Uzgoj ukrasne peradi

    76

    Kako mnogi ljudi gube svaki kontakt s prirodom, ako obavljaju zanimanja i žive u okolini otuđenoj od prirode, nimalo ne iznenađuje izražavanje želje za držanjem životinja u kućnom okruženju radi njihove ljepote i više manje zanimljiva ponašanja, koji oduševljavaju i razveseljavaju. Ovakva težnja u svakom je slučaju opravdana. Tko živi u neboderu mora se ograničiti na domaće životinje poput sobnih ptica (kanarinci, papige, egzotične zebe i slično), ili akvarijskih ribica. Ali već na nekom zemljištu oko samostojeće kuće, ova želja za nastambama za ukrasnu perad može se mirne duše ostvariti. Tada se brzo pokazuje kakvu sve radost i zadovoljstvo može pružiti vlastita ukrasna perad, te da u gradu i na selu postoji skupina istomišljenika koji imaju jednu ili više takvih nastambi u kojima mogu držati i uzgajati fazane, paunove, patke i ostalu ukrasnu perad.
    Povijesni pregled uzgoja ukrasne peradi
    Prikazi drevnih naroda i kultura svjedoče o zanimanju čovjeka za perad staro tisućljećima. Stari su Kinezi već prije 5000 godina slikali i u poeziji veličali srebrnoga i zlatnog fazana, a prije 4000 godina stari Egipćani već su razmnožavali i tovili patke. Ove vrste peradi držane su tada uglavnom radi ukusnog izvora hrane, ili kao omiljene žrtvene životinje. U Europi su uzgajane sive guske (Anser anser) i patke gluhare (Anas platyrhynchos), a obje vrste peradi mogle su se vrlo dobro pripitomiti. Poslije im se pridružio i lovni fazan (Phasianus colchicus), iako nikada nije postao domaćom životinjom.
    Ptica koja je zbog svoje upadljive ljepote vrlo rano postala domaćom životinjom bio je paun (Pavo cristatus). Smatraju ga jednom od prvotnih vrsta ukrasne peradi. U antici je poznat već dulje od 2000 godina, a slike pauna nalaze se na agrafima rimske umjetnosti u emajlu i na freskama iz ruševina u Pompejima. U srednjem vijeku držane su prepelice (Coturnix coturnix) u posebnim kavezima zbog pućpurikanja, u Engleskoj su pripitomljavali crvenokljune labudove (Cygnus olor), a u Kini uzgajali zlatne fazane (Chrysolophus pictures). No, što se tiče kokica i pataka uzgajana je svega nekolicina među raznolikim vrstama.
    Od 18. stoljeća započelo je uvođenje većeg broja vrsta. U prvom redu tomu je odlučujuće pridonijela prekooceanska trgovina, osobito s kolonijama. Englezi su prednjačili u uvozu ptica, zatim su ih uzgajali i odatle su one konačno stigle na europsko kopno, u Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Njemačku. Prava je atrakcija bila šarenilo mnogih vrsta. Tako su se na mnogim seljačkim gospodarstvima osim posvuda prisutne korisne peradi, kokica, pataka, gusaka i golubova uzgajale i biserke, paunovi ili srebrni fazani. Tek je nakon Drugog svjetskog rata držanje ukrasne peradi doživjelo veliku preobrazbu i uzelo maha.
    Izostavimo li čaplje, rode, ždralove, kazuare i nojeve, čije bismo držanje trebali prepustiti zoološkim vrtovima, ukrasnu perad možemo grubo podijeliti na dvije glavne skupine: na divlje koke (Galliformes) i guščarice (Anseriformes).

    (Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)

    Postavi pitanje autoru klikom ovdje
    Prethodni članakRast ploda
    Sljedeći članakErwinia – najopasnija bolest jabučastog voća
    gospodarski list
    Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.