Ljetne vrućine, posljednih nekoliko godina u razdoblju uočljivih klimatskih promjena s pojavom dugih vrućih ljeta, štetno djeluju kako na ljude tako i na domaće životinje.
Ugradnjom rashladnih uređaja u stanove i uredske prostorije donekle smo smanjili utjecaj visokih temperatura na naš organizam. No, postavlja se pitanje kako životinje preživljavaju visoke temperature praćene povećanom koncentracijom relativne vlage u zraku i kako im pomoći da lakše prebrode ljetne vrućine.
Poznato je da se životinje teže adaptiraju na visoke temperature, zbog čega se kod farmskih životinja smanjuje proizvodnja. Naime, stoka se tijekom visokih temperatura brzo umara i uzima manje količine hrane koja više ne može podmiriti uzdržne i proizvodne potrebe životinja. Osim toga, dolazi do poremetnji u reprodukciji jer visoka temperatura utječe neposredno na formiranje i kvalitetu spermija u muških rasplodnih grla te stvaranje morfološko abnormalnih jajašaca i slab postotak koncepcije kod ženskih grla.
Što je temperatura i relativna vlaga zraka veća to životinje (i ljudi) u okoliš teže otpuštaju proizvedenu toplinu. Zbog toga se javlja temperaturni stres, prvenstveno u životinja koje borave u zatvorenom prostoru, a u krajnjem slučaju toplotni udar.
Kako nastaje toplotni udar?
Toplotni udar nastaje uslijed povećanog stvaranja topline u tijelu i smetnji u njenom odavanju. Znači, nije riječ o lokalnom djelovanju uslijed izravnih sunčevih zraka već o posljedicama jakog zagrijavanja cijelokupnog organizma. Tome pogoduje otežano odavanje topline u sparnom i toplom zraku koji je prezasičen vodenom parom. Toplotni udar nastaje najčešće ljeti u prenapučenim objektima i nastambama u kojima je preslaba ventilacija, te za vrijeme prijevoza stoke transportnim sredstvima koje nemaju riješeno pitanje ventilacije (stočni vagoni) ili pak prevoze prekomjeran broj životinja. Osim toga, toplotni udar se može opaziti tijekom sparnog vremena kod radnih konja, osobito onih koji su deblji.
Životinje se zbog toplotnog udara počinju zanositi i teturati, a nakon toga obično padaju, kao da su u dubokoj anesteziji. Puls im je povišen, ali se slabo čuje, disanje je površno, a tjelesna temperatura povećana. U takvih životinja srčani tonovi su slabi i nepravilno čujni, a vidljive sluznice poprime plavkastu boju. Ako se takvim životinjama ne pomogne, smrt može nastupiti odmah ili za nekoliko sati. Životinje koje su doživjele toplotni udar treba polijevati i trljati hladnom vodom i na taj način pokušati sniziti povišenu tjelesnu temperaturu. Životinjama treba dati vodu za piće jer pojenje pojačava lučenje znoja i uslijed njegovog isparavanja dovodi do površinskog hlađenja tijela. Također, treba što prije pozvati veterinara koji će životinjama dati pripravke za normalan rad srca i krvotoka (analeptici i kardijaci), a prema potrebi i sredstva za sprječavanje dehidracije (intravenske infuzije fiziološke otopine).
Sprječavanje toplinskog stresa, odnosno toplotnog udara provodi se tako da se pri temperaturama zraka iznad 300C i relativnoj vlazi od 80 posto životinje trebaju dodatno rashlađivati (polijevanje ležišta hladnom vodom ili rasprskavanje vode ventilatorima, odnosno tuševima iznad zone boravka životinja). To prvenstveno vrijedi za goveda, svinje i perad jer navedene vrste životinja najteže podnose visoku temperaturu i relativnu vlagu zraka u objektu.
Životinjama se također mogu olakšati ljetne vrućine tako da se pojača rad ventilatora u objektu ili stvore uvjeti za učinkovitu prirodnu izmjenu zraka (otvaranje prozora i vrata). Današnji način gradnje objekta, prvenstveno u govedarskoj proizvodnji (poluotvoreni sustav držanja) znatno poboljšava ugodu životinja od stoke koja se drži u zatvorenim objektima. Prema tome objekte s vanjskom klimom treba više preporučivati u uzgoju goveda od dosadašnjeg tradicionalnog držanja u zatvorenim objektima jer se poboljšanom ugodom životinja pozitivno utječe i na njihove proizvodne rezultate.
Životinje treba hraniti tek kad zađe sunce
U vrijeme kad su životinje više izložene toplinskom stresu poželjno ih je hraniti poslije zalaska sunca jer niže temperature tijekom noći ipak pomažu da se stoka donekle oporavi od visokih dnevnih temperatura. Osim toga, ispašu goveda treba organizirati tako da se krave puštaju na pašnjak ujutro u 7 sati poslije mužnje i ostaju do podneva. Zatim se vraćaju u staju i do 17 sati, tj. do večernje mužnje hrane kukuruznom silažom po volji. Zatim se ponovno puštaju na pašnjak, gdje ostaju do 22 sata. Noć provode u staji uz prihranu kukuruznom silažom.
Ovakav izmjeničan način hranidbe pašom i kukuruznom silažom može povećati proizvodnju mlijeka za 10 posto od tradicionalnog načina ispaše, koji traje od 7 do 17 sati uz prihranu krava u staji s kukuruznom silažom. Izmjeničnim načinom hranidbe, naime, postiže se povoljan odnos proteina i energije u obroku, te osigurava bolja sinkronizacija probave u buragu, što je vrlo važno za optimalnu proizvodnju mlijeka. No, pri ovom načinu uzgoja treba predvidjeti veći utrošak radne snage za češći izgon i dogon krava. Na pašnjacima gdje stoka boravi pretežiti dio dana, a nemaju prirodnu zaštitu, treba izgraditi nadstrešnice kako bi se mogla skoniti od jačih vrućina. Stoka sama traži sjenovita mjesta na prirodnim pašnjacima i ne pase od 11 do 15 sati. Uz navedeno životinjama tijekom ljeta treba osigurati dovoljne količine svježe vode za napajanje (tablica).
Tablica: Potrebe životinja za pitkom vodom 
Zahtjevi za potrebnom količinom vode za napajanje uvjetovani su vrstom i kategorijom životinja, njihovom starosti, fiziološkim stanjem, načinom prehrane, produktivnosti i okolišnim čimbenicima. Dakle, o težini životinja, količini suhe tvari, vlaknine i minerala u prehrani, fiziološkom stanju te o temperaturi i relativnoj vlazi zraka zavisi količina vode koju piju životinje.
