OPG Remenar iz Črneca Dugoselskog kod Dugog Sela u Zagrebačkoj županiji proizvodi aronije na 4 hektara s ukupno 10.000 gromova te je jedan od većih uzgajivača ovoga „super voća“ u Hrvatskoj. No, zbog velike suše proljetos i pored velikog navodnjavanja ove je godine urod aronija manji i do 80 posto, a novost na njihovom OPG-u je stroj za branje aronija, jedan od samo četiri takva kombajna u Hrvatskoj koji dnevno može ubirati dva hektara aronija.
Na ovom OPG-u su sezonske beračice aronija, kojih je znalo biti i 30-ak, a branje trajalo sedam dana, zamijenili strojem za ubiranje. Nositelj OPG-a, Vlado Remenar kaže da nakon jedne hiperrodne godine za aronije kakva je bila prošlogodišnja, došla godina u kojoj velika kiša u jeku cvatnje, na proljeće, nije jednostavno dozvolila da se cvijet oplodi. Dodaje da u brojkama to znači da na polju od dva ha gdje su lani imali šest i pol tona aronija, ove godine, imaju samo 1,1 tonu.
Cijena strojne berbe 3 kune po grmu aronije
Remenar ističe da se s klimom uz sve moguće zaštite i poduzete mjere, ipak nešto čudno događa jer je nasad aronija, kojih nema bez vode, navodnjavao čak 70 dana, a deset dana još u ožujku, što nikada prije nije bio slučaj. Nasadi aronija, pak, moraju se svaki četvrti dan obvezno zaliti, i to barem s deset litara vode po jednoj biljci, jer bez navodnjavanja, ali i odgovarajuće poljoprivredne mehanizacije, više nema ozbiljne poljoprivrede. Aronije se beru početkom rujna, ovisno o godini, a krajem travnja su grmovi u punom cvatu. Remenar kaže da u stručnoj literaturi piše da se biljka aronije ne smrzava, ali cvijet da. Urod kad je godina rodna, kao što je bila prošla, može biti između 15 i 16 tona, a bilo je godina, kao 2016. kad je zbog jakog mraza bilo svega tri tone. Sad se okrenuo strojnom branju aronija u Dugom selu i okolici, za što su četvorica većih uzgajivača kupila novi stroj u Poljskoj koji je s PDV-om koštao blizu 30.000 eura, ali bi im se trebao isplatiti već za dvije berbe.
– Cijena strojne berbe je tri kune po grmu aronije, bez obzira na rodnost, kaže Remenar. Ističe da za strojnu berbu grmovi aronije moraju biti dovoljno visoki, minimalno jedan metar, ali ne i veći od dva i pol metra, da bi ih se moglo brati strojno, što znači da će na godinu morati malo skratiti veće grmove. Nakon berbe, aronije je potrebno što prije odvesti u hladnjaču.
Strojno branje aronija je deset puta brže i pet puta jeftinije od ručnog. Remenar je prije četiri godine za ručno branje aronija, koje je i dosta zahtjevno, potrošio 55.000 kuna, a kad ona osjetno manje rodi, najčešće zbog mraza, bilo je dovoljno i 20.000 kuna. Prosječna beračica aronija ubere za deset sati rada oko 80 kilograma aronija na dan. One najbolje, znaju ubrati i 100 kilograma. Dnevnica iznosi 200 kuna, a plaćalo se po kilogramu ubranog ploda, ističe Remenar.
Jedan od pet većih proizvođača aronije u Hrvatskoj godišnje zaradi oko 100.000
kuna. Zarada se povećava kad se kilogram ploda aronije pretvori u litru čistog
prirodnog soka ili sirupa, čaja i džema, a slavonci sad rade i rakiju od aronija.
Problem je što urod jako varira. Remenar je od prve berbe aronija imao samo 777
litara soka, a od druge čak 11 puta više.
Uzgajivači odustaju od berbe zbog troškova
Velike oscilacije prinosa Remenar objašnjava živom prirodom koja da onoliko jedne godine, koliko joj vratiš sljedeće, stoga navodi važnost navodnjavanja zbog kojeg su potrošili tisuću litara nafte. Na ograđenom polju je poljski bunar na 50 metara dubine iz kojega se dobije 5000 litara vode na sat. No, samo je u kopanje bunara, nakon što se voda teško pronašla, valjalo uložiti 15.000 kuna. Drugo polje aronije, bliže selu, ima i električnu rasvjetu pa je navodnjavanje dva hektara, sustav kap po kap, lakše. No, tu je prije bio problem susjedovo polje suncokreta s kojeg štetnici, poput dlakavog ružičara, dolaze na cvjetove aronija. Za nametnike su u polju aronija raspoređene kante s mamcima, njih oko 500, svakih deset metara, a moraju biti plave boje. Svejedno, šteta na cvjetovima je bila gotovo 30 posto. Tu je i opasnost od ptica jer drugih štetnika nema pa se na poljima aronija mogu vidjeti visoki stupovi za jastrebove, što u praksi znači da ptice u širokom luku zaobilaze nasade aronija.
Radnik na nasadima aronija, Franjo Antunović, jedini stalno zaposlen na
OPG-u Remenar, brine o nasadima. Iako aronija kao kultura nije zahtjevna za
uzgoj i ne traži puno fizičkog rada, već znanja i poštivanja struke, dva velika
polja treba održavati i od korova. Kazne su velike, a samo za ambroziju od 5000
do 15.000 kuna. Remenar ističe da je učio
i poljski jezik jer je Poljska najveći proizvođač aronije u Europi, a da bi
doznao što više o uzgoju aronije jer se o njoj kod nas do prije koju godinu malo
znalo i u stručnim krugovima. 
Domaći nasadi sad iznose blizu 500 hektara, što znači da će cijene finalnih proizvoda od aronija, a ima ih puno, biti sve manje. Ove godine su čak i veći uzgajivači odustajali od branja jer ne mogu pokriti velike troškove berbe. Ulaganja u nasade aronije su velika na početku, bilo u pripremu zemljišta ili kasnije u poljoprivredne strojeve. Remenar ističe da je samo u polovni traktor uložio 20.000 eura, i pokazalo se da je malo preširok jer je između redova aronija samo dva i pol metra pa je i on ove godine zamijenjen primjerenim koji lakše vuče stroj za branje.
Prekomjerni uvoz soka od aronije
No, prije sadnje aronija, obvezno valja napraviti ispitivanje tla koje za aronije, za razliku od nasada borovnica, ne smije biti kiselo. Proizvodnja borovnica je inače isplativija jer su jeftinije i lakše ih se prodaje, ali zahtijevaju i više posla. Remenar za to nema dovoljno vremena, ali nije želio da mu zemlja stoji neobrađena i zarasta u korov te se odlučio za nešto novo, što je tek dolazilo na domaće tržište. Iako strojno branje ima 98 postotni učinak, što znači 350 kilograma aronija po jednom redu, na stabljikama ostane tri kilograma crnih i modrih bobica, što se može pripisati neiskustvu traktorista koji vuče stroj za branje aronija.
– Nema u poljoprivredi zarade „preko noći“. Poticaji nisu razlog zašto sam sadio aroniju, ali dobro dođu za pokrivanje nekih troškova proizvodnje kao što je gorivo, iako iz njih ne mogu platiti jednog stalno zaposlenog radnika, ističe Remenar.
Ipak, zadovoljan je s davanjima države, jer država vraća i do 40 posto sredstava uloženih u trajne nasade, a za ekološku proizvodnju i do 70 posto, a on je sad u zadnjoj godini u prijelaznom razdoblju za ekološku poljoprivredu te se nada eko oznaci nagodinu, ali nije zadovoljan stanjem na domaćem tržištu aronije.
– Na tržištu je veliki nered jer je
uvoz soka od aronije golem, u prvom redu iz Poljske i Njemačke, koja ima samo
15 Brixa, a naša 25 i suhe tvari 23 posto, a aronija je dokazano ljekovita s
velikim sadržajem antioksidansa te ima pozitivan učinak na niz zdrastvenih
tegoba, što kupci teško mogu prepoznati, posebno ako ne čitaju deklaracije na robi,
ističe Remenar. 
Osim toga, puno je, kaže, tu nedorečenosti i na domaćem tržištu, koje bi se moglo riješiti uvidom u pravo stanje na terenu, bilo zasijanih površina, bilo robe na policama jer pod aronijom je u Hrvatskoj bilo registrirano samo 114,5 hektara. A na tržištu je pet većih proizvođača te više stotina, možda i tisuća, manjih, koji rade kako znaju i umiju. No, rijetki su oni koji imaju certificiranu preradu uz stručni nadzor do organizirane prodaje u vlastitom aranžmanu, a ne u trgovinama.
