Premda je na jabuci opisano više od osamdesetak vrsta različitih uzročnika bolesti, ekonomski najštetnija i u svjetskim razmjerima najpoznatija je krastavost jabuke koja napada i kruške. Uzročnik krastavosti lišća i plodova jabuka i krušaka (Venturia inaequalis, Venturia pyrina) je najčešća gljivična bolest koja se u različitom intenzitetu javlja svake godine u nasadima jabuke i kruške.
Bolesti pogoduje vlažno-prohladna klima. U područjima s tradicionalnom proizvodnjom jabuke i kruške gdje je prezimljujući potencijal bolesti vrlo jak. U plantažnim su nasadima dominantne osjetljive sorte, intenzitet pojave bolesti određuje količina i raspored oborina.
Krastavost je “aktivna” od stadija otvaranja pupova pa sve do kasne jeseni, odnosno završetka berbe, odnosno borba voćara protiv krastavosti traje 6 mjeseci (jer se zaraza može ostvariti od otvaranja pupova do kraja vegetacije na svim zelenim nadzemnim organima).
Krastavost – potpune štete
Na netretiranim stablima smo tijekom epidemijskih godina zabilježili potpune štete. Gubitak 100% uroda prve klase na sortama zlatni delišes, gloster, mutsu, gala, braeburn i dr.. Površina zaraženih plodova puca, pa oni trunu i otpadaju. Stoga razdoblje usmjerene kemijske zaštite u epidemijskim godinama traje gotovo pola godine. Na krastavost su posebno osjetljivi tek zametnuti plodovi kruške. Zato jer vrsta Venturia pyrina prezimi na stablima u nesavršenom stadiju (micelij u rak-ranama). Većina prosječnih potrošača jabuke nema nikakvo saznanje kako veliku opasnost predstavlja krastavost za većinu sorata jabuke koje kupujemo.
Primarne zaraze
Bolest krastavost se lako prepoznaje po mrljama (krastama) na inficiranom lišću i plodovima. Prezimljava na zaraženom otpalom lišću, te se tijekom kišnih proljetnih dana “oslobađaju” zimske spore (askospore) i omogućuju tzv. “primarne zaraze” u voćnjacima. Prema višegodišnjim klimatskim prosjecima za središnji i SZ dio Hrvatske od desetak su godina 2-3 izuzetno povoljne za razvoj krastavosti. Iznadprosječno vlažne ili epidemijske godine. 1-2 su nepovoljne (vruće i suhe sezone). Pet je godina prosječno uz srednji intenzitet razvoja bolesti.
Prema zbroju prosječnih dnevnih temperatura potrebnih za aktivnost prezimljujućeg primarnog potencijala krastavost najkritičnije razdoblje obično bilježimo u danima od 10.4. do kraja svibnja!
Prve znakove krastavosti jabuke u višegodišnjim prosjecima pronalazimo na netretiranim stablima. U središnjem Međimurju na sorti zlatni delišes u prvim danima svibnja. Već početkom lipnja zaraza lišća na netretiranim voćkama može biti veća od 60%. Zbog najviših dnevnih temp. zraka koje su od 15.do20.3. o.g. bile u rasponu od +15 °C do +21 °C zbroj prosječnih dnevnih temperatura je već početkom zadnje dekade ožujka bio veći od 26°. Zato su zimska plodišta uzročnika krastavosti već tada dozorila. Ova se pojava u 2012. događala gotovo 14 dana ranije nego prosječnih sezona! Ipak prve primarne zaraze su moguće samo s jačim rano-proljetnim kišama.
Uz znanje i tehničko-organizacijske čimbenike uspješnosti zaštite jabuka i krušaka protiv krastavosti, proteklih su sezona nepovoljni meteorološki uvjeti bitno utjecali na konačnu zdravstvenu ispravnost jabuke. Veliku pomoć vlasnicima plantažnih nasada jabuka i krušaka daju mjerni agrometeorološki uređaji (npr. “CDA-Agra”, “iMethos”) pri odsjecima javne poljoprivredno-savjetodavne službe. Oni temeljem temperatura i zadržavanja vlage u krošnji voćaka određuju uvjete za zarazu uzročnikom krastavosti. Temeljem takvih informacija određujemo stvarnu potrebu i biramo različite skupine pripravaka za usmjerenu kemijsku zaštitu.
Preventivna zaštita- krastavost
Osnova uspješne zaštite plantažnih nasada jabuka i krušaka je preventivna zaštita prije ostvarene zaraze. Ukoliko naknadno (kurativno) suzbijamo krastavost 2-3 dana nakon početnih infekcijskih uvjeta, koristimo triazolne IBE pripravke. Npr. Score 250 EC, Punch 10 EW, Indar 5 EW, Systhane 12E i dr.. Učinak površinskih fungicida je slabiji ako nakon aplikacije padne više od 30 mm kiše. Učinak izostaje nakon više od 50 mm oborina.
Procjenjujemo da veća opasnost od primarnih zaraza zimskim askosporama završava oko 10. lipnja o.g., ali je u nasadima gdje postoje znakovi bolesti na lišću moguće “naknadno ili sekundarno” širenje na plodove čestim i obilnim ljetnim pljuskovima.
Ljetna tretiranja
U plantažnim nasadima u programu zaštite plodova jabuke tijekom ljeta preporučujemo obavezno koristiti površinske fungicide na osnovi kaptana, npr. Merpan ili Captan ili Stoper WP ili umjesto njih koristiti Delan 700 WDG. Barem 60-ak dana nakon završetka cvatnje je moguće započeti primjenom dodina (Chromodin, Dodine ili Syllit S-65 WP). Broj “ljetnih” tretiranja određuju oborine, odnosno zaštita se ponavlja nakon 40-ak mm kiše ili svakih 10-14 dana.
U zadnjim zaštitama plodova za čuvanje od skladištnih bolesti često koristimo ciprodinil(karenca 35 dana) ili trifluoksistrobin(karenca 21 dan) ili njegovu kombinaciju s kaptanom(karenca 21 dan). Također noviji pripravak na osnovi boskalida i piraklostrobina (karenca 7 dana jabuka za hladnjaču ili 10 dana jabuke za tržište), uz pridržavanje propisanih karenci. Prema navedenoj tzv. antirezistentnoj strategiji valja u integriranoj proizvodnji jabuke planirati godišnju zaštitu od uzročnika krastavosti. Zbog posebne morfološke građe lišće kruške je manje osjetljivo na krastavost. Zato je početkom svibnja lišće kruške gotovo uvijek zdravstveno ispravno. Za zaštitu plodova kruške koristimo pozitivna saznanja da je uvijek bolja preventivna zaštita površinskim pripravcima. Kurativna primjena triazolnih IBE pripravaka daje slabije rezultate.
