Povoljni agroekološki uvjeti u cijeloj Hrvatskoj, osim u planinskim područjima s nadmorskom visinom iznad 1000 m, omogućavaju proizvodnju raznovrsnog kvalitetnog kontinentalnog (jezgričavo, koštičavo, jezgrasto i jagodasto voće) i mediteranskog voća (južno i suptropsko voće: maslina, smokva, agrumi, rogač, kaki, šipak ili nar, žižula, nespola itd.). Budući da hrvatsko voćarstvo idućih godina očekuju novi izazovi, od međunarodne konkurencije, ali i velikih klimatskih promjena, koje će uzrokovati sve više problema u toj proizvodnji, neminovno je razmišljati o novim mogućnostima i drugačijem pristupu voćarstvu.
Od egzotičnih voćnih vrsta, za koje se sve više upotrebljava marketinški izraz “supervoće”, s obzirom na ekološke uvjete, u kontinentalnoj Hrvatskoj mogu uspijevati razne vrste jagodastog voća (uvriježeni naziv bobičasto voće), a u priobalnoj Hrvatskoj razne egzotične suptropske voćne vrste.
Iz gastronomskih i iz zdravstvenih razloga dobro je ponekad kušati hranu koja potječe iz najudaljenijih krajeva zemlje. U tom je smislu zanimljivo egzotično voće i povrće, koje je posebno omiljeno u voćnim salatama, sokovima i koktelima, a gotovo svim vrstama zajedničko je da su bogate zdravim voćnim šećerima, vitaminima i mineralima (posebno antioksidansima jer mnogi antioksidansi imaju i osobinu da hrani daju boju – od žute i zelene do narančaste, crvene i ljubičaste).
Physalis – peruanska jagoda
Physalis peruviana – znana kao “ljubav u kavezu“, poznata još kao cape ogrozd ili divlja trešnja. Također je poznata kao „Inka voće“. Peruanska jagoda jejednogodišnja biljka iz porodice pomoćnica u kojoj se nalaze mnoge poznatije vrste (rajčica, krumpir…). Vrlo je pogodna za uzgoj u zaštićenom prostoru i podnosi temperature do 0 °C. Sadi se rano u proljeće, radi ranije cvatnje i obilnijeg roda, te da stignu dozoriti plodovi do mraza. Jedna biljka daje čak 100-150 plodova. Cvatnja počinje u lipnju/srpnju, a cvjetići su žuto-crni. Nakon cvatnje na mjestu cvijeta se formira zeleni lampion unutar kojeg se razvija plod.
Kad lampion požuti, plod je zreo i narančaste je boje, te izvrsnog okusa. Plodovi su zaštićeni malim lampionima žućkaste boje. Unutra je žućkasta čvrsta bobica veličine trešnje pomalo reska, kiselkasta no ipak vrlo ugodnog okusa. Peruanska jagoda je omiljeno voće latinsko-američke kuhinje, a koristi se za pripremu umaka koji se poslužuje uz tortilje ili zelene čili papričice pržene u tijestu. Plod sadrži puno vitamina C, može se jesti sirov ili se ukuhava u marmelade, ali svježeg se ne preporučuje pojesti više od 6 odjednom. Slatkaste bobe jedu se svježe i sastavni su dio voćnih salata u kombinaciji s ostalim voćem. Sadrži vitamine A, C, B1, B2, B6, B12 i puno fosfora, te 16% proteina, što je vrlo visok postotak za voće. Znanstvena istraživanja pokazala su da sastavni dijelovi ploda, polifenoli i/ili karotenoidi, pokazuju protuupalna i antioksidativna svojstva.
Carambola
Carambola je voće bjelogoričnog drva, vrste Averrhoa carambola. Također je poznata kao Starfruit. Porijeklom je iz Indonezije, Indije i Šri Lanke. Voće je u presjeku petokraka zvijezda, pa je zbog toga dobila svoje ime. Koža je zelena do žućkasta, malo voštana i jestiva. Sočno meso je žuto, prozirno s jednom crnom jestivom sjemenkom. Okus voća je svjež, sočan i osvježavajući i usporediv s mješavinom okusa papaje, naranče i grejpa. Plod može biti žute ili zelene boje, ovisno o sorti. Žuto voće ima kiseli okus, a zeleno slađi. Bogato je ugljikohidratima, vlaknima, vitaminom C i vodom. Carambola se jede svježa i potpuno je jestiva. Također se često koristi u salatama, kolačima, marmeladi, želeima, koktelima ili je ukras raznih jela. U našim uvjetima pogodna je za uzgoj u zaštićenom prostoru jer podnosi temperaturu do 5 °C.
Cherimoja
Potječe s Anda, uzgajali su je još Inke. Raste na visinama od 1000 do 2000 metara nadmorske Nazivaju ga i ljubavnim voćem jer ima oblik srca. Kora mu je smeđe-zelena, vrlo tanka i ima šare slične ribljoj ljusci. Ispod kore je meso bijele boje bogato vitaminom C i crne koštice. Vrlo je pogodna za uzgoj u zaštićenom prostoru, a podnosi tem-perature do 5 °C. Nedovoljno zreli plod dozori za dva do tri dana u papirnatoj vrećici, na sobnoj temperaturi. Plodovi koji se u ruci čine teškim za svoju veličinu su najsočniji. Najbolje je da se jede svježa, presječena na pola i žlicom, premda se može od plodova praviti i žele ili džem.
Granadilla
Passiflora ligularis, poznatija kao sweet granadilla ili granadilla raste kao penjačica. Granadilla je porijeklom iz Južne Amerike i ima jaku, ali krhku, narančastu kožu. Plod je oblika i veličine šljive, a ljuska je tvrda i sjajna. Plod je slatko-kiselog okusa i sadrži žuto meso, nalik na žele s crnim jestivim sjemenjem. Suptropsko je voće, a pulpa je jestivi dio voća, vrlo je aromatično i sadrži vitamine A, C i K, fosfor, željezo i kalcij. Konzumira se svježe te, kuhano ili pretvoreno u sok. Koža ploda se ne jede.
Chayote – meksički krastavac
Meksički krastavac se tradicionalno uzgaja u Srednjoj i Južnoj Americi, između 800 i 1000 m nadmorske visine. Postoje dvije vrste chayote, s bodljama i bez njih, dok različite sorte definiraju boja i veličina. Biljka raste puzeći kao loza na visinu do 12 m. Koristi se uglavnom za ljudsku prehranu. Iako je većina ljudi upoznata samo s plodom, jestivi su listovi i korijen. Meksički krastavac, poznat i pod nazivima indijska tikvica, čajot ili šajot biljka, u našim krajevima pojavio se prije nekoliko godina. U našim kontinentalnim krajevima ponaša se kao jednogodišnja biljka (zbog toga što ne podnosi hladne zime, a nadzemni dio biljke smrzne se i pri najmanjem mrazu), dok je u svojoj domovini višegodišnja biljka. Plod namijenjen za sadnju bere se s biljke prije punog dozrijevanja te se pohranjuje (npr. zamotan u novine) na suho i hladno mjesto (5-10 stupnjeva Celzijevih).
Nakon zime pojavljuje se mladica iz ploda. Sadi se u proljeće, kad prođe opasnost od kasnih mrazova, dakle, na obali već u travnju, a na kontinentu od početka do kraja svibnja. Kod sadnje treba paziti da se ne ošteti mladica te da se plod položi u zemlju pod blagim kutom, tako da mladica ide prema gore, u zrak, a vršak ploda treba viriti iz zemlje 2-3 centimetra. Traži dosta dobro, hranjivo tlo i dosta vode, što je u skladu s njegovom tropskom prirodom. Kao i kod svih tikvica treba računati na to da će se biljka dosta raširiti. U prirodnom okolišu (Srednja Amerika) puzavice mogu narasti i do 20 metara, ali za naše krajeve je realnije očekivati 3-5 metara, što opet znači da joj trebamo osigurati potporu. Idealna je za kakvu pergolu, brajdu i slično jer brzo izraste i radi lijepi hlad, no čajot je biljka kratkog dana i ne može ostvariti svoj “maksimum” na našim zemljopisnim širinama.
Kako bismo joj pomogli da nam što bolje rodi bilo bi korisno da se 6-8 tjedana nakon sadnje počne sa skraćivanjem dana. To znači da bi od tog razdoblja pa kroz kojih 4-6 tjedana biljku trebalo prekrivati tamnom folijom (možda i jutena tkanina ili karton) od 16 sati poslijepodne do 8 ujutro. Takvo skraćivanje dana na 8 sati potiče kod biljke brže cvjetanje i nastanak plodova. Čim biljka procvjeta, više nema potrebe za skraćivanjem dana. Meksički krastavac u našim podnebljima (još) ne pati od značajnijih oboljenja ili napada štetočina. Moguća je pojava lisnih uši. Kao tikvice, cvjetovi na biljci su muški i ženski, a iz ženskih se razvijaju plodovi. Jedna biljka može donijeti oko sto plodova, a kako im težine variraju od oko 150 do 250 grama – to znači oko 20 kilograma.
Jestivost:
Plod – upotrebljava se kao tikvica, dakle, sve što vam je palo na pamet raditi s njima, to se može i s meksičkim krastavcem. Gomolji – navodno jestivi, ali o tome ako će biti zainteresiranih. List – kao špinat i kopriva ili za čaj. Gomolji biljke se jedu kao i krumpir i ostalo korjenasto povrće, a mogu se koristiti i kao stočna hrana. Plod se koristi sirov ili kuhan. Kada je kuhan, s čajotom se obično postupa kao i s tikvicama, općenito se lagano kuha da zadrži svjež okus, ali može se i pržiti i peći. Sirov čajot može se dodati salatama ili salsama, a često je mariniran s limunom ili limeta sokom. Zbog svoje mekoće plod se koristi za dječju hranu, sokove, umake i tjestenine. Bilo sirov ili kuhan, dobar je izvor aminokiselina i vitamina C te ima vrlo malo kalorija. Ljekovita je korist čaja od lišća za razbijanje bubrežnih kamenca i za liječenje ateroskleroze i hipertenzije, dok lišće i plod imaju diuretska, kardiovaskularna i protuupalna svojstva.
Goji
Goji (Lycium barbarum), zasluženo nosi komercijalni naziv “crveni dijamant”. Plodovi su narančasto-crveni, veličine 1-2 centimetra, sadržavaju 10-60 sjemenki, a sušeni okusom i teksturom podsjećaju na grožđice. Ta bobičasta biljka, porijeklom iz Kine vrtoglavom brzinom osvaja svjetske ljestvice “supervoća”, s obzirom na svoja antioksidativna i terapijska svojstva. Ljekovita svojstva goji plodova bila su prepoznata već prije nekoliko tisuća godina, kada su bobice bile upotrebljavane kao ljekovito sredstvo u sklopu kineske, tibetanske i indijske tradicionalne medicine. Osim što im se pripisivalo svojstvo “eliksira mladosti”, smatralo ih se univerzalnim lijekom za bolesti cirkulacijskog, imunološkog, probavnog i mokraćnog sustava. S obzirom na nevjerojatan porast zanimanja posljednjih godina, spomenuto “supervoće” prolazi kroz sve veći broj znanstvenih studija, istraživanja i strogih procjena.
Istraživanja su tako pokazala da osim „regularnim“ makro- i mikro-nutrijentima, plodovi ove vrste obiluju i znatnim količinama mnogih drugih spojeva, što ih smješta na prijestolje funkcionalne hrane. Njihova energetska vrijednost iznosi 370 kcal/100 g, a „grubi“ nutritivni sastav bio bi otprilike 68% ugljikohidrata, 12% proteina, 10% vlakana i 10% masti. U njima se krije bogatstvo vitamina C, E, B1, B2, B6, 18 aminokiselina, te 21 element u tragu: željezo, cink, bakar, germanij, selen, kalcij, fosfor, karotenoidi (beta-karoten, zeaksantin, lutein, likopen, kriptosantin ksantofil), fitosteroli (beta-sitosterol), ciperon, solavetivon, fizalin i betain. Goji je vrlo pogodan za uzgoj na otvorenom jer podnosi hladnoću i temperature i do -30 °C.
Najčešći komercijalni oblik je sušeni plod, ali često je dostupan i u obliku sokova i čaja, te kao dodatak nekim vinima. A osim što se sve češće konzumiraju kao “supervoće”, pa čak kao suplement, goji bobice ulaze i na jelovnike kao sastojak mnogih recepata s rižom, piletinom i svinjetinom.
Tamarind
Tamarindus indica ili Tamarind je mahunarka porijeklom iz Afrike. Plod sadrži meku kiselu pulpu crvenkasto-smeđe boje, dug je 6-10 cm sa 1-6 teško-obloženih sjemenki, a izvana je smeđa čvrsta ljuska. Pulpa nezrelog voća je jestiva, ali jako kisela. Zreli plod je manje kiselo i nešto slađi. Sjemenke su spljoštene, smeđe i sjajne. Vrlo je vrijedan izvor kalcija, kolina, vlakana, folne kiseline, magnezija, niacina, fosfora, kalija, thiamina, vitamina C i K. Zrelo voće se koristi u desertima kao džem, u sokovima ili zaslađenim pićima, ili kao snack. Od njega se mogu napraviti bomboni. Tamarind također može biti dodan u juhe, variva i druga jela. Vrlo je pogodan za uzgoj na otvorenom u Dalmaciji i otocima.
Casana
Casana (cyphomandra casana) je stablo iz porodice Solanaceae, porijeklom s visoravni Ekvadora. Brzog je rasta i naraste do visine od 2 m. Cvijeće biljke je dvospolno, samooplodno. Raste na pješčanom, ilovastom i glinenom tlu, ali je važno da je tlo dobro drenirano i na sunčanom položaju. Plodove počinje davati u roku od 2 godine od sadnje iz sjemena. Plodovi su ovalni i zlatno žuti kada su zreli, a konzumiraju se kao sirovi ili kuhani, slatkog su i sočnog okusa kao spoj breskve i rajčice. Pogodna je za uzgoj u zaštićenom prostoru i može podnijeti temperature do 0 °C.
NAPOMENA: Nezreli plodovi su toksični
Gorka dinja – karela
Gorka dinja (Momordica charantia) je biljka koja raste u tropskim i suptropskim područjima srednje i južne Amerike, Afrike i Azije. Uzgaja se kao hrana i lijek. Biljka raste kao loza s dugim rascjepkanim listovima i žutim cvjetovima. Plod izgleda kao bradavičasta tikvica izdužena oblika i nalik je krastavcu. Mladi plod je zelen, te se pretvara u narančasto-žut kada je zreo. Zreo plod puca, rastvori se na tri dijela i otpušta brojne crvene sjemenke. Svi dijelovi biljke su gorki – i jestivi list, plod i sjeme. Nezreli plodovi vrlo su dobar izvor vitamina C, kalija i fosfora. U kulinarstvu dinja se može pripremati s krumpirom, kuhana, pečena i pržena.
Sušeni listovi koriste se za čaj. Gorka dinja sadrži glikoprotein lektin koji je po aktivnosti sličan inzulinu i snižava koncentraciju glukoze u krvi, te djeluje kao imunomodulator tj. ekstrakt biljke pojačava imunološke stanične funkcije u ljudi koji boluju od raka i HIV infekcije (dovodi do smrti stanica karcinoma i sprječava njihovo umnožavanje). Od lišća se pravi čaj koji je koristan u prevenciji i liječenju malarije, te potiče probavu i djeluje antibakterijski.
Napomena: Konzumacija se ne preporučuje trudnicama i dojiljama, zbog tvari iz biljke koje djeluju na kontrakcije maternice i prenose se putem mlijeka.
Babaco
Babaco ili planinska papaja je vrsta Carica pentagona, porijeklom iz Ekvadora i gornjeg toka Amazone. Babaco je bogat vitaminom A i C i niski u šećeru. Sadrži enzim papain koji pomaže probavu masti i proteina. Ovaj vrijedni enzim je najrasprostranjeniji u koži, tako da voće treba jesti s kožom da dobije punu vrijednost. Također sadrži beta-karoten, kalcij, vlakna, magnezij i kalij Voće raste u grozdovima na stablu. Babaco ima atraktivan torpedo ili cilindričan izgled, žute kože i sočnog žutog mesa bez sjemena. Voće je najbolje jesti svježe, kada je u potpunosti zrelo.Okus je svjež i slatki, a može se definirati kao kombinacija jagoda i dinja. Nezrelo zeleno voće se koristi kao zeleno povrće u umacima kariju i chutneyu. Plodovi su obično kuhani ili pirjani kao povrće. Meso babaco plodova je također dobro u voćnim salatama. Vrlo je pogodna vrsta za uzgoj u zaštićenom prostoru i podnosi 0 °C.
Sibirske ili medene borovnice
Porijeklom ova vrste je iz Rusije, sjeveroistočne Azije i Japana. Nije samooplodna pa je obavezno imati barem dvije biljke, koje daju plodove u drugoj godini. Listopadni je grm visok do 2 m, cvate u ožujku, a cvjetovi su mali, bijeli i mirisni, te mogu izdržati do -7 °C. Zrele su u svibnju, plodovi su plave boje s voštanom prevlakom, duguljasta oblika dužine 2 cm, a meso je crvene boje sa sjemenkama kao u kivija. Okus varira od kiselog do blago slatkog ili gorkastog. Mogu se konzumirati kao svježe voće ili u raznim pitama i kolačima, džemu, voćnim sokovima i jogurtu. Vrlo su ljekovite zbog svojeg antioksidativnog svojstva i visoke koncentracije vitamina C i D.
Guava
Guava je malo tropsko voće, vrste Psidium guajava, porijeklom iz Srednje i Južne Amerike. Oblikom može biti okrugla, ovalna ili kruškolika, te zelene ili žute boje kože, ovisno o vrsti. Koža je tvrda, često gorka okusa, ili meka i slatka. Meso može biti u rasponu od bijele do tamno ružičaste boje i sadrži male tvrde sjemenke. Guava je slatkog ili kiselog okusa kao kombinacija kruške i jagode. Ima tipičan miris, sličan kori limuna, ali manje oštar. Bogata je bakrom, vlaknima, folnom kiselinom, željezom, manganom, kalijem, i vitaminima A i C. Kao i tamarind vrlo je pogodna za uzgoj u Dalmaciji i otocima na otvorenom, a podnosi temperature do 0 °C.
Daje plodove već u prvoj godini. Guave sadrže više antioksidansa likopena od bilo kojeg drugog voća ili povrća. Likopen štiti zdrave stanice od slobodnih radikala koji mogu uzrokovati sve vrste oštećenja, uključujući i blokirane arterije, degeneraciju, probleme sa živčanim sustavom, pa čak i rak. Guave se mogu jesti sirove kao voće, ili rezane sa sjemenkama u salatama. Također se može koristiti u pitama, džemovima, želeima, umacima, sokovima i čajevima.
Pitahaya
Kaktus ili zmajevo voće cvjeta nekoliko puta svake godine. Cvijet je prekrasan, dug oko 15 cm i širok 30 cm u promjeru, cvjeta noću i odumre uz prve zrake sunca. Daje prinos nakon uspješnog oprašivanja noćnih oprašivača moljaca i šišmiša. Kora ploda nije jestiva, već samo meso u unutrašnjosti. Plod se prereže na pola i unutrašnjost se pojede žličicom ili se nareže na kriške kao lubenica. Može se i piti kao sok. Kod nas je uzgoj moguć jedino u zaštićenom prostoru jer ne podnosi temperature ispod 12 °C i traži vrlo nisku relativnu vlažnost zraka.
Ovo voće se preporučuje zbog svoje bogate nutritivne vrijednosti za:
• poboljšanje zdravlja očiju – karoten
• poboljšanje probave u organizmu i smanjenje masnoća – vlakna
• poboljšanje metabolizma tijela – proteini
• kao pomoć u formiranju zdravih zubi i čvrstih kostiju – kalcij
• za poboljšanje apetita – vitamin B2, B1
• poboljšavanje izgleda kože –B3
• poboljšavanje općeg imunološkog sustava tijela – vitamin C
• kao pomoć u formiranju tkiva – fosfor
Pepino
Ovo voće je porijeklom iz Perua, ali se danas uzgaja i u drugim krajevima s umjerenom klimom. Pepino pripada rodu papaje, ima okus sličan krastavcu i dinji. Ovalnog je oblika, ima žutu koru s prugastim ljubičastim šarama. Plodovi su veliki kao šljiva, mada ima i onih koji dostižu veličinu ploda papaje. Zreli plod je zlatnožute boje, i čvrst. Jestiv je cijeli plod, čak i sjemenje Sprema se na razne načine, a najpoznatije jelo je PEPI: pepino ispržen na margarinu i dobro začinjen. Pepino je prijatnog okusa, a sadrži vitamine A, C, kalcij i dobar je za dijabetičare. Pepino je pogodan za uzgoj u zatvorenom i otvorenom prostoru do temperature od 0 °C.
Kiwano – voće s najviše vitamina C
Kiwano (Cucumis metuliferus) je jedinstveno voće izgledom nalik voću iz znanstveno-fantastičnih filmova, a poznato je više od 3000 godina. Ima sjajno zlatnožuto-narančastu koru i bodlje. Obasut je malim bodljama koje objašnjavaju zašto kiwano nazivaju bodljikavom dinjom. Iznutra je želatinasto meso koje je ispunjeno jestivim sjemenkama i sjajne je limeta zelene boje. Osvježavajuća aroma nježnog okusa banane, dinje, limete i maracuje, nešto je sasvim novo i totalno egzotično. Kiwano je vrlo bogat mineralima, ugljikohidratima i vitaminima, a nazivaju ga još i zlatnom narančom.
Kiwano se koristi za konzumiranje kao:
• osvježavajuće piće ili svježe voće
• u kombinaciji s drugim voćem ili sokovima, kreira ukusne egzotične napitke i koktele
• kao desert, s voćnim kolačima od sira, s pudingom, sladoledom i raznim preljevima i kremama
• kao atraktivno iznenađenje za goste, prijatelje poslovne partnere koje odaje originalnost, mogućnost posluživanja voćnih salata ili deserta u izdubljenim polovicama kiwana
• može se koristiti kao vrhunska dekoracija drugog voća ili cvjetnih aranžmana te je neizostavan u cocktail barovima.
Vrlo je pogodan za uzgoj na otvorenom i daje izvrsne prinose u plastenicima.
Passion fruit – Maracuja
Passion fruit je trajnica, autohtona na tropskim regijama Amerike. Poznata je po svojim prekrasnim bijelo-ljubičastim cvjetovima. Dvije glavne komercijalne sorte su ljubičasta passion fruit (Passiflora edulis L.), i žuta (P. f. flavicarpa edulis). Ljubičasta se uglavnom uzgaja u Africi i Indiji, a žuta u Peruu, Brazilu i Ekvadoru. Svježa maracuja je bogata vitaminom A, kalijem i dijetalnim vlaknima. Njen sok je izvor askorbinske kiseline (vitamin C). Passion fruit ima okrugle ili ovalne plodove, sočne unutrašnjosti ispunjene brojnim sjemenkama. Voće se može jesti sirovo ili koristiti za proizvodnju sokova, često se dodaje u ostale voćne sokove za poboljšanje arome.
Kod nas se u kontinentalnim uvjetima može vrlo uspješno uzgajati tako da biljka svojim velikim zelenim mesnatim listovnim pokrije površinu od 6-9 m2 sa stotinama prekrasnih cvjetova i vrlo ukusnih plodova. Potrebno je dvogodišnje sadnice posaditi na sunčano mjesto uz odgovarajuću konstrukciju kao za vinovu lozu te traži dosta zalijevanja. Vrlo je pogodna za uzgoj na otvorenom, daje izvrsne prinose u plastenicima i može se uzgajati u Dalmaciji i otocima na otvorenom.
Papaja
Papaja se još naziva i tropska dinja, jer po okusu podsjeća na dinju. Uzgaja se najviše u Južnoj Americi, Indiji i južnoj Africi. Stablo papaje slično je palmi, a plodovi mogu biti teški i do deset kilograma. Kora zrelog ploda je žute ili narančaste boje, sa smeđim mrljama. Plodovi koji nisu zreli kuhaju se kao povrće. Zrela papaja sadrži više vitamina. Kada se priprema za jelo, papaju treba presjeći uzduž na dvije polovice, žlicom izvaditi sjemenke, kao kod dinje, i oljuštiti koru. Ovo voće je idealno za pravljenje salata, ali je ukusno i kada se posluži isječeno na kriške i preliveno limunovim sokom. Vrlo je pogodna za uzgoj u zaštićenom prostoru i podnosi 12 °C uz vrlo nisku relativnu vlažnost zraka.
Jeju dinja
Orijentalna dinja (Cucumis melo var.makuwa) na korejskom „chamoe“ – krastavac velike kakvoće.
Dinja se razvila od divljih vrsta u Aziji, a njezin uzgoj i povijest su prilično dugi. U Indiji i Kini, orijentalne dinje se koriste još od prije Krista, a u Europi su se pojavile u 5. stoljeću. Orijentalna dinja sadrži vitamin E, kalcij, kalij, vitamine i folne kiseline, te znatne količine vode. Tijekom ljeta kad se ljudi puno znoje, ovo voće je dobro za gašenje žeđi. Egzotična dinja ima velik sadržaj šećera i vrlo malu sjemenu ložu koja se lako odvaja od ploda. Iznimno je sočna, tvrdog bijelog mesa i slatkastog mirisa. Vrlo je tanke kore i iznimno dobro podnosi transport, ne puca i može se dugo čuvati. Pokazala se izvrsnom u liječenju žutice, začepljenja, ima antikancerogeno djelovanje i koristan je laksativ.
Plavi krumpir
Plavi krumpir (Solanum vitelote) podrijetlom je iz peruanskih Anda, a bio je omiljeno jelo tadašnjih kraljeva. Prirodno snažno obojeni krumpiri su ujedno i prvi pronađeni krumpiri, pa možemo reći da njima unosimo duh tradicije drevnih civilizacija Maja i Inka star nekoliko tisuća godina u naše domove. Plava boja krumpira potječe od pigmenta antocijana iz skupine fitonutrijenata nazvanih flavonoidi. Ne radi se o genetskoj manipulaciji niti umjetnim bojama. Antocijani su u vodi topivi biljni pigmenti koji se na svjetlu reflektiraju od tamnocrvene do plavičaste boje, te daju boju borovnicama, kupinama, višnjama, brusnicama i ukrašavaju jesenske plodove i lišće vatrenim bojama. Poznato je da su antocijani snažni antioksidansi koji vežu i neutraliziraju visoko reaktivne, slobodne radikale, sprječavaju štetno djelovanje UV zračenja te imaju i antibakterijska svojstva.
Jačina boje ima direktan utjecaj na nivo antioksidativne aktivnosti. Krumpir ima tamnoplavu, gotovo ljubičastu koru i jednako tamnoplavo meso. Kora je glatka, “oči” su plitke, a okus izvrstan. Priprema se na uobičajene načine, kao i svaki drugi krumpir. S plavim krumpirom moguće je načiniti zanimljiv pečeni krumpir, pire (gnječeni krumpir) i vrlo interesantnu krumpir salatu. Sadnja gomolja obavlja se krajem ožujka, početkom travnja, a tlo mora biti lagano, bogato humusom.
Nashi
Nashi izgleda kao jabuka. Nastala je u Aziji križanjem jabuke i kruške. Ima oblik jabuke, a okus kruške. Priprema se jednako kao jabuka. Jede se svježe voće ili se od njega prave kompoti, voćne salate ili se jede sušena. Cvjetovi nashi kruške su vrlo privlačni pčelama, i različite vrste nashija se oprašuju međusobno, dok se oprašivanje može obaviti i s kruškinim cvjetovima. Cvjetni nastavak je obilan, kao i brzi urod, zato je plodove potrebno prorijediti. Rodnost nashija je izvanredna, stoga se može očekivati kako će se navedena nova voćna vrsta kod nas brzo raširiti.
Kabocha tikva
Izvrsna delicija koja dolazi iz Azije. Vjeruje se da su portugalski pomorci donijeli ovu vrstu tikve iz Kambodže u 16. stoljeću u Japan, gdje je naziv skraćen u Kabocha. Ima vrlo suho, ali ukusno “meso”, debljine 2-3 cm, glatko uglađeno, tanke kore koja je također jestiva. Izvanredne je kvalitete, okusa i specifičnog mirisa, koji najviše podsjeća na miris lubenice. Najveći dio sorti ima plod ovalno spljoštenog oblika. Meso tikve je odlično za kuhanje i pečenje u fazi kada je tikva zrela, ili za pirjanje, pohanje dok su plodovi mladi. Šupljina je većinom ispunjena košticama koje su također jestive kod mladih plodova.
Meso je debelo, sočno, slatko, fine konzistencije i tamno narančasto. Sadrži 15 mg b-karotina na 100 g ploda, što iznosi 24.000 internacionalnih jedinica A vitamina (u mrkvi 9.000). Biljka ima vrlo dekorativne duge vriježe, obrasle lišćem na dugim drškama. Lišće je najčešće prošarano bijelim mrljama, a cvjetovi su srednji, s lijepim narančastim kruničnim listovima. Tikve se dobro čuvaju u relativno toplim prostorijama, oko 16 °C. Za dugo čuvanje plodova važna je relativna vlaga u zraku i najbolje se čuva u prostoru s oko 70% vlage u zraku. Skladišni uvjeti i veličina skladišta, jedan su od najvažnijih čimbenika za ozbiljnu proizvodnju tikve. Kabocha tikva danas je prisutna na hrvatskom tržištu kroz cijelu godinu.
Ljekovitost
Kabocha sadrži velike količine pektina koji veže otrove iz probavnih organa i tako čisti organizam te olakšava izbacivanje mokraće, što pospješuje rad bubrega, srca i krvnih žila. Upravo je odlična hrana i lijek za bolesnike s bubrežnim i žučnim kamencima, kroničnim hepatitisom, cirozom jetre, smetnje u radu srca, smetnje u radu gušterače.
Tamarilo
Tamarillo (Solanum betaceum syn. Cyphomandra betacea) je porijeklom iz Perua, Čilea, Ekvadora i Bolivije. Vrlo je pogodna za uzgoj u zaštićenom prostoru i podnosi 0 °C, pa se u Dalmaciji i otocima može uzgajati i na otvorenom. Tamarilo daje plodove u obliku jajeta i jestivo je voće. Ima pojedinačne plodove ili u grozdovima od 3 do 12 jajolikih plodova. Različitih je veličina od 4,5 – 8 cm dugih i 3 – 4 cm širokih. Površinska boja ploda može biti tamno ljubičasta, zagasito crvena, narančasta ili žuta, moguće je da su plodovi prošarani tankim uzdužnim tamnim linijama. Boja mesa varira od narančasto-crvene ili narančaste do žute ili krem žute. Dok je kožica dosta čvrsta i neugodna okusa, vanjski sloj ploda je sočan i blag.
Meso je meko, sočno i slatko kiselkasto okruženo sjemenom sa dva poduža odjeljka. Žuti plodovi su obično i malo slađi. Plodovi iznutra mogu biti tamni, tamno ljubičasti, crveni i žuti u žutim i narančastim plodovima. Jestivo sjeme je tanko, gotovo plosnato, okruglo, veće i tvrđe nego kod obične rajčice. Tamarillo je bogat kalcijem, karotenom, niacinom, fosforom, željezom, proteinima, vitaminom C i tiaminom. Tamarillo se često jede sirov. Plod je slatko-kiselog okusa i stoga je popularan za salate, variva, džemove,želee, sokove i kao nadjev za kolače. Koža se može jesti, ali ima vrlo gorak okus.
Curuba
Curuba ili Passiflora tarminiana je vrsta iz roda Passiflora, obitelji Passifloraceae. Curuba plod je do 10 cm dug i širok 3 cm. Jestivo je meso i sjemenke, a okusa je blago kiselkastog sličnog okusu jabuke, naranče i krastavca. Koža je glatka, žuta i mekana. Zemlja porijekla je Južna Amerika. Biljka raste kao loza i kad cvate ima prekrasne rozo-crvene cvjetove. Bogata je kalcijem, željezom, niacinom, riboflavinom, natrijem, te vitaminima A i C. Curuba se obično jede kao voćka, ali se konzumira i kuhana ili pretvorena u sok. Koža se ne jede.
Plantana banana
Plantana banana je zeljasta biljka iz roda Musa. Raste najbolje u područjima sa stalnim toplim temperaturama i zaštitom od jakih vjetrova. Glavna su hrana u tropskim regijama svijeta, a tretira se na isti način kao i krumpir. Neutralna su okusa i teksture pa se kuhaju ili prže, imaju puno škroba, a malo šećera. Vrsta je koja se mora skuhati prije posluživanja jer je neprikladna sirova. Koristi se u mnogim jelimapoput krumpira, obično kuhana, pržena ili pečena. Unutrašnja boja ploda je kremasta, žućkasta ili lagano ružičasta. Kada je koža zelena do žuta, okus mesa je blag i njegova tekstura je škrob.
Kako se mijenja na smeđu ili crnu, ona je slađeg okusa i više banana arome, ali još uvijek drži čvrsto oblik kada je kuhana. Plod u prosjeku ima oko 65% vlage, koristi se kao povrće, dulji je od klasične banane, te ima deblju kožu i grublju površinu. Ne postoji formalna botanička razlika između poznate banane i plantana banane, te korištenje bilo kojeg pojma temelji se isključivo na tome kako se voće konzumira.
Avokado
Naziv avokado-aligator kruška, dali su mu Englezi, koje je ova voćka asocirala na aligatora. Avokado se stoljećima uzgaja na prostorima Južne Amerike, a danas se najviše uzgaja u Kaliforniji. Ova voćka u sebi sadrži vitamine A, B, C, E i željezo. Smatra se da smanjuje razinu kolesterola u krvi. Poznata je njegova široka upotreba u kozmetici. Preporučuje se kod držanja dijeta: dva avokada zadovoljavaju dnevnu potrebu odraslog čovjeka za voćem. U trgovinama avokado možete naći tijekom cijele godine. Da biste provjerili je li dovoljno zreo, trebate ga blago stisnuti, i da vam se njegova unutrašnjost učini meka poput maslaca. Avokado treba prvo nožem presjeći na pola, zatim odstraniti sjemenke, isjeći na četvrtine i oljuštiti koru. Jede se uvijek sirov, i to odmah nakon skidanja kore jer brzo potamni. Često se koristi kao prilog jelima, posoljen i zaliven limunovim sokom ili maslinovim uljem. Možete napraviti i umak tako što ćete u sokovniku izmiksati avokado, bijeli luk i razne začine.
Mangosteen
Mangosteen je plod zimzelenog stabla. Točno podrijetlo je nepoznato, ali je vjerojatno iz Azije. Plod je ljubičaste čvrste kore i veličine je male jabuke. U njoj je obično pet do sedam sjemenki svaka sa slatkim sočnim bijelim mesom. Pulpa ima okus ananasa ili breskve, koji je vrlo jedinstven i egzotičan, te se zato mangosteen naziva “kraljicom voća”. Vrlo je dobar izvor antioksidanasa, kalcija, vlakana, željeza i fosfora. Da biste konzumirali mangosteen, kora treba biti uklonjena. To se lako može obaviti ručno ili nožem. Slatko bijelo meso može se jesti kao voćka, ali se koristi i u džemovima, sirupima, sokovima i sladoledu. Kora i sjemenke nisu jestive.
Jalapeno chilly paprika
Jalapeno (Capsicum anuum) je zelena paprika Srednje Amerike, veličine 5-9 cm, širine 3 cm i intenzivno se uzgaja u cijelom svijetu. Bere se kada je zrela zelena, ali može biti i crvena. Kada cvate, cvjetovi su bijeli. Jalapeno ima 2500-8000 Scoville toplinskih jedinica, po kojima se mjeri ljutina. Može biti blagog do ljutog okusa ovisno o uzgoju i pripremi. Dobar je izbor za salsu i jela u kojima je oželjan blaži čili. Vrlo je dobar izvor vitamina B, B6, kalija, magnezija i željeza.
Aktivne tvari iz ploda djeluju stimulirajuće na želudac i crijeva, tj. poboljšavaju probavu. Djeluju korisno na srce i krvne žile smanjivanjem kolesterola u krvi i razrjeđivanjem krvi. Višegodišnja je biljka i može živjeti mnogo godina u posudama na odgovarajućoj temperaturi. Raste u visinu 1-5 metara sa zelenim srednje velikim i naboranim listovima. Kad cvate cvjetići su bijeli do zelenkasti s ljubičastom unutrašnjošću. Bogata je vitaminom A, kalijem, magnezijem i željezom, te je moćan antioksidans koji potiče imuni sustav i djeluje na ubrzanje metabolizma (spaljivanje kalorija).
Liči
Azijska trešnja, vrlo omiljeno voće u Kini gdje se inače i uzgaja već preko 4000 godina. Prva knjiga napisana o voću bila je posvećena upravo ličiju. Na Tajlandu postoje čak i festivali posvećeni ovom voću. Ako vam netko u toj zemlji pokloni liči, znači da vas mnogo voli i spreman je ponuditi brak. Kora ličija je crvenkastosmeđe boje, a ispod je prozirno meso koje obmotava košticu. Kada se ovo voće priprema za jelo, mora se nožem zasjeći kora i napraviti mali rez, tada je koru lako oljuštiti prstima. Prozirno meso isječe se na pola i iz njega izvadi koštica. Najbolje je kada se liči jede svjež, a ne iz konzerve ili sušen, jer tada gubi dragocjeno željezo i vitamin C.
Plavi krastavac
Plavi krastavac (Decaisnea fargesii) je na istoku omiljena poslastica, posebno u Kini, odakle potječe. Raste kao listopadni ili polulistopadni grm i do 5 metara u visinu. Plodovi plavosive boje podsjećaju na mahune boba, dugi su oko deset, a široki dva do tri centimetra. Sazrijevaju u listopadu. Meso je bijelo, želatinozno i slatko, s crnim sjemenkama veličine oko centimetar. Dekorativnom izgledu drva pridonose veliki perasto složeni listovi neobične plavozelene boje, dužine 60-90 centimetara. Cvjetovi su zvonasti, žutozeleni, promjera tri do šest centimetara, grupirani u cvatove duge i do pola metra. Cvjeta od svibnja do lipnja. Voćka ne bira tlo, ali joj najviše odgovara plodno, rastresito i ocjedito. Voli sunčane položaje, premda uspijeva i u polusjeni. Najviše joj smetaju hladni vjetrovi te je treba saditi na zaklonjenim mjestima. Ne zahtijeva orezivanje, razmnožava se sjemenom. Nicanje traje 1-4 mjeseca, a najbolja temperatura za nicanje je oko 18 °C. Lijepo lišće grma može doseći duljinu od 1 m u jesen i žute je boje, te u kombinaciji s plavim voćem neobičan je prizor u svakom vrtu.
Japanska jabuka – kaki
Potječe iz Japana, gdje se mogu naći stabla stara i po 500 godina. Od devetnaestog stoljeća uzgaja se i u Europi. Biljka je najljepša zimi, kada otpadnu listovi, a na golim granama kao lampioni ostanu narančasti plodovi. Plodovi dostižu težinu do pola kilograma. Opna ploda je prozirna, a ispod nje se krije mekano meso puno vitamina C. Najbolji je onaj plod koji je pod rukom mekan. Tvrdi plodovi za nekoliko dana sazrijevaju na sobnoj temperaturi. Od kakija se može praviti sok, džem, sirup i voćna salata.
Batat – slatki krumpir
Batat (Ipomoea batatas) mnogima poznat kao slatki krumpir, ustvari je višegodišnja suptropska povrtna kultura porijeklom iz Južne Amerike, Afrike i Azije. Za jelo se koriste sekundarna zadebljanja korijena (koja se često pogrešno nazivaju gomoljima), te mladi listovi. I korijen i vriježe se mogu koristiti kao životinjska hrana. Nazivaju ga riznicom antioksidanata, u prvom redu beta-karotena, ali i vitamina C i E. Od sveg povrća batat sadrži najviše ključnih nutrijenata. Tako npr. 150 g pečenog batata sadrži pet puta više vitamina A od preporučene dnevne količine. Smatra se namirnicom br. 1 u prehrani dijabetičara jer ima nizak glikemijski indeks, dakle, uzrokuje mali i spori porast glukoze u krvi i smanjuje otpornost organizma na inzulin. Osim svega navedenog ima nisku kalorijsku vrijednost. Dakle, možete uživati u njemu u neograničenim količinama! Može se koristiti sirov, kuhan, pržen, pečen, na žaru, kao pire ili čips.
Maca
Biljka maca (Lepidium meyenii) je neugledna, vrlo otporna biljka, crvenkastog korijena sličnog rotkvici. Korijen mace obično se suši i uskladišten može trajati 7 godina. Tijekom vremena Inka, legenda kaže, Inke ratnici prije bitke uzimali bi ovu biljku koja bi im dala ogromnu snagu, no nakon pobjede u bitki ne bi je smjeli uzimati zbog jakog djelovanja na seksualni nagon. Tako, već prije 5000 godina, maca je već imala reputaciju da jača snagu, libido i da je dobra za povećanje plodnosti. Maca je danas sve popularnija zbog svojih blagotvornih afrodizijačkih svojstava i općenito jačanja organizma.
Naziva se još i peruanski korijen. Razmnožava se sjemenom. Nakon sadnje počinje klijati od roku 5 dana. Mace se razlikuju u veličini i obliku korijena, pa može biti trokutasta, spljoštena, kružna, sferna ili pravokutna. Može biti zlatna, crvena, ljubičasta, crna i zelena. Raste dobro samo na hladnijoj klimi na zemljištima koja su siromašnija solima. Ali kako sve tako je i ova biljka prilagođena da raste u nižim predjelima i u toplijim krajevima. Može se uzgajati zajedno s krumpirom. Treba joj 8 do 10 mj. da postigne zrelost za branje. Koristi se za jelo (brašno, sok, prženje, sušenje) i kao hrana za životinje. Predstavlja izvor energije, jer je bogata bjelančevinama, vlaknima, ugljikohidratima, sadrži oko 10% kalcija i značajnu količinu magnezija i kalija.
Sadrži i željezo, silicij, magnezij, jod, a od vitamina tiamin, riboflavin i askorbinsku kiselinu. Jedu je kao pečeni korijen ili ga suše, melju i spravljaju kao kašu ili kao prah piju s mlijekom. U svijetu postaje poznata tek 60-ih godina 20. stoljeća, nakon istraživanja botaničara iz Lime, gdje je potvrđena i njena ljekovitost. Za razliku od kemijskih preparata, nema nikakvih štetnih nuspojava, pa se može uzimati svakodnevno i u većim količinama. Maca ublažava simptome menopauze i hormonalnih poremećaja, može liječiti i sterilnost kod muškaraca jer povećava proizvodnju i pokretljivost spermija, jača spolnu moć – prirodna Viagra, sprječava pojavu rahitisa i osteoporoze, podiže energiju i jača imunološki sustav, pomaže u borbi protiv sindroma kroničnog umora.
Maca se ne smije uzimati za vrijeme trudnoće i dojenja. Osobe koje imaju bolesti žuči i jetre, ili ako imaju visoki tlak, svakako se trebaju konzultirati s liječnikom prije korištenja mace. Na tržištu se može naći u obliku praha, kapsula ili svježa.
Kumato rajčica
Kumato je sorta rajčica vrste Lycopersi – con lycopersicum. Sije se u proljeće na dobro dreniranom tlu i sunčanom mjestu. Boja ploda varira od tamno smeđe do zlatno zelene. Plod je slatki uz uravnoteženu kiselost, ima intenzivan jedinstven i nevjerojatno ugodan okus, te sočnu i čvrstu teksturu. Podrijetlom je s Galapagos otoka, a uzgaja se dobro i na obalama Mediterana. Razvijena je križanjem divlje i domaće rajčice bez genetske modifikacije. Ne preporučuje se čuvati u hladnjaku zbog gubitka koncentracije fruktoze, a time i okusa. Koristi se u juhama, umacima i salatama. Vrlo je zdrava i preporučuje se česta potrošnja kao dio zdrave prehrane. Posebno je bogata kalijem, magnezijem, vitaminom A i C.
Niske je energetske vrijednosti u kalorijama – u 150 g sadrži 31 kcal, nema kolesterola ni masti. Zbog znatna udjela kalija, rajčica je odličan diuretik jer ubrzava izlučivanje suvišne tekućine iz tijela. Likopen je prirodni antioksidans koji sudjeluje u prevenciji nekih karcinoma i kardiovaskularnih bolesti. Bolje se apsorbira jede li se s maslinovim uljem, a osobama osjetljiva želuca preporučuje se da je ipak ogule. Dobra je za anemične osobe jer potiče stvaranje crvenih krvnih zrnaca, kao i za dijabetičare jer u njih potiče rad gušterače. Sok od rajčice dobar je protiv premorenosti i prijevremenog starenja, jer čisti i osvježava organizam.
Ljubičasta mrkva (Crna kraljica)
Mrkve se mogu svrstati u dvije klase,istočne i zapadne. Istočne mrkve potječu iz Azije i to su obično ljubičaste ili žute s razgranatim korijenjem. Ljubičasta boja u mrkvi dolazi od pigmenta antocijana. Zapadne mrkve potječu iz Nizozemske i narančaste su boje. Boja proizlazi iz bogatstva karotena u njima. Mogu biti i bijele, žute, ljubičaste i crvene. Mrkva je bogata prehrambenim vlaknima, antioksidansima, mineralima (Mg,K,Ca) te vitaminima C i B kompleksa. Sadrži visoku količinu šećera,u prvom redu saharozu, ali vrlo malo škroba ili masti. Tijekom prvih pet mjeseci skladištenja u mrkvi će se povećati sadržaj vitamina A i ako je zaštićena od izvora topline ili svjetlosti taj sadržaj se može očuvati još iduća tri mjeseca.
Pohrana mrkve u blizini jabuka ili drugog voća koji dozrijevanjem proizvodi plin etilen potiče razvoj terpenoida u mrkvi i zbog toga postanu gorke. Mrkva se može konzumirati na različite načine,kuhana, pečena ili sirova (juhe, variva i kolači). Sok od mrkve u kombinaciji s ciklom koristi se kao pročišćivač krvi i sprječava proljev. Ostale terapijske koristi uključuju olakšanje od astme, nervoze, vodene bolesti i kožnih bolesti.
Crna Kraljica – mrkva je kod koje se ne radi o novom uzgoju, već križanju stare vrste crne mrkve sa poznatom nam narančastom. Ona je po okusu slađa i posjeduje više betakarotena od nama poznatih vrsta mrkve. Sadrži antocijan koji je biljni sastojak zaslužan za sve ljubičaste i plave boje na koje nailazimo u prirodi; crnom vinu, crnom grožđu, plavom krumpiru, patliđanu, itd. Antocijan koji se nalazi u Crnoj Kraljici oslobađa tijelo otrovnih radikala iz stanica i sudjeluje u procesu izmjene energije u tijelu, reguliranju krvnog tlaka i preventivno djeluje na bolesti poput raka i srčanih bolesti. Visoka koncentracije beta-karotena daje vrlo važan doprinos zdravlju, bistre oči, glatku kožu i zdrav izgled kose,te usporava i sprječava kancerogeni rast.
