Proizvodnja i potrošnja mesa kunića na prostorima bivše države u odnosu na druga mesa nikada nije bila značajnija. Na kunićarstvo se gledalo prvenstveno kao na hobby proizvodnju. Potrošnja je bila prigodničarska ili se preporučala osobama s određenim oboljenjima ili poremećajima. Razlozi su mnogobrojni pri čemu su ograničenja najčešće na strani potrošača.
Kod mnogih potrošača postoje predrasude i podsjećanja od toga da su kunići nekima kućni ljubimci; druge asociraju na mačke, trećih je strah „mogućnosti njihovog parenja s glodavcima“ pa do toga „da se teže pripremaju za objed u odnosu na druga mesa“. Najrjeđe se kao ograničavajući faktor veće kupnje i potrošnje spominje cijena mesa. Takva situacija je i u Republici Sloveniji.
Meso kunića je vrlo kvalitetno te je jedno od pogodnijih za prehranu ljudi s kardiovaskularnim bolestima. U odnosu na meso peradi i svinja, meso kunića je lakše probavljivo i blago sočno; svrstava se u jedno od najboljih vrsta mesa. U usporedbi s drugim vrstama mesa, ono sadrži više proteina i manje vezivnog tkiva; mekše je i bogatije mineralima i esencijalnim aminokiselinama.
Neki stručnjaci kažu da 100 grama mesa kunića ima vitamina B12 koje višestruko premašuju potrebe odrasle osobe. Meso sadrži prosječno malo masnoća i zasićenih masnih kiselina, kolesterola i purinskih tvari. Ono sadrži i manje stearinske i oleinske kiseline od ostalih masti i ima veći omjer esencijalnih polinezasićenih masnih kiselina, uglavnom linolne (omega 6) i linoleinske (omega 3). Meso starijih kunića sadrži manje natrija i stoga se lakše probavi u odnosu na mesa zečeva.
Proizvodnja mesa kunića u EU
Svjetska proizvodnja mesa kunića procjenjuje se na oko milijun tona, od čega je 54% u EU. Najveći svjetski proizvođači su Kina, Mađarska, Italija, Španjolska i Francuska, koje skupa proizvode gotovo tri četvrtine svjetske proizvodnje. Prema FAOSTAT-u, kunići su druga po broju vrsta životinja u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. U tim zemljama uzgoj kunića je specijalitet i sinonim za kvalitetniju hranu.
Godišnja procijenjena potrošnja mesa kunića po stanovniku je od 0,93 kg u Francuskoj; do 1,35 kg u Španjolskoj te 4,4 kg u Italiji. Po potrošnji mesa kunića Slovenija se nalazi na 11. mjestu među državama članicama EU-a. U EU je prosječna potrošnja oko 0,77 kg po glavi stanovnika. Ipak, važnosti kvalitete mesa kunića sve više su svjesni i potrošači u Sloveniji; tako tamo raste uvoz ovoga mesa iz Italije i Mađarske.
Prema statističkim izvorima, u razdoblju od 2000. do 2016. godine, Slovenija bilježi blago povećanje kako broja proizvođača tako i same proizvodnje mesa kunića. Najmanji broj poljoprivrednih gospodarstava s uzgojem kunića zabilježen je u 2010. godini (8.051 proizvođača) od kad se postupno povećava, u 2013. na 8.300 te u 2016. na 8.672. U istom razdoblju prosječan broj kunića po uzgajivaču povećao se s 10,6 u 2010. na 11,6 u 2013. te u 2016. na 12,7 što nam pokazuje da je uzgoj kunića u Sloveniji amaterski i usmjeren na zadovoljavanje vlastitih potreba.
Spoznaja o važnost domaće proizvodnje kunića u posljednjih desetak godina se povećava i kod istraživača, što je rezultiralo razvojem slovenske pasmine kunića za proizvodnju mesa pod nazivom SIKA. Ona je razvijena na Biotehnološkom fakultetu u Ljubljani odnosno u istraživačkom centru za proizvodnju kunića. Glavna obilježja ove pasmine koja se postupno introducira u proizvodnju su veći broj živorođenih po leglu te s time i ukupno godišnje veći broj uzgojenih mladih po ženki. Povećan je i randman mesa koji iznosi od 53 do 55%.
Primjer ekstenzivnog uzgoja kunića
Držanje kunića i u manjem broju je ekonomski isplativo. Kao primjer je poslužila proizvodnja na gospodarstvu koje se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Slovenije, u blizini grada Maribora. Stado čini sedam ženki s intenzivnim reproduktivnim karakteristikama i to dvije vrste: Novozelandski crveni kunić i Hycole Rabbit.
Novozelandski crveni kunić postiže težinu oko 4,5 kg. Tijelo im je valjkastog oblika sa širokim i mišićavim stražnjim dijelom i nešto dužim nogama u odnosu na bijelog kunića. Koriste se za dobivanje mesa i krzna, a otporniji su prema lošim zoohigijenskim uvjetima u odnosu na bijele novozelandske kuniće.
Zbog korištenja najboljih osobina pojedinih pasmina korištena su dva križanja te je tada izračunata ekonomska opravdanost na proizvodnji 221 kunića.
Uzgojni pristup temelji se na ekstenzivnim reprodukcijskim ciklusima. Ženka je bređa 31 dan te nakon okota mladi su s njom 35 dana te se onda odvajaju u drugi kavez. Nakon 3 do 5 dana ženka se ponovo pripušta na parenje te tijekom kalendarske godine ona je skotna 4 do 5 puta. Prosječan broj živih kunića po majci trebao bi biti najmanje 6 iako je on u rasponu od pet do dvanaest . Ako je prosječni broj manji od 6 u 2 uzastopna ciklusa, kunić se isključuje iz reproduktivnog postupka.
I kod kunića je vrlo bitna struktura obroka koji je različit s obzirom na težinu životinje. Prvi obrok je strukturiran za kuniće težine od 800 g do 1500 g, drugi od 1500 do 2200 g te posljednji za više od 2200 g tjelesne težine kunića. Svi obroci sadrže sijeno, pšenicu, ječam, malo kukuruza te brikete za kuniće. Uzgoj se odvija u kavezima u skladu s propisanim standardima i veličinom za kuniće standardiziranim u EU.
Izračunali smo ukupne prihode i ukupne troškove, koji predstavljaju ulazne podatke za izračun koeficijenta ekonomičnosti i ukupnog financijskog rezultata. Ukupni troškovi uključuju trošak vlastite (sijeno) i trošak kupljene hrane (pšenica, ječam i briketi). Kod ekstenzivnog uzgoja, u ukupnim troškovima veliki je udjel troška ljudskog rada koji je u ovom slučaju iznosio oko 55%, dok je trošak kaveza tj. amortizacija i drugih troškova oko 5%. Za izračun ukupnog prihoda korištena je prosječna cijena mesa kunića od 8 €/kg.
Prosječna težina kunića na klanju je bila 2,93 kg, dok je očišćeni kunić težio u prosjeku 1,47 kg ili oko 50%. Inače, izračunom klaoničke težine utvrđeno je da je najbolje vrijeme za klanje kada kunić dosegne približno 2,80 kg tjelesne težine odnosno nakon 2,5 mjeseca uzgoja. Tu ciljanu težinu ne postiže 10% do 15% kunića, ali se također isključuju iz daljnjeg držanja. U slučaju držanja kunića iznad 2,5 mjeseca starosti, znatno se povećava konverzija hrane. Konverzija hrane je najmanja u prvih 35 dana rasta kad je dnevno povećanje težine odnosno prirast oko 47 g/dan. Prirast varira ovisno o intenzitetu i razdoblju hranjenja. U intenzivnoj proizvodnji ciljnu tjelesnu težinu za klanje od 2,8 kg treba postići u roku od 80 dana, dok se u ekstenzivnom procesu (u našem slučaju) tjelesna težina postigla za oko 105 dana.
U ovom primjeru, prihod po očišćenom kuniću je 11,76 € odnosno ukupno 2.598,96 €. Uz ukupan trošak od 2.542 € koeficijent ekonomičnosti je 1,02. Kako se radi o relativno maloj proizvodnji s osiguranom izravnom prodajom, simulacije kod različitih, viših, prodajnih cijena, pokazuju još bolje financijske efekte. Kod prodajne cijene od 9 €/kg koeficijent ekonomičnosti je 1,15 odnosno zarada je 381,83 €.
Znači, držanje kunića po mnogo čemu jest hobby, ali istodobno i ekonomski opravdani hobby koji ne uzima puno vremena uzgajivaču, a osim zadovoljstva jamči i zdravu namirnicu manjem ili većem broju potrošača.
doc. dr. sc. Jernej Prišenk
prof. dr. sc. Ivo Grgić
