Makovi su oduvijek plijenili poglede. Sigurno vam nije mogao promaći prizor makova u polju dok ste se vozili kroz neki krajolik. Zaista ih je divno vidjeti kako se crvene uz rubove cesta, u poljima i na livadama. I dok vi uživate u tom pogledu, neki plaču zbog prevelike brojnosti makova u njihovim poljima.
Poljski mak
Poljski mak (Papaver rhoeas) jednogodišnja je biljka koja naraste do visine od oko 80 cm. Podzemni dio čini vretenasto korijenje iz kojeg izraste više razgranatih stabljika. Razmjerno velike listove kao i samu stabljiku obrastaju guste dlačice. Najatraktivniji dio svake vrste maka je dakako njegov veliki crveno obojeni cvijet, koji cvate od kraja svibnja pa sve do srpnja. Plod je višestruko pregrađena glavica, koja nosi puno sjemenki. Za razliku od vrtnog (Papaver sommniferum), poljski mak puno je niži, nije toliko razvijen poput vrtnog maka i ne sadržava alkaloide opiuma.
Vrtni mak je jednogodišnja ukrasna biljka čiji mliječni sok u peteljkama i listovima, a osobito u poluzrelim plodovima, sadržava opijum. I dok ovaj spoj već u malim količinama kod djece može biti smrtonosan, zrele sjemenke vrtnog maka nisu otrovne.
Većina jednogodišnjih makova sadržavaju alkaloide koji se pretežno koriste u zdravstvu. Odvajanje pojedinih alkaloida nije baš tako jednostavno kod svih vrsta. često dolazi i do zloporabe derivata ovih alkaloida, pa je u nekim zemljama čak zabranjen uzgoj vrtnih makova.
No, nisu sve vrste makova jednogodišnje. Ima i višegodišnjih makova, poput turskog i islandskog maka. Obje vrste imaju rast prilagođen stepskom podneblju.
Turski mak
Cvjetna stabalca turskog maka dosežu visinu od 30 do 150 cm. Cvjetovi mogu biti različito obojeni. Uglavnom su jarko crvene boje. No, ponekad se može naići i na šarene, ili pak bijelo obojene makove. Makovi bijele boje imaju na svakoj latici tamnu pjegu. Turski mak možete sijati ili nespolno razmnožavati. Iz sjemena razvijeni makovi mogu se prilično razlikovati. Zbog toga je bolje vegetativno razmnožavati one jedinke čija nam se svojstva najviše sviđaju, te koja želimo zadržati u idućoj generaciji.
Nakon cvatnje bilje se iskopava. Uz malo spretnosti, do jeseni možete iz kratkih izboja uzgojiti nove jedinke, te ih posaditi na stalno mjesto. Tko ima staklenik može na sličan način razmnožavati makove i zimi. Prilikom sjetve sjemena u travnju treba se požuriti s pikiranjem u lončiće u kojima ostaju sve do jeseni. Potrebno im je osigurati dovoljno vode i hranjivih tvari, kako bi spremno dočekali ljetno mirovanje. U kolovozu, kad se probude i krenu s novim vegetativnim porastom, presađuju se na stalno mjesto s dubokim tlom i dovoljno sunca.
Islandski mak
Islandski mak potječe sa sjevernih područja. Kod nas cvate od lipnja do rujna. Cvjetovi mogu biti različitih boja – od bijele, žute, narančaste do crvene. Boje se dobro prenose iz generacije u generaciju sijanjem, stoga je to ujedno i dobar način razmnožavanja ove biljke. Prilikom sjetve sjemena treba paziti da se ne sije pregusto. No, ako se to ipak dogodi, potrebno je mlade sadnice prorijediti dok su još male. Ako pak želite popuniti prazan prostor između nekih trajnica, možete posijati sjeme islandskog maka različitih boja, te tako pridonijeti raznolikosti boja među biljem.
Svima je dobro poznato kako mak prilično brzo osipa svoje latice. No, unatoč tome možete ga koristiti kao rezano cvijeće. Bitno je da ga odrežete prije nego se otvore cvjetni pupovi. Najbolji trenutak je kad cvjetne latice pokažu svoje vrške kroz maleni otvor na vrhu pupa.
