Tijekom ljeta pa sve do kraja vegetacije na plodovima raznih vrsta voćaka može se javiti veći broj bolesti. One više ili manje mogu smanjiti kvalitetu plodova kao i sami prinos.
Bolesti plodova voća
Neke od tih bolesti se vrlo teško suzbijaju kad se pojave u nasadima. Treba voditi računa da se sa suzbijanjem tih bolesti krene ranije, još na početku vegetacije. Posebno su opasne bolesti koje se razvijaju tijekom skladištenja i čuvanja plodova voća u skladištima i hladnjačama. To je posebno važno za jabuke, kruške i agrume (mandarine, limune i dr.) čiji se plodovi često drže u hladnjačama.
Jabuka
Od bolesti na plodovima jabuka u našoj zemlji česta je krastavost plodova, trulež plodova ili monilioza. Također i veći broj bolesti koje se javljaju tijekom skladištenja. Suzbijanje ovih bolesti provodi se uglavnom kemijskim fungicidima. Kao preventivna mjera također se preporučuje odmah nakon opadanja lišća prskanje 5%-tnom ureom. Da bi se razgradilo lišće koje je izvor zaraze. Zato jer gljiva prezimljuje u takvom otpalom zaraženom lišću.
Bolesti jabuka tijekom skladištenja
Za plodove jabuka možemo reći da su jedno od rijetkih vrsta voća koje može biti na raspolaganju potrošačima tijekom cijele godine. Razlog tomu je upravo duga mogućnost čuvanja u skladištima, odnosno hladnjačama. Skladištenje i čuvanje plodova voća nakon berbe na određeno vrijeme, predstavlja vrlo važan dio tehnološkog procesa u suvremenoj voćarskoj proizvodnji.
Kao i na jabukama, i na kruškama je jedna od važnijih bolesti plodova krastavost plodova, bakterijska palež. Također i neke bolesti koje se javljaju tijekom skladištenja. Suzbijanje ovih bolesti provodi se fungicidima. No treba biti pažljiv jer kod nekih sorata kruške postoji velika opasnost od pojave fitotoksičnosti. Za prvo tretiranje pred kraj zime i u početku vegetacije mogu se koristiti neki fungicidi na bazi bakra. Za kasnija tretiranja od faze tzv. ružičastog pupa mogu se upotrebljavati uglavnom isti fungicidi koji se koriste i protiv krastavosti na jabukama.
Štetnici plodova voćaka
Za razliku od fizioloških štetnika voća, koji izravno ugrožavaju život voćke tako da oštećuju organe važne za život, tehnološki štetnici isključivo napadaju organ zbog kojeg uzgajamo neku voćku. Tj. napadaju plod. Tehnološki štetnici voća hrane se unutrašnjošću ploda te zagađuju plod svojim izmetom koji stvaraju u procesu hranjenja.
Ose su socijalni – društveni kukci koji poput pčela i mrava žive u zajednicama. Potkraj ljeta, za vrijeme zrenja plodova, često ih nalazimo u voćnjacima i vinogradima gdje se hrane na zrelom voću. Premda čine štetu hraneći se plodovima, ose su korisni kukci. Prirodni neprijatelji drugih štetnika te se smatraju korisnim predatorima u voćarstvu. Ose se potkraj ljeta često opažaju u voćnjacima i vinogradima gdje se hrane na zrelim plodovima.
Osim što njihova prisutnost u vrijeme berbe predstavlja opasnost za berače, ose hraneći se oštečuju plodove koji gube svoju tržišnu vrijednost. Preferiraju meke, sočne plodove poput grožđa, breskve i šljive čiju kožicu mogu same probiti. No, napadaju i plodove s tvrdom kožicom kao što su jabuka i kruška. Čija kožica je već prije oštečena napadom ptica ili nekih drugih štetnika. Osim šteta koje uzrokuju hraneći se na voću, pčele uzrokuju štete i pčelarima tako da uzimaju med pčela iz košnica te ulaskom u košnicu mogu ubiti maticu. Gubici voća variraju ovisno o vegetacijskoj sezoni, no gubici iz košnice mogu ponekad biti ozbiljni.
