaci), od koje su u prošlosti zabilježene vrlo velike štete na usjevima luka i češnjaka uz mjestimično potpuno propadanje napadnutih biljaka. Zaražene biljke češnjaka ovom nematodom počinju žutiti, a lukovice su mekane, prazne i nisu za sadnju (vidi slike). Ženke odlažu do 500 jaja, iz kojih rano u proljeće izlaze ličinke koje prodiru u biljku izravno i/ili preko prirodnih otvora, a za što im je neophodna kiša ili natapanje kišenjem. Ovaj štetnik omogućuje i naknadni razvoj nekih bolesti, npr. plijesni i neke bakterioze.
Zaraženo sjeme i lučice su jedan od važnijih načina širenja nematode stabljike luka i češnjaka, pa obavezno sjemenske usjeve zdravstveno pregledavati na njihovu moguću pojavu.
Jedino plodored i otporni klonovi češnjaka smanjuju populaciju nematoda u zemljištu.
Češnjakova muha
Kao i druge štetne muhe u povrćarstvu (npr. kupusna i/ili lukova muha), češnjakova muha nalikuje kućnim muhama, jer odrasli oblici imaju tamno tijelo veličine do 1 cm. Štete uzrokuju njihove ličinke bijele boje bez nogu, veličine do 12 mm, koje žive u mladim biljkama (naknadno se naseljavaju uzročnici gljivičnih bolesti ili saprofiti koju uzrokuju trulež i plijesan glavica češnjaka). U našim su krajevima (npr. okolica Zagreba) oš sredinom 1980-tih godina zabilježene vrlo jake zaraze češnjakovom muhom, kojima je uništeno do 70 % biljaka. Prezimljuje kao odrasli oblik, a još krajem zime (neposredno nakon otapanja snijega), ženke nakon kopulacije počinju odlagati jaja (na vrlo niskim temperaturama, blizu 0°C) na listove mladih biljaka, ili na tlo u njihovoj neposrednoj blizini. Ispiljena ličinka se prvo ubušuje u list, zatim u stabljiku i naknadno u glavicu. Za razliku od lukove muhe, u stabljici se nalazi samo jedna ličinka češnjakove muhe. Pred kukuljenje izlazi iz glavice, zavlači se u tlo, a krajem svibnja ili tijekom lipnja izlijeću odrasle muhe koje prema nekim autorima «odlaze» na prezimljenje, a prema drugim istraživačima razvijaju još jednu «jesensku» generaciju. Suzbija se na isti način kao i lukova muha, samo tretiranja moraju biti obavljena ranije. Pripravci na osnovi spinosada (Laser KS) i azadiraktina ( NeemAzal TS) koji su u našoj zemlji registrirani za suzbijanje drugih nametnika češnjaka, mogu se koristiti i protiv muhe.
Plamenjača
U regijama gdje se redovito uzgajaju crveni i bijeli luk gotovo se svake godine pojavljuju bolesti iz skupina plamenjača (Peronospora), hrđa (Puccinia) i plijesni ili truleži (Botrytis, Sclerotium). Ekonomski je najštetnija plamenjača, koja u vrlo kratkom razdoblju može spaliti nadzemne organe luka poriluka i češnjaka. Optimalna temperatura razvoja plamenjače crvenog i bijelog luka je samo 12°C, ali se uz dovoljno vlage razvija i tijekom blagih zima pri temperaturama samo 6°C.
Vrlo smo velike štete od plamenjače zabilježili kada je nakon blage, a vlažne zime uslijedilo kišovito proljetno razdoblje.
Osim plamenjače na nadzemnim se organima češnjaka razvija i hrđa (puno češće nego kod crvenog luka). Stoga kod suzbijanja bolesti lišća češnjaka treba birati fungicide koji su istovremeno učinkoviti na obje bolesti. Toksikološki je u češnjaku vrlo prihvatljiv je azoksistrobin (Ortiva SC), ali je učinkovit ako se koristi isključivo preventivno (prije zaraze i pojave simptoma bolesti).
Ako se češnjak proizvodi za tržište na većim površinama tada je kemijsko suzbijanje korova važnija mjera njege usjeva, a preventivno je potrebno obaviti i nekoliko mjera zaštite od najvažnijih i najraširenijih štetnih organizama me đu kojima ističemo bolesti lišća (plamenjača, hrđ a), te češnjakovu muhu.
Ako se češnjak proizvodi na manjim gredicama na okućnicama, sadnjom zdravstveno ispravnih lukovica u prihvatljivom plodoredu (na istu gredicu tek svake četvrte ili još bolje pete godine), a korovi se suzbijaju mehanički (čupanjem i okopavanjem), tada je u vrijeme pojave češnjakove muhe potrebno takve površine pokriti još i paučinastim folijama i/ili vješati žute ljepljive ploče. Druge mjere zaštite u proizvodnji češnjaka za vlastite potrebe u pravilu nisu potrebne.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
