Grah je jedna od najpoznatijih mahunarki, uzgajan širom svijeta u mnoštvu vrsta, sorata i formi. Grah je omiljena i cijenjena namirnica u Hrvatskoj, posebno vezana uz neka vrlo popularna jela, a školarci svoje prve pokuse s biljkama izvode uglavnom s grahom.
U nas gotovo da nema povrtnjaka u kojem grah redovito ne nalazi svoje mjesto. Grah se može uzgajati za zrno i kao mahunar, na otvorenom i u zaštićenim prostorima, niski ili visoki s potpornjem. Svugdje gdje se uzgaja stvorene su brojne sorte i tipovi, po čemu se rijetko koja povrćarska kultura može usporediti. I u Hrvatskoj postoji bogatstvo starih, lokalnih, „domaćih“ ili udomaćenih sorata. Trešnjevac, posavec, puter, šarac, tetovac, zelenčec, dan noć ili žohar, samo su neka od narodnih imena domaćih ili stranih sorata, koje svoje mjesto još uvijek nalaze u vrtovima i povrtnjacima. Grah je također i vrlo zanimljiva kultura za intenzivan, profesionalan uzgoj koji je u Hrvatskoj još uvijek daleko ispod domaćih potreba i potražnje.
Pojave koje početkom i tijekom ljeta u svojim usjevima graha zapažaju vrtlari hobisti, manji proizvođači, ali i neki manje iskusni profesionalci često su posljedica biljnih bolesti. Katkada bolesti graha „otimaju“ veći dio uroda, a da uzgajivači toga nisu svjesni ili ne posvećuju tome pažnju. Znanje o najčešćim bolestima koje se javljaju na grahu može pomoći na samo malim uzgajivačima da shvate što se događa u njihovim povrtnjacima, već i profesionalnim proizvođačima da unaprijede mjere zaštite i svoju proizvodnju.
Bakterijske bolesti: palež i pjegavost
Najčešće i najštetnije bolesti graha u Hrvatskoj su dvije bakterijske bolesti – bakterijski palež i bakterijska pjegavost. Iako su uzročnici različiti, bolesti su po simptomima i razvoju prilično slične. Jedna se bolje razvija pri višim, a druga pri nižim temperaturama, no obje za svoj razvoj traže vlagu. Simptomi bakterijske pjegavosti su okruglaste do nepravilne smeđe pjege na listovima, okružene žutim rubom. Pjege se spajaju i povećavaju, list žuti i polako se suši. Istovremeno žute i stabljike, a mahune se slabije razvijaju. Simptomi bakterijskog paleža javljaju se od rubova listova. Tamo nastaju izdužene smeđe lezije također okružene žutim rubom. Bolest se u povoljnim uvjetima brzo razvija, listovi žute i također se mogu osušiti. Na zaraženim se mahunama mogu javiti vodenaste pjege. Sjeme graha u mahunama je manje i može biti smežurano, ovisno o tome kada je došlo do zaraze.
Truleži korijena i stabljike – opasne gljivične infekcije
Druge važne bolesti graha u nas su gljivične bolesti koje zahvaćaju korijen i prizemni dio stabljike. Među njima se ističu fuzarijska trulež korijena te rizoktonija, poznata i kao smeđa trulež korijena i stabljike. Fuzarijska trulež korijena zahvaća korijen iz tla. Korijen je tamne boje i slabo razvijen. Rizoktonija također može napasti korijen iz tla, no često napada i prizemni dio stabljike. Zaraženi korijen poprima smeđu boju i trune. Stabljika na prizemnom dijelu također poprima smeđu boju koja se polako „penje“ prema gore. Zaražene biljke uglavnom su manje i kao takve se prilično lako prepoznaju u usjevu. One se mogu razvijati dalje, no stvaraju malo mahuna i manje zrna. Nakon prvih visokih temperatura na biljkama koje su zahvaćene s truleži korijena žuti lišće. Žutilo polako prelazi u sušenje i biljke mogu potpuno propasti.
Siva plijesan i bijela trulež – prijetnje iz vlažnih uvjeta
Na grahu se mogu javiti i gljivične bolesti koje zahvaćaju nadzemne dijelove biljke. U vlažnim uvjetima i usjevima gustoga sklopa mogu se pojaviti siva plijesan i bijela trulež. Siva plijesan zahvaća stabljiku na kojoj se javljaju tamne nekroze. U vrlo povoljnim uvjetima suše se i rubovi listova, ali i mahune. Bijela trulež je štetnija. Lako se prepoznaje po bijelim naslagama i crnim tvorevinama nalik na kamenčiće koji se na tim naslagama stvaraju. Bolest zahvaća stabljike i mahune, a biljke često ne prežive zarazu. Nasreću, bijela trulež se na grahu ne javlja često.
Rjeđe bolesti: hrđa i antraknoza
Među bolestima graha često se spominju i hrđa te antraknoza. Nekada te bolesti bile češće i važnije, no danas su znatno rjeđe. Hrđa se učestalije javlja u manjim povrtnjacima i vrtovima u obalnom dijelu zemlje, a antraknoza na starim sortama. Hrđa zahvaća lišće na naličju kojeg se stvaraju nakupine smeđeg praha. Antraknoza se javlja na mahunama u vidu udubljenih, sivih pjega okruženih tamnim rubom.
Virusne bolesti: mozaici koji uništavaju biljku
Treća skupine bolesti koja se javlja na grahu su virusne bolesti. Virusne bolesti graha u Hrvatskoj mogu se smatrati važnima, štetnima i relativno čestima. Neki virusi graha prenose se sjemenom. To je razlog što se te bolesti održavaju i šire vlastitim sjemenom, odnosno sjemenom koje se sakupi od usjeva za sljedeću sjetvu. Nadalje, grah je kultura koju „vole“ lisne uši. Ti kukci najčešći su prijenosnici (vektori) biljnih virusa. Najvažnije virusne bolesti graha nose imena obični mozaik, žuti mozaik i zlatni mozaik. Simptomi su slični i praktično ih je nemoguće razlikovati. Listovi su prošarani žutim pjegama, točkama ili šarama, imaju „mozaični“ izgled, često su manji i uvijaju se prema dolje. Katkada čitava biljka žuti, a na listovi se mogu osušiti. Biljke mogu ostati manje, izgledaju zbijeno, a mahune i zrna se vrlo slabo razvijaju. Takve biljke se u mnogim slučajevima lako uočavaju u polju, naročito kad se simptomi javljaju u oazama.
Žutilo listova – bolest ili stres?
Za pravilno prepoznavanje bolesti na grahu potrebno je detaljnije pregledati biljke te na njima nastojati uočiti karakteristične simptome. Grah je kultura plitkog korijena koja slabije podnosi sušu, naročito ako je suša popraćena visokim temperaturama. Tijekom ljeta na biljkama mogu požutjeti listovi, najprije donji, što se često događa u vrtovima i manjim usjevima bez sustava navodnjavanja. Ako se vrućine i suša nastave, čitave biljke mogu požutjeti ili se čak početi sušiti. Žućenje biljaka glavni je simptom i spomenutih truleži korijena. Uznapredovali simptomi bakterijskog paleža ili pjegavosti također dovode do žućenja. Žutilo listova ili cijelih biljaka mogu uzrokovati i virusi. Konačno, grah tijekom ljeta često napada koprivina grinja, pri čemu jaki napadi isto za posljedicu imaju žućenje listova. U svakom slučaju, na grahu je potrebno razlikovati stres od suše, znakove nedostatka hraniva, napad štetnika, simptome bolesti korijena, bakterijskih bolesti ili viroza. Samo tako se može pravilno reagirati i prema potrebi poduzeti prikladne mjere za ublažavanje i smanjenje šteta.
Pojava bolesti na grahu može se prilično uspješno spriječiti s dvije glavne mjere. Prva je korištenje zdravog sjemena. Zaraženo sjeme ne samo da daje zaraženu biljku, već je glavni način kojim se bolesti unose u usjev. Već nekoliko biljaka koje izrastu iz zaraženog sjemena dovoljno je da započne razvoj bolesti u usjevu. Sjemenom graška prenose se virusne, bakterijske i gljivične bolesti. Profesionalno sjeme uzgaja se u nadziranim uvjetima i prolazi kontrole te tako pruža visoka jamstva u pogledu zdravstvenog stanja. S druge strane, kod manjih proizvođača ili hobista koji koriste vlastito sjeme postoji puno veći rizik da sjeme bude zaraženo. Rizik se samo donekle može smanjiti tako da se sjeme pregleda i odabere ono normalnog izgleda i dobro razvijeno.
Druga važna mjera kojom se usjev graha štiti od pojave bolesti je plodored. Grah je kultura koja slabo ponosi uzgoj na istoj površini, ne samo zbog nagomilavanja bolesti i štetnika. Profesionalni proizvođači vode računa o preporučljivoj izmjeni kultura. Mali proizvođači, vrtlari i hobisti trebali bi barem nekoliko sezona na istoj površini izbjegavati ponovljeni uzgoj graha i bilo koje druge mahunarke.
Otpornost sorti: ključ za zdrav usjev
Mnoge suvremene sorte graha za intenzivnu, profesionalnu proizvodnju manje su osjetljive ili prilično otporne na neke važne bolesti, što se postiglo oplemenjivanjem. Otpornost prema bolestima svakako olakšava proizvodnju i umanjuje potrebu za njihovim suzbijanjem tijekom vegetacije. S druge strane, domaće sorte, stare sorte ili sorte za vrtlarenje često su jače osjetljive na pojedine bolesti. Korisno je poznavati osjetljivost sorte na određene bolesti jer se tako može učinkovitije poduzimati mjere zaštite.
Sredstva za zaštitu bilja – bakar, sumpor i biološki pripravci
Izravno suzbijanje bolesti na grahu može se provoditi tretiranjem sredstvima za zaštitu bilja. Vrtlari, mali proizvođači ili hobisti nerijetko nisu skloni uporabi kemijskih pesticida u svojim usjevima. Potrebno je istaknuti kako se relativno zadovoljavajuća zaštita graha može postići i korištenjem samo bakarnih i sumpornih pripravaka. Sredstva za zaštitu bilja na osnovi bakra i sumpora sadrže spojeve koji se javljaju u prirodi (bakarni spojevi, sumpor), dozvoljeni su u ekološkoj proizvodnji i koriste se za zaštitu bilja od bolesti više od stotinu godina. U zaštiti graha od bolesti posebno su važni, korisni i preporučljivi pripravci na osnovi bakra. Nekoliko bakarnih pripravaka registrirano je u Hrvatskoj za uporabu na grahu. Ta sredstva djeluju na bakterijski palež i bakterijsku pjegavost, dvije najčešće i najštetnije bolesti graha. Uz to, pokazuju učinak i na neke gljivične bolesti. Već jedno do dva pravovremena tretiranja mogu napraviti veliku razliku u odnosu na netretirani usjev. Sredstva na osnovu sumpora slabo djeluju na najčešće bolesti graha, ali imaju određeni učinak.
Uz to suzbijaju koprivinu grinju, važnog i čestog štetnika graha u ljetnim mjesecima. Profesionalnim proizvođačima graha na raspolaganju su i organski kemijski fungicidi odobreni za suzbijanje različitih bolesti na toj kulturi. Takva sredstva potrebno je koristiti razumno, prema potrebi, u pravo vrijeme te poštujući sve upute i ograničenja navedena na etiketi. U Hrvatskoj je trenutno odobreno nekoliko organskih kemijskih sredstava za suzbijanje sive plijesni, bijele truleži, hrđe i antraknoze. U posljednjih nekoliko godina na tržištu se nudi i veći broj bioloških sredstava za suzbijanje biljnih bolesti.
Takva sredstva sadrže žive mikroorganizme, imaju vrlo kratku karencu i sve se više prihvaćaju kao alternativa kemijskim sredstvima. Za uporabu na grahu trenutno su četiri pripravka na domaćem tržištu registrirana kao sredstva za zaštitu bilja (Trianum-G®, Trianum-P®, Serenade Aso® i Polyversum®). Veći je broj sličnih sredstava koja se ne nude kao pesticidi, već kao ojačivači, stimulatori rasta ili mikrobiološka gnojiva. Tim biološkim sredstvima može se postići zadovoljavajuća zaštita graha od bolesti, no moraju se primjenjivati stručno, pravovremeno i u pravilu češće nego kemijska sredstva.
Foto: dr. sc. Dario Ivić
