Pokusi i praksa su pokazali da su nekada koke odgajane na svježem nezaraženom pašnjaku bile bolje i naprednije od kokica odgajanih u zatvorenom prostoru. Ali mlade kokice nesilice, kao i starije, uspješno se mogu držati zimi pa i ljeti u zatvorenu prostoru. Stoga i perad tijekom proizvodnje jaja, koja se inače drži zatvorena, ako je to moguće treba odgajati na dobrom pašnjaku. Uz osobitu pažnju da nije zaražen bolestima i parazitima. Kod nesilica se pak postižu bolji rezultati ako im se osigura dobra paša. Bolje nego ako su zatvorene ili kad se puštaju na goli ispust.
Perad neće jesti puno paše ako nije sočna i mekana. Zato treba dobru pašu kultivirati, održavati je što dulje u sezoni. Najbolju pašu peradi predstavljaju djeteline, lucerna i druge leptirnjače u kombinaciji s travama. Da bi se pašnjak poticao za novi porast, valja ga kositi kada je to potrebno. Paša peradi mora biti naizmjenična, kako bi se izbjegnule jake infekcije parazitima i bolestima. Preporučuje se planirati svake godine koristiti pašnjak na kojem perad nije bila 1 – 2 godine. Osobito je to važno za osjetljivu perad, koja se mora odgajati na čistom nezaraženom pašnjaku, na koji nema pristup starija perad.
Osim paše, i sijeno lucerne koristi se kao dodatak vitamina A za perad koja ne ide na ispašu. Sijeno drugih leptirnjača, koje je dobro osušeno i koje ima zelenu boju, dobra je zamjena za lucerku. Lucernino sijeno i sijeno drugih lugiminoza daju se kao brašno i dodaju kaši kao vitaminski dodatak. Može se davati sijeckana dužine 1-2cm.
Vrlo se dobro može iskoristiti TRINA (TAR), koja se nagomila na štaglju, staji i dr.. Prilikom manipuliranja lepirnjačama, a bolje je da se daje navlažena nego suha. Zelena hrana koristi se kao i lucernino brašno kao i vitaminski dodatak. Također u tijeku pašne sezone ako se ne može osigurati dobra paša.
