Iako je u prošlom stoljeću ljekovito bilje bilo pomalo zaboravljeno, 21.st. donosi sve veću popularizaciju prirode i prirodnih načina liječenja. Industrija ljekovitog i aromatičnog bilja na svjetskom tržištu ostvaruje prihod od preko 25 milijardi eura i prema predviđanjima očekuje rast. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ljekovito bilje čine vrste čiji jedan ili više biljnih dijelova sadrže biološki aktivnu tvar koja se može koristiti u terapijske svrhe ili za kemijsko-farmaceutske sinteze.
Prema regulativama EU da bi pripravak od ljekovitog bilja dobio licencu za prodaju na europskom tržištu, mora se dokazati da se koristio na tržištu zemalja EU minimalno 30 godina. Odnosno barem 15 godina na tržištu EU i minimalno 30 na tržištu izvan Unije. Proizvođači ističu da je dobivanje licence skup proces, koji će smanjiti ponudu ljekovitog bilja, te time naštetiti proizvođačima i potrošačima.
Tradicija uzgoja
U Hrvatskoj postoji duga tradicija skupljanja i uzgoja ljekovitog bilja. U razdoblju od 1930. do Drugog svjetskog rata bila je glavni snabdjevač ljekovitim biljem zemalja srednje Europe, pa čak i SAD-a. Danas se ljekovito bilje uzgaja na malo više od 3.000 hektara, s ukupnom proizvodnjom od svega 2.600 t, odnosno 0,8 t/ha. U proizvodnji dominira kamilica (oko 80%). Ona je ujedno i jedna od rijetkih kultura s pozitivnom vanjskotrgovačkom bilancom.
Nažalost, istovremeno uvozimo oko 750t raznih vrsta ljekovitog bilja, koje bi se moglo uzgajati na područjima Hrvatske u kojima nije previše razvijena konvencionalna poljoprivreda. Tako posebno veliki potencijal za ovu proizvodnju imaju Kordun, Banovina, Lika, Gorski kotar, kojima bi ta proizvodnja zasigurno pomogla u zadržavanju i privlačenju radno aktivnog stanovništva.
Ekonomski uspješna proizvodnja ljekovitog bilja moguća je na većim i manjim površinama, jer je višestruko isplativija od ratarstva. Tako je prihod od 1 ha crnog sljeza 10puta veći od prihoda s iste površine zasijane kukuruzom ili pšenicom, našim najčešćim kulturama. Međutim, za proizvodnju ljekovitog bilja potrebno je puno više fizičkog rada, jer je upotreba kemijskih sredstava strogo ograničena.
Kamilica
Proizvodnja kamilice nije previše složena, ali ju je potrebno proizvoditi na većim površinama (od 10 hektara na više) da bi se postigao zadovoljavajući prihod. Od 1 ha površine moguće je dobiti prosječno 500 kg cvijeta, koji se otkupljuje po 10 kn za kilogram. Prosječni troškovi proizvodnje kamilice su oko 4.000 kn/ha, pa je tako moguća zarada od nekih 1.000 kn/ha površine. Kada se tome dodaju poticaji koje daje država, po hektaru je moguće ostvariti nešto više od 3.000 kn.
U Hrvatskoj proizvodnja kamilice je dosta proširena po Slavoniji i Podravini. Odgovara joj zaslanjeno zemljište na kojem se ne mogu uzgajati druge biljke. Berbu je moguće obavljati preuređenim žitnim kombajnom, koji u roku desetak sati obere 3-4ha usjeva kamilice koji nije polegao, odnosno 12-16t svježeg cvijeta. Prosječan prinos kada su optimalni klimatski uvjeti je 4t svježeg cvijeta po ha, sa 60% cvijeta prve klase. Prinos može varirati od 0,3-0,5kg/ha eteričnog ulja.
Lavanda
Za Dalmaciju i Istru karakterističan je uzgoj lavande, koja se pokazala uspješnom za uzgoj i u drugim krajevima Hrvatske. Žalosno je što se kraj savršenih ekoloških uvjeta za potrebe prerađivačke industrije lavanda uvozi. Njezinih polja je danas manje nego prije 30 god. Uzgoj joj je vrlo ekonomičan, a može poslužiti i kao dobra paša za pčele. Lavanda na istom mjestu može ostati 15-20god., a mlada biljka je vrlo osjetljiva na sporo topive herbicide. Zato se na mjestima gdje je bio kukuruz može saditi tek nakon dvije do 3 god. Dobiveno pokriće varijabilnog troška je bez poticaja države.
Vidljiv je veliki udio troška ljudskog rada (28% varijabilnog troška), kao i troška gnojidbe (54% varijabilnog troška). Pri uzgoju lavande i lavandina najveći problem predstavljaju korovi. Za njih je potrebno puno sati rada, osobito ako se radi o ekološkom načinu proizvodnje. Nasadi u puni rod ulaze u trećoj godini, a po grmu je moguće dobiti 1,0 – 1,5 kg cvijeta. Žetva lavande se obavlja obično ručno – srpom, jer suvremena mehanizacija zahtijeva velika ulaganja.
Arnika
U brdskoplaninskom području Europe, pa tako i kod nas u zapadnom dijelu RH, autohtono raste arnika, brđanka ili gorska trava. Na svjetskom tržištu vlada velika potražnja za njenim cvijetom i korijenom. No riječ je o zakonom zaštićenoj biljci koju je zabranjeno skupljati iz prirode. Stoga bi ovu biljku trebalo, uz pomoć stručnjaka, uvesti u komercijalan uzgoj. U uzgoju arnike kao dominirajući trošak javlja se trošak prijesadnica, koji čini 63% varijabilnog troška. Karakteristika uzgoja ljekovitog bilja, veliki trošak radne snage, vidljiv je i u ovoj proizvodnji i čini 20% varijabilnog troška.
Može se reći da za uzgoj ljekovitog bilja Hrvatska svakako ima potencijala u svojoj nezagađenoj prirodi. Otkup se može dogovoriti s prerađivačima ljekovitog bilja. To je svakako veliki plus za proizvođače. Eventualni problem može biti veća potreba za ljudskom radnom snagom, nego što je to kod uobičajenih ratarskih kultura. No ljekovito bilje to svakako opravdava svojom profitabilnošću. Ovdje smo naveli samo neke vrste, a za uzgoj su moguće i brojne druge. Kao npr. neven, kadulja, anđelika, sljez i brojne druge, čiju ekonomsku isplativost svakako treba ispitati u praksi.
