Hranidba goveda
Da bi se ostvarila zadovoljavajuća proizvodnja mlijeka i osiguralo dobro zdravlje krava, potrebna je odgovarajuća i kvalitetna hranidba. Potrebno je uložiti određeni napor kako bi se proizvođači odmaknuli od starih navika u hranidbi goveda. Kao posljedica neadekvatne hranidbe krava javljaju se različiti problemi kao što su:
– nepravilan razvoj junica posljedica čega u kasnijem razvoju dolazi do poteškoća prilikom teljenja,
– sterilitet (neplodnost) krava kod koga su glavni uzroci nedovoljna hranidba i loši uvjeti držanja,
– manja proizvodnja mlijeka i mesa,
– pojava različitih bolesti uslijed slabljenja obrambenog sustava organizma, itd.
Kod hranidbe krava razlikujemo:
1. Uzdržne potrebe (potrebe za preživljavanje; nema proizvodnje mlijeka, krava ne gubi na težini, ali ni ne dobiva).
2. Produktivne potrebe (količina hrane koja je potrebna za normalan rast i razvoj teleta i proizvodnja određene količine mlijeka, a kod mladih krava (do trećeg teljenja) i za njihov prirast).
Hranidbom krava na kvalitetnoj paši mogu se zadovoljiti uzdržne potrebe i osigurati proizvodnja približno 10 kg mlijeka. Bilo bi poželjno da krava ima kvalitetnu i raznovrsnu hranidbu kako bi dobila sve neophodne sastojke u obroku. Osobito bi se pažnja trebala obratiti na mineralne elemente i vitamine u hranidbi jer oni imaju veliki utjecaj na sve životne funkcije; utječu na proizvodnju, povećavaju otpornost organizma na različite bolesti itd. Pored pravilne hranidbe bitno je i pravilno napajanje krava pitkom vodom. Krave piju vodu 6 – 8 puta tijekom 24 sata. Poželjno bi bilo da je imaju stalno na raspolaganju te da je ona čista. Količina popijene vode ovisi od vanjske temperature (godišnjeg doba), uzrasta, proizvodnje itd. Za postizanje maksimalne mliječnosti
potrebne su dostatne količine vode; za proizvodnju 1 kg mlijeka potrebno je 4 – 5 l vode, odnosno za 1 kg pojedene hrane treba 5 – 10 l vode. Potrebe krava za vodom kreću se od 50 do 100 l dnevno, a kod visokomliječnih krava i do 150 l. Zasušenim kravama potrebno je oko 40 l vode tijekom 24 sata. Temperatura vode kod napajanja odraslih životinja trebala bi se kretati od 10 do 12 oC, za bređe krave 12 – 16 oC, za junad i telad 15 – 20 oC ili 25 oC. Prehladnu ili pretoplu vodu životinje manje piju. Hrana je faktor koji u najvećoj mjeri određuje produktivnost i ekonomičnost proizvodnje mlijeka. U okviru jednog stada krava, 25% razlike u proizvodnji mlijeka između krava je nasljednog karaktera (genetski potencijal), dok je preostalih 75% razlika uvjetovano čimbenicima vanjske sredine, od kojih hranidba čini najveći dio. Zbog toga je primjerena hranidba nužna za ekonomičnu i rentabilnu proizvodnju mlijeka.
U većini slučajeva na troškove hranidbe otpada oko 55% od ukupnih troškova u proizvodnji mlijeka.
– Prosječna standardna laktacija kod krava traje oko 10 mjeseci (305 dana).
– Krava se obavezno zasušuje 50 – 60 dana prije teljenja.
– Graviditet traje oko 270 dana.
– Krava se ponovno pripušta između 70. – 90. dana nakon teljenja.
– Količina mlijeka nakon teljenja raste te dostiže svoj maksimum između 35. – 40. dana (kod starijih krava to se događa desetak dana kasnije).
– Kod prvotelki u odnosu na starije krave mliječnost je niža za 20 – 25%.
– Junice se preporučuje osjemenjivati u starosti od 16 do 19 mjeseci.
Laktacijska krivulja
Hrana za istu količinu mlijeka po hranjivim vrijednostima mora biti jednaka ljeti i zimi izražena u količini hranjivih tvari i energije. S obzirom na godišnje doba kod hranidbe mliječnih krava razlikuje se ljetna i zimska hranidba. Ljeti je to paša i hranidba mliječnih krava zelenom krmom s oranica, dok se zimi kao hrana najviše koristi sijeno, silaža, sjenaža i sočna krmiva. Mliječnim kravama obroci moraju osiguravati uzdržnu i produktivnu hranjivu vrijednost. Što mliječna krava dobiva ljeti pašom, to krava mora dobiti i zimi, samo u drugom sastavu. Zimske nastambe za mliječne krave moraju zadovoljiti uvjete koji osiguravaju pravilno držanje. To je udoban i higijenski smještaj, mikroklima i dobra ventilacija, čistoća i drugi uvjeti koji su od znatnog utjecaja na djelovanje konzumiranog krmiva u pozitivnom smislu.
– Obrok mora biti dovoljan za sitost.
– Da bi obrok bio kvalitetniji i potpun, krmiva se moraju nadopunjavati kombinacijom.
– U zimskoj hranidbi mliječnih krava treba odabirati krmiva u kombinaciji koja su ekonomski isplativa
(kao što je ispaša ljeti), ali da ispunjavaju hranidbene zahtjeve, da se ostvari očekivana mliječnost
te zadrži dobra kondicija tijela.
– Obroci se sastavljaju u skladu očekivanog i dobivenog mlijeka.
Zbog uštede rada, znanja i truda teško je pristupiti individualnoj hranidbi krave kao jedinke. Zato je najbolje da se mliječne krave grupiraju po količini proizvedenog mlijeka, s obzirom na težinu krave, njenu kondiciju, pasminu, bređost i dr. Odabir se obavlja tako da se mliječne krave podijele na najmanje dvije grupe s obzirom na proizvodnju mlijeka. Svrha grupiranja je u tome da bi se za svaku grupu mogli sastaviti odgovarajući obroci po količini i kvaliteti s obzirom na određenu proizvodnju mlijeka. Posebne grupe sačinjavaju mliječne krave na zasušenju i one koje su već zasušene. Prvotelkama valja obrok povećavati, tj. avansirati povećanjem i boljom krmom za proizvodnju 3 – 5 l mlijeka iznad namuženog za poticanje rasta i tjelesnog razvoja. Npr., ako prvotelka daje 17 litara mlijeka, sastavlja joj se obrok za proizvodnju 20 l mlijeka. Stočarima je teško sastaviti recepturu za zimsku hranidbu mliječnih krava, jer obroci moraju odgovarati i uvjetima i zadovoljiti uzdržne i produktivne potrebe. Za to treba poznavati i hranjive vrijednosti krmiva, pa je najbolje da obroke sastavljaju stručnjaci prema zalihama krmiva s kojima gospodarstvo raspolaže, te napravljenim kemijskim analizama.
– Krave treba hraniti u isto vrijeme tijekom svakog dana.
– Strogo voditi računa o kvaliteti krmiva u cilju dobivanja što više kvalitetnog mlijeka.
– Oko 2 mjeseca prije teljenja krave treba zasušiti i pripremati za narednu laktaciju.
– Ako se radi o većem broju krava, treba ih grupirati u grupe formirane pod određenim uvjetima.
– Za zimsko držanje valja osigurati dobre mikroklimatske uvjete u staji; odgovarajuću toplinu u nastambi s dobrim provjetravanjem, svjetlom, čistoćom i higijenom.
– Na gospodarstvu uz žitarice kao energetske kulture treba sijati i kulture bogate bjelančevinama kao što su lucerna, grašak, grahorica i dr., jer su žitarice i kulture bogate bjelančevinama temeljna hrana za zimsku hranidbu visokomliječnih krava.
– Mliječnim kravama zimi je dobro osigurati kretanje u ispustima.
Hranidba krava u proizvodnom ciklusu
Proizvodni ciklus predstavlja razdoblje između dva teljenja i idealno bi bilo da traje 365 dana (12 mjeseci), ali je obično duži. Svi ovi ciklusi se razlikuju u veličini obroka i u njima krave prolaze kroz različite promjene.
Uvod u laktaciju (prvih 70dana nakon teljenja)
Ovaj ciklus započinje trenutkom teljenja i traje narednih 10 tjedana laktacije. To je razdoblje u kojem se očekuje maksimalna proizvodnja mlijeka. Ovo je ujedno i najkritičnije razdoblje u hranidbi krava te je kravi potrebno ponuditi najkvalitetnije sijeno i silažu, a količinu koncentrata dnevno povećavati za 0,5 kg, tako da se dostigne dnevna potrošnja koncentrata od 5 do 8 kg na kraju drugog tjedna. U ovom ciklusu krava proizvodi više mlijeka nego što konzumira ponuđene hrane, uslijed čega dolazi do mobilizacije tjelesnih rezervi, odnosno do mršavljenja krava. Vrlo je važno u ovom ciklusu postići što veću mliječnost, kako bi se razvio proizvodni kapacitet krave za narednu laktaciju, te kako bi u ovoj laktaciji krava dala maksimalnu količinu mlijeka. Manja proizvodnja mlijeka u vrhu laktacijske krivulje za 1 litru znači 200 do 250 litara mlijeka manje u laktaciji. Praktično, voluminozna krma (sijeno, silaža i sjenaža) daju se po volji, dok se količina od 18 do 20% proteinskog koncentrata daje do željene količine, ali ne više od 60% ST u obroku. Kada dnevna proizvodnja mlijeka dostigne vrhunac, potrebno je zadržati isti način hranidbe sve dok mliječnost ne počne postupno opadati.
Sredina laktacije (drugih 70 dana laktacije)
U ovoj fazi laktacije mliječnost počinje opadati, tako da treba smanjivati količinu koncentrata. Kada primijetimo da dnevna količina mlijeka počinje padati, potrebno je zadržati isti način hranidbe kao i na vrhuncu laktacije narednih 10 dana, te nakon tog razdoblja postupno smanjivati količinu koncentrata shodno opadanju dnevne proizvodnje mlijeka. U cilju ekonomičnosti proizvodnje mlijeka, u hranidbu se uključuje koncentrat sa 16% proteina. Da bi se što duže očuvala visoka proizvodnja mlijeka, potrebno je poduzeti sljedeće mjere:
– voluminozna krmiva i koncentrat davati nekoliko puta na dan,
– za hranidbu koristiti krmiva najbolje kvalitete,
– minimizirati stresne uvjete.
Kraj laktacije (140 – 305 dana)
Organizacija hranidbe u ovom razdoblju je najjednostavnija, jer su krave bređe, konzumiranje hranjivih tvari obično prelazi njihove potrebe (dolazi do obnavljanja tjelesne mase izgubljene u 1. fazi), a proizvodnja mlijeka opada. U tijeku ove faze dolazi do smanjenja troškova hranidbe, povećanjem voluminoznih krmiva u obroku. Proizvodnja mlijeka treba padati postupno, tako da u toku jednog mjeseca iznosi 8 – 10%. Veoma je važno spriječiti suvišno debljanje krava.
Suhostaj i priprema prije teljenja
Razdoblje zasušenja krava nužno je za njihovu pripremu za sljedeću laktaciju. Najpovoljnija dužina ovog razdoblja je 50 – 60 dana. Kraće vrijeme je nedovoljno za odmor mliječne žlijezde i uzrokuje smanjenu proizvodnju mlijeka u narednoj laktaciji. Ovo razdoblje se može podijeliti u dvije faze: U prvih 40 dana obroci za zasušene krave trebaju osigurati hranjive tvari za održavanje tjelesne mase i porast ploda, odnosno krave je potrebno hraniti kao da daju 10 l mlijeka dnevno. U cilju stimuliranja imuniteta i smanjenja metaboličkih poremećaja na najmanju moguću mjeru, u ovom razdoblju je potrebno ograničiti dnevnu količinu kukuruzne silaže na 10 – 15 kg, koncentrata 1 – 2 kg, kalcija 100 g, fosfora 45 g, 30 g soli uz obaveznu upotrebu mineralno-vitaminskog dodatka. Posljednjih 20 dana bređosti u obrok treba uključiti sva krmiva koja će krava dobiti nakon teljenja (puna adaptacija buraga traje do 30 dana), samo treba korigirati njihove količine. Količinu kalcija nekoliko dana prije teljenja potrebno je smanjiti na 15 g dnevno (ne koristiti stočnu kredu, sijeno lucerke i stočnu repu), kako bi se smanjila mogućnost pojave mliječne groznice. Dnevna količina koncentrata u ovom razdoblju treba iznositi 2,8 – 3,5 kg.
Način sastavljanja obroka za muzne krave
Količina obroka je zadana zapremninom i funkcijom probavnih organa, a isto tako ovisi o kvaliteti hrane koja je namijenjena životinji. Prilikom sastavljanja obroka njegova količina se mjeri i izražava količinom suhe tvari (ST) na 100 kg tjelesne mase. Suha tvar predstavlja masu nekoga krmiva bez udjela vode.
Prosječna količina ST (u kg) u 1 kg krmiva s prirodnom vlagom:
– suha voluminozna krmiva 0,8 – 0,85 kg,
– stočna repa rezanac 0,22 – 0,28 kg,
– silaža 0,20 – 0,40 kg,
– uljane sačme 0,90 kg,
– zelena voluminozna krmiva 0,15 kg,
– koncentrati 0,87 kg.
Znači da jedan kilogram suhog voluminoznog krmiva (sijena) ima 0,8 – 0,85 kg suhe tvari, odnosno kilogram silaže ima 0,30 kg suhe tvari. Kravama je u različitim proizvodnim ciklusima potreban različit sadržaj suhe tvari. Na primjer, zasušenim kravama potrebno je na 100 kg tjelesne težine 2 kg ST/dnevno (krava teška 500 kg treba 10 kg ST), dok je kravama u laktaciji potrebno oko 4 – 4,5 kg ST/100 kg tjelesne mase. Isto tako, veličina obroka ovisi o proizvodnji mlijeka. Bitno je da obroci za krave budu količinski dovoljni, dobro izbalansirani, raznovrsni, laksativni, jednostavni za rukovanje, da ne sadrže štetne primjese te da su ekonomični.
Pravilnom i kvalitetnom hranidbom utječemo i na količinu, i na sastav mlijeka. Dodavanjem koncentrata u obrok, povećava se količina mlijeka. Isto tako, ako kravu hranimo s različitim krmivima, možemo povećati sadržaj mliječne masti u mlijeku. Davanjem većih količina stočne repe i gomoljastih krmiva, povećava se sadržaj mlijeka, a opada sadržaj mliječne masti. Do povećanja sadržaja mliječne masti dolazi prilikom prelaska s ljetne hranidbe (paša) na zimsku hranidbu (u štali sa sijenom). Različita krmiva mogu utjecati na miris i kvalitetu mlijeka (silaža daje poseban miris mlijeku i zato se ona daje poslije mužnje krava, a isto tako pri mužnji u otvorene kante miris silaže se putem zraka može prenijeti na mlijeko).
Utjecaj hranidbe na sastav i kvalitetu mlijeka
Sastav mlijeka, njegova proizvodnja i kvaliteta predstavljaju rezultat interakcije genetskih i paragenetskih čimbenika, odnosno čimbenika vanjske sredine. Među čimbenicima vanjske sredine iznimno mjesto pripada hranidbi. Neke komponente mlijeka gotovo su uvijek u istim količinama, a neke su podložne velikim promjenama (npr. mliječna mast može varirati i do 30%). Nedostatna hranidba krava smanjuje mliječnost, a utječe i na opadanje sadržaja mliječnog šećera (laktoze). U ovakvim uvjetima hranidbe raste sadržaj mliječne masti, proteina i količine proteina u mlijeku. Kada se hranidba dovede na normalnu razinu, sve se ove promjene otklanjaju. Općenito se može smatrati kao pravilo u hranidbi mliječnih krava da svi oni obroci koji dovode do porasta proizvodnje mlijeka obično izazivaju smanjenje sadržaja mliječne masti. Pri hranidbi krava uobičajenim obrocima sadržaj mliječne masti u mlijeku kreće se između 3,2 i 4% kod holstein pasmine, a kod simentalske pasmine i iznad 4%. Određenim hranidbenim metodama može se smanjiti sadržaj mliječne masti, a istovremeno povećati proizvodnja mlijeka. To se događa kada se krave hrane obrocima s ograničenim sadržajem voluminozne, a s povećanom količinom koncentrirane krme. Ako je količina voluminoznih krmiva smanjena za oko 30% (računato na temelju sadržaja suhe tvari obroka) sadržaj mliječne masti može pasti čak na svega 2%. Kako bi se otklonilo smanjenje mliječne masti, u obrok mliječnih krava na svakih 100 kg žive mase mora se dati oko 0,70 kg sijena. Praktično, u ovakvim slučajevima, u obroku krava težine 600 kg mora biti najmanje 4,2 kg sijena dobre kvalitete. Povećavanjem količine koncentrata smanjuje se sadržaj sirovih vlakana u obroku, što značajno utječe na tip fermentacije u buragu. Da bi se spriječio pad mliječne masti, u obroku mora biti minimalno 15 do 17% sirovih vlakana. Uspješna je i upotreba natrij ili kalij bikarbonata, magnezij karbonata, magnezij oksida, kalcij hidroksida i sl.
Hranidba krava s fino mljevenim voluminoznim krmivima (manje od 3 mm) također smanjuje sadržaj masti u mlijeku, kao i hranidba s velikim količinama prekrupljenog kukuruznog zrna ili velikim količinama zelene sočne krme. Pravilo: ovakvim obrocima ne treba hraniti krave dulje vrijeme. Novo oteljene krave u dobroj kondiciji daju tijekom prva dva mjeseca laktacije mlijeko s većim sadržajem mliječne masti od onih krava koje su u lošijoj kondiciji.
Krave koje su u vrijeme suhostaja hranjene većim količinama koncentrirane krme, posebice u prvom dijelu tranzicijskog razdoblja, daju mlijeko s povećanim sadržajem mliječne masti, proteina, laktoze i minerala. Uvođenje nekih krmiva u obroke dovodi do promjene karakterističnih svojstava mlijeka, tipičnog mirisa i okusa. To se događa kod dodavanja stočne repe, uljane repice, lišća i glava šećerne repe, stočnoga kelja, ali i nekih drugih „standardnih“ krmiva kod kojih je došlo do neželjenih procesa kvarenja. Kako će biti izražen negativan utjecaj krmiva ovisi o vremenu između hranjenja i mužnje.
Hranidba krmom
U hranidbi krava visoke mliječnosti kao jedan od najčešćih problema javlja se nedostatak energije, zato što mliječne krave ne mogu konzumirati dovoljne količine krme da bi podmirile svoje povećane potrebe. Uzimanjem većih količina koncentrirane krme ne povećava se u istom odnosu i konzumiranje suhe tvari. S druge strane, tvari s velikom energetskom vrijednošću, kao što su masti, životinjski organizam ne može učinkovito iskoristiti. Stoga se maksimalno konzumiranje krme postiže samo kombinacijom voluminoznih i koncentriranih krmiva u obroku, odnosno povoljnim sastavom obroka. Povećana mliječnost krava često nije u skladu s povećanim apetitom. U tom pogledu postoje velike razlike između pojedinih krava. Većina krava s visokom proizvodnjom mlijeka ne može tijekom rane laktacije konzumirati dovoljne količine krme koja će osigurati sve njihove potrebe na hranjivim tvarima. Krave s većom mliječnošću općenito imaju i bolji apetit. Kod krava s ovakvom proizvodnjom veći je i stupanj konverzije krme u mlijeko, pa s manje konzumirane krme mogu ostvariti veću mliječnost. Probavljivost jednog krmiva ili obroka utječe, prije svega, na brzinu prolaza hrane kroz probavne organe, a time i na količinu hranjivih tvari koje se mogu iskoristiti. Koncentracija energije u obroku ima određen utjecaj na količinu konzumiranja krme. Porastom koncentracije obroka opada njegovo konzumiranje. Uvođenjem određenih količina koncentriranih krmiva u obroke, uspješno se može riješiti najpovoljnija koncentracija obroka. Okus nekoga krmiva nesumnjivo utječe na sklonost životinja da se njime hrane. Krmiva lošijega okusa moraju se davati u kombinaciji s drugima, radi tzv. „maskiranja“ njihovog prisustva u obroku.
Od pripremanja krme ovisi kako će biti konzumirana. Zbog velikog sadržaja vode u silaži i određene količine kiselina, mliječne krave rijetko kada mogu konzumirati toliku količinu suhe tvari kao kada se hrane, npr. sa sijenom. Ovo se događa čak i u slučajevima kada se radi o silažama odlične kvalitete. Utjecaj strukture obroka na tijek fermentacije u buragu kod krava je vrlo dobro poznat. Zbog toga je uravnoteženost obroka sirovim vlaknima, škrobom i drugim hranjivim tvarima koje mogu usporiti prolaz hrane kroz probavne organe ili ubrzati tijek fermentacijskih procesa u buragu, od velikog značaja u hranidbi krava. Praksa je potvrdila da konzumiranje voluminozne krme ovisi o njezinoj kvaliteti. Zbog većeg sadržaja sirovih vlakana voluminozna krmiva lošije kvalitete manje se konzumiraju, teže su probavljiva, duže se zadržavaju u buragu i tako onemogućavaju uzimanje druge krme.
Veličina dnevnog obroka
Kako probavni organi krava imaju određenu zapremninu, njihovi obroci moraju biti sastavljeni od krmiva visoke hranidbene vrijednosti. Obroci krava visoke mliječnosti, u usporedbi s onima osrednje mliječnosti, moraju imati veći sadržaj koncentrata i sočnih krmiva, te bolju kvalitetu i veću hranidbenu vrijednost voluminoznih krmiva. Normalna probava hranjivih tvari odvija se samo pri veličini obroka koji odgovara zapremnini probavnih organa. Prevelika opterećenost probavnoga trakta velikim količinama krme nepovoljno djeluje na tijek probave, opterećuje rad srca i pluća, što može dovesti i do različitih oboljenja, a kasnije i prijevremenoga izlučenja krava iz proizvodnje. Prema sadržaju suhe tvari u obroku, pouzdano se može zaključiti može li krava konzumirati predviđenu količinu krme. Krave će pojesti veće količine krme, s većim apetitom ako je u obroku ostvarena odgovarajuća struktura (odnos sijena, sočnih i koncentriranih krmiva). Količina koncentrirane krme u obrocima mliječnih krava određuje se na osnovi njihove mliječnosti. Ako je mliječnost krava veća, i obrok treba biti sastavljen od većega broja krmiva, uključujući i veće količine koncentrata.
Osobine obroka
Obrok mora zadovoljiti sve biološke potrebe krava i biti ekonomičan. Drugim riječima, mora biti sastavljen tako da u potpunosti podmiruje potrebe životinja i da je u skladu s trenutnim fiziološkim stanjem i stupnjem opterećenosti organizma glede proizvodnje. Hranidba ovakvim obrocima omogućava maksimalan razvoj njihovih proizvodnih sposobnosti. Usklađivanje elemenata hranidbe s produktivnim svojstvima krava utoliko je važnije ako je proizvodnja veća. U hranidbi krava voluminozna krmiva predstavljaju osnovni izvor energije i hranjivih tvari za podmirenje potreba. Ukoliko su bolje kvalitete, utoliko će biti potrebno manje skupljih koncentriranih krmiva i obrnuto. Hranidba voluminoznim krmivima slabije kvalitete nepovoljno utječe na konzumiranje i povećava zahtjeve za koncentratima. Količina koncentrata u obroku ovisi o kvaliteti voluminoznih krmiva i mliječnosti krava kao i o odnosu cijena voluminoznih krmiva i koncentrata. Ako su ove razlike manje, udio koncentrata će biti veći. Kravama s većom mliječnošću obavezno treba dodavati koncentrate. U obrocima za krave visoke mliječnosti koncentratima se često mora podmiriti i više od 40% njihovih ukupnih potreba za energijom. Kvalitetno sijeno, travna sjenaža i kukuruzna silaža su osnovna i najvažnija voluminozna krmiva u obrocima mliječnih krava.
Količina sijena u obroku ovisi o vrsti i kvaliteti. U slučaju da je sijeno dobre kvalitete i da ga ima dovoljno na raspolaganju, količina može dostići i 3 kg na svakih 100 kg žive mase. Prije svega zbog loše kvalitete i cijene, sijeno se najcešće dodaje znatno manje od ove količine. Silaža može poslužiti kao djelomicna ili potpuna zamjena sijena u obrocima krava. Bitno je da uvođenje većih količina silaže ne smije dovesti do smanjenoga konzumiranja hranjivih tvari u obroku. Dobro je da je u obroku osim silaže i mala količina sijena. Količina silaže u obroku ovisi o količini i kvaliteti drugih krmiva. S obzirom na negativnu ruminalnu bilancu kukuruzne silaže, iznimno ju je dobro kombinirati s travnom sjenažom, koja u pravilu ima pozitivnu ruminalnu bilancu. Povoljan orijentacijski odnos sjenaža silaža je 2:1, što u kombinaciji s izvjesnim količinama koncentriranih krmiva pridonosi poželjnoj ruminalnoj bilanci dnevnoga obroka. Ako se, npr. sijeno zamijeni kukuruznom silažom, zamjenu treba obaviti na osnovi njihove hranidbene vrijednosti. Treba nastojati da voluminozna krmiva budu što bolje kvalitete i da u što većoj mjeri podmiruju potrebe krava. Kod visoko proizvodnih mliječnih krava, s iznimno kvalitetnom voluminoznom krmom (zelena krma, sjenaža, silaža, sijeno) i uz dodatak mineralno vitaminskih dodataka, mogu se podmiriti ukupne potrebe mliječnih pasmina krava i ostvariti dnevna proizvodnja više od 40 kg mlijeka. Ovakva tehnologija hranidbe sve se više primjenjuje, a osigurava rentabilnu proizvodnju s manjim ulaganjima uz dulji vijek iskorištavanja grla, smanjeni remont i bez metaboličkih oboljenja, ukljucujući i pojave mastitisa.
Hranidba teladi
Nakon teljenja telad je potrebno posušiti čistom suhom krpom ili slamom i staviti u poseban boks da se odmori. Kravi je nakon teljenja najbolje dati stočno brašno stavljeno u mlaku vodu. Nakon 2 do 3 sata poslije teljenja bitno je da telad dobije prvo kravlje mlijeko (kolostrum). Telad je najbolje napajati iz kante i dati im oko 2 litre kolostruma. Ako pustimo da tele siše po volji, obično će doći do probavnih problema, jer ono uzme više mlijeka nego što u tom trenutku može probaviti. Tijekom prva dva dana tele je potrebno napajati 3 – 5 puta dnevno s jednom litrom mlijeka po obroku. Nakon trećeg dana tele se može početi napajati dva puta dnevno sa 2,5 – 3 litre mlijeka po obroku. Bitno je telad napajati 6 – 7 dana s mlijekom majke, a nakon toga se može prijeći na grupnu hranidbu teladi. U drugom tjednu starosti daju se preparati koji zamjenjuju mlijeko, a u trećem tjednu počinju se davati male količine koncentrata za telad te im se može davati kvalitetno sijeno po volji.
Kako hladno vrijeme utječe na novorođ enu telad?
Novorođena telad je osobito osjetljiva na niske zimske temperature. Novorođeno tele nema sposobnost brinuti samo za sebe, jer mokro tele nakon teljenja za hladnog vremena ne može zadržati potrebnu toplinu tijela. Novorođena telad nakon teljenja ima tjelesnu temperaturu oko 39,5 °C. U nekoliko sati nakon teljenja ona počinje padati na 38,5 °C – 39 °C, što je normalna tjelesna temperatura za stoku. Međutim, ako teletu temperatura padne ispod 37,6 °C, ono drastično gubi sposobnost vlastite termoregulacije te ga je potrebno utopliti. Jedan od glavnih uzroka u brzom gubitku topline je mokro novorođeno tele. Normalno, kada se tele rađa, majka će ga nastaviti lizati i čistiti, a time ga i suši. Ako krava zanemaruje tele ili ga čovjek ne osuši, ono ostaje mokro. Višak vlage na teletu u kombinaciji s niskim temperaturama i jakim vjetrovima, može izazvati brzo isparavanje i naknadne gubitke topline. Osobito je osjetljiva telad „visokog rizika”. To je telad koja je doživjela dulje teljenje, blizanci ili telad rođena od mršavih ili bolesnih krava. Ova telad ne može imati dovoljno energije ili bjelančevina da bi mogla zadržati toplinu. Ona također nema dovoljno antitijela zbog smanjene stanične aktivnosti prouzročene niskim temperaturama.
Jedini način za pokretanje energije i proteina teleta je da popije majčino mlijeko, a posebno kolostrum, kako bi se potaknuo početak stanične aktivnosti i proizvodnja topline. Sisanje je dokazano kao najučinkovitiji način prehrane za tele, ali kada je ono u opasnosti od gladi, hranjenje na “bočicu – dudu” je najbolji način za borbu protiv gladi. Svježi kolostrum je najbolja formula za poboljšanje prehrane uz majčno mlijeko. Ako je tele previše pothlađeno i ne može samostalno sisati, napajanje toplim kolostrumom je sljedeća najbolja opcija. Svježi kolostrum je najbolji jer u njemu ima antitijela koja su teletu potrebna u borbi protiv infekcije. Međutim, ako svježi kolostrum nije dostupan, može se koristiti i smrznuti. Na posljednjem mjestu je toplo mlijeko neke druge krave u laktaciji.
Hranidba krava je iznimno važna za opstanak teleta. U jednoj studiji su hranili grupu dvogodišnjih junica optimalnim obrokom balansiranim na bjelančevine, a druga skupina je dobila obrok ograničen bjelančevinama. Promatrali su junice nakon teljenja i izmjerili količinu kolostruma. One koje su hranjene odgovarajućom količinom bjelančevina dale su 2,75 l kolostruma, a junice s niskim unosom bjelančevina u obroku proizvele su 2 l kolostruma. Kad se govori o načinima izbjegavanja stresa kod teladi zbog hladnoće, gotovo sve se svodi na prehranu krave tijekom završnog 3. mjeseca bređosti i njihovu kondiciju. Ako nisu primjereno hranjene tijekom tog vremena, imat će više respiratornih i drugih bolesti u teladi, a telad neće dobro napredovati. U hladno doba godine, pravilna prehrana ima najvažniju ulogu za zdravlje teleta. Pravilna prehrana dovodi do učinkovite termoregulacije, što rezultira zdravom, brzorastućom teladi.
Hranidba junica
Hranidba junica ne razlikuje se od hranidbe krava. Možemo im davati svu raspoloživu hranu koju imamo, s tim da junicama dajemo manje količine hrane u odnosu na krave. U zapadnoj Europi se preporučuje hranidba bređih junica na paši uz dodatak malih količina koncentrata. Ovo je jedan od najjeftinijih načina hranidbe. Za junice je poželjno što više kretanja po otvorenom prostoru, jer im se tako poboljšava plodnost i povećava otpornost organizma. U posljednja dva mjeseca bređosti preporučuje se isti način hranidbe koji se primjenjuje kod bređih krava.
Sijeno
Zimska hranidba krava temeljena je na kvalitetnom sijenu, ali se ono može davati i tijekom cijele godine. Najbolje je davati sijeno leguminoza (lucerkino sijeno, sijeno crvene djeteline) jer ima visok sadržaj hranjivih tvari (proteina), ali može i livadno sijeno (sijeno višegodišnjih trava, sijeno engleskog ljulja) te sijeno djetelinsko-travnih smjesa (DTS). Hranidba mliječnih krava samo s kvalitetnim sijenom nedovoljna je za optimalnu proizvodnju mlijeka, pa zato u obroke treba uvesti i koncentrat. Dehidrirano sijeno lucerne dobije se dehidracijom svježe lucerne. Protein lucerne se manje razgrađuje u buragu od proteina u lucerkinom sijenu. Peletirana lucerka bolja je za čuvanje i transport od sijena.
Silaža
Kvalitetna silaža obavezna je u hranidbi mliječnih krava. Ona je vrlo ukusna te je krave rado jedu. Prije svega se koristi kukuruzna silaža, ali može i silaža od trava i mahunarki, kao i silaža sirka, sudanske trave, smjesa graška sa žitaricama. Siliranje zelenih biljaka praćeno je znatno manjim gubicima u hranjivim tvarima (ugljikohidratima, proteinima, vitaminima i mineralnim tvarima) u odnosu na druge mnogobrojne načine pripremanja stočne hrane, a posebno u odnosu na uobičajeno pripremanje sijena. Kvalitetna silaža može se spremati od biljaka koje daju visoke prinose zelene mase, a koje istodobno nisu pogodne ili se od njih ne može spremiti sijeno (kukuruz, sirak, lucerka i livadske trave u kišnim razdobljima godine i sl.). Postrni usjev, kao što je silažni kukuruz koji ima kraću vegetaciju, može se odlično iskoristiti za siliranje. Siliranje kao tehnološki proces pripremanja krmiva može se izvoditi i po oblačnom i prohladnom vremenu. Silirati se mogu različiti sporedni proizvodi biljne proizvodnje (glave i lišće šećerne repe, repin rezanac, pivski trop i dr.), čime je omogućeno znatno bolje korištenje ovih potencijala u hranidbi domaćih životinja, smanjivanje površina pod krmnim biljem, kao i troškova hranidbe. Silirana krma zahtijeva manje prostora nego kada je u suhom stanju: 1 m3 sijena čija je težina 70 kg sadrži oko 60 kg suhe tvari, a 1 m3 silaže kukuruza teži oko 600 kg i sadrži oko 180 kg suhe tvari, odnosno oko 3 puta više. Dobro pripremljena silaža u dobrim se silosima može uspješno čuvati duži niz godina, što je od velike važnosti, zbog sigurne i kontinuirane hranidbe. Hranidba silažom omogućuje nam da u svako doba godine kravama pružimo sočnu i kvalitetnu hranu koja se koristi u potpunosti (bez ostataka), što je osobito uočljivo kod biljaka koje imaju grube stabljike (kukuruz ili sirak).
Pri prelasku na hranidbu silažom, kao i kod svake promjene hrane, mora se strogo voditi računa o postupnom privikavanju stoke na novo krmivo. To se postiže tako da se prvog dana počinje s malom kolicinom silaže, koja se postupno povećava. To prijelazno razdoblje, dok se ne prijeđe na puni obrok silaže, traje 7 do 14 dana. Visokobređim kravama u osmom i devetom mjesecu bređosti i u prvom mjesecu poslije teljenja, daje se dnevno samo 1/4 do 1/3 redovnog obroka silaže. Kvalitetna silaža ima prijatan miris koji podsjeća na alkoholno vrenje ili na svježi kruh s kvascem, na suho voće, kisele krastavce i slično.
Boja dobre silaže zavisi od vrste biljaka od kojih je spremljena, a obično je žuto-zelena ili zelenkastožuta. Dobra silaža treba imati pH = 3,8 – 4,2. Ako je silaža smrznuta, ne smije se odmah davati stoci već se najprije treba odmrznuti.
Rezanci šećerne repe
Rezanci šećerne repe su sporedni proizvodi industrije šećera, a razlikuju se svježi, silirani i suhi rezanci. Svježi rezanci šećerne repe sadrže visok postotak vode (70 – 80%), tako da se moraju brzo trošiti jer se u suprotnom lako kvare. Silirani rezanci šećerne repe su dobro krmivo za preživače. Imaju 20% veću hranjivu vrijednost od svježih rezanaca, a i životinje ih radije jedu od svježih. Suhi rezanci šećerne repe se dobivaju sušenjem svježih rezanaca i energetski su izvor za visokomliječna grla. Sadrže visok postotak (45%) nerazgradivih proteina.
Melasa šećerne repe
Melasa predstavlja gusti, viskozni i sirupasti ostatak kod prerade šećerne repe u šećer. Koristi se u hranidbi mliječnih krava jer povećava energetsku vrijednost obroka (odličan je izvor energije). Dodaje se ili uz voluminozni dio obroka ili se unosi u smjese u količini od 10%. Nije skupa. Ima blago laksativno djelovanje. Budući da je slatka, služi kao korektiv okusa mnogim krmivima. U tu svrhu se otapa u toploj vodi, njome se namaču krmiva, pa životinje bolje i više konzumiraju npr. kukuruzovinu, slamu i druga manje ukusna krmiva.
Pivski trop
Pivski trop predstavlja sporedni proizvod industrije piva. Razlikuju se svježi i suhi pivski trop. Svježi pivski trop predstavlja ostatak kod proizvodnje pive, a sastoji se iz ječmenog slada i zrna ječma. Sadrži 75 – 80% vode pa se lako kvari te se mora pohraniti u roku 4 do 6 dana jer može izazvati digestivne probleme. Ima srednji sadržaj proteina i energije. Vrlo je ukusno krmivo, dobro djeluje na povećanje mliječnosti krava i daje se u količini od 5 do 10 kg dnevno. Može se i silirati u trap ili ag-bag. Suhi pivski trop se dobije sušenjem svježeg.
Hranidba tovnih svinja
Nakana je uzgajivače upoznati s karakteristikama pojedinih skupina krmiva, uputiti ih u pripravljanje jednostavnijih oblika smjesa, a radi što bolje iskoristivosti i vlastitih i kupljenih krmiva. No, valja znati da je za propisano sastavljanje smjesa potrebno dobro poznavanje krmiva, što zahtijeva mnogo više prostora od ovog članka.
Hrana za domaće životinje mora sadržavati: bjelančevine, masti, ugljikohidrate, minerale i vitamine. Potrebe za tim hranjivim tvarima ovise o vrsti, dobi i kategoriji životinje. Dvojako se ispoljava njihov nedostatak. Prvo je stanje bez vidljivih bolesnih promjena. No, dolazi do nepravilnosti u rastu i razvoju te produžetku i uvećanju troškova uzgoja. Rjeđe se javlja veći, ili potpuni nedostatak s vidljivim bolesnim promjenama. Većina krmiva sadržava sve hranjive tvari, ali u različitim količinama i omjerima pa ih je potrebno miješati kako bi hranjive tvari u obroku bile u izbalansiranim omjerima. Tim mješavinama nastaju potpune i dopunske krmne smjese, sastav kojih određuje “Pravilnik o kakvoći stočne hrane”. Tako se, prema Pravilniku, za rasplodne i tovne svinje spravljaju potpune smjese za hranidbu od 30 do 60 i više od 60 kg te jedna vrsta dopunske smjese za obje kategorije. Za hranidbu odojčadi spravljaju se četiri vrste potpunih i jedna vrsta dopunske smjese. Hranidba potpunim krmnim smjesama jamči opskrbljenost svim hranjivim tvarima i karakteristična je za farmsko držanje. Uzgajivači s manjim brojem svinja, hrane ih krmivima proizvedenim na vlastitu kućanstvu ili, uz vlastita, nabavljaju još pojedina na tržištu stočne hrane. Takvom hranidbom može doći do manjka hranjivih tvari u obrocima. Najčešći je manjak bjelančevina. Javlja se kao apsolutni kod kojeg u obroku nedostaje potrebna količina, ili tzv. kvalitativni kod kojeg nema samo pojedinih najvažnijih aminokiselina (lizin, metionin, triptofan i leucin). Aminokiseline su jedinični gradivni elementi bjelančevina. Kod svinja se često javlja i nedostatak vitamina A i D te minerala kalcija (Ca).
Hranjive vrijednosti krmiva po skupinama
Većina krmiva iz vlastita kućanstva spada u skupinu energetskih krmiva. U njima prevladavaju ugljikohidrati, koji organizmu, uz masti, služe kao izvor energije. Krmiva s više bjelančevina uglavnom su industrijski nusproizvodi pripremljeni za hranidbu životinja. Nabavljaju se neposredno na mjestu prerade ili u prodavaonicama stočne hrane.
Zrnata krmiva
• žitarice (kukuruz, zob, ječam, raž, pšenica, sirak i proso) U njima su najzastupljeniji ugljikohidrati i čine temelj pri sastavljanju obroka za svinje. Sadržavaju 7 – 12% bjelančevina (kukuruz 9%). Žitarice su siromašne važnim aminokiselinama, osobito lizinom i triptofanom, također i vitaminom D, Ca i karotinom (karotini su tvari iz biljaka koje u organizmu životinja prelaze u vitamin A). Iznimno, žute sorte kukuruza sadržavaju više karotina. Žitarice se daju svinjama u zrnu, ali je poželjnije davati ih prekrupljene.
• zrna lepirnjača – leguminoza (grašak, bob, grahorica, soja, lupina, grah, leća i slanutak) Najbogatija su bjelančevinama od svih neprerađenih biljnih krmiva (18 – 40%). Zastupljenost važnih aminokiselina je loša. Zrela zrna lepirnjača sadržavaju malo vitamina D, Ca i karotina. Svinjama se daju mljevena. Tu treba izdvojiti soju kao najzastupljenije i najkvalitetnije bjelančevinasto krmivo biljnog podrijetla (sadržaj bjelančevina je 37%). Zastupljenost važnih aminokiselina je dobra, osim metionina. Na tržištu se zrno soje pojavljuje termički obrađeno (tzv. postupak ekstrudiranja).
• korjenjače i gomoljače (stočna repa, stočne sorte mrkve, šećerna repa i krumpir) To su lako probavljiva ugljikohidratna krmiva s malo bjelančevina (korjenjače do 6%; krumpir do 8%), karotina, vitamina D i Ca. Poželjno ih je prije hranjenja obariti, a krumpir potpuno iskuhati kako bi se u njemu uništila otrovna tvar – solanin.
• zelena krmiva (trave, lepirnjače; lucerka, crvena i bijela djetelina, grahorica, žitarice u zelenom stanju, stočni kelj, lišće korjenastih biljaka itd.) Bogata su vitaminima i mineralima. Sadrže malo bjelančevina, ali su važne aminokiseline dobro zastupljene. Ovdje valja izdvojiti lucerku koja ima i do 17% bjelančevina i visoki postotak Ca. Zelena se krmiva koriste za hranidbu svinja prije cvatnje, jer tada sadržavaju više bjelančevina i manje sirove vlaknine (oblik teško probavljivih ugljikohidrata).
• ostaci u domaćinstvu Ti se ostaci najčešće svrstavaju u neke dosad nabrojane skupine krmiva. Npr., ostaci voća i povrća spadaju u zelena krmiva ili korjenjače. Ostaci iz kuhinje ugljikohidratne su namirnice (kruh, tjestenina, krumpir…), namirnice životinjskog podrijetla (ostaci mesa, mlijeka i jaja) i masti ili ulja. Mast i ulja mogu zamijeniti ugljikohidrate u obroku i ona sadržavaju 2,25 puta više energije od ugljikohidrata po jedinici mase.
Krmiva s višim postotkom bjelančevina
• sporedni proizvodi industrije ulja Oni se dobivaju tiještenjem i ekstrahiranjem sjemena, klica i jezgri biljaka uljarica (suncokret, soja, kikiriki, uljana repica itd.). Tiještenjem se dobiju pogače s više zaostalog ulja i manje bjelančevina, a ekstrahiranjem suprotno – zaostaje manje ulja, ali više bjelančevina. Sadržavaju ih 15 – 50% i najučestalija su bjelančevinasta krmiva u smjesama za sve životinje. Najčešće su u prodaji sojine i suncokretove sačme i pogače. Sojine pogače sadržavaju najmanje 38, a sačme 44% bjelančevina. Za hranidbu svinja se jedne i druge, kao i sirova soja, prije upotrebe termički obrađuju. Suncokretove pogače sadrže najmanje 32%, a sačme 44% bjelančevina, ali sadržavaju više sirove vlaknine od sojinih.
• sporedni proizvodi alkohola i vrenja (stočni i pivski kvasac, ječmene klice Sadrže 20 – 50% bjelančevina. Stočni i pivski kvasac sadržavaju visoki postotak vitamina B kompleksa, a budući da su skupi, u smjesama se više rabe kao izvor tih vitamina. Općenito, vrlo su vrijedni izvori bjelančevina u stočnoj hrani. Rjeđe su dostupni širem tržištu, a više uzgajivačima na mjestu gdje se prerađuju.
• 1 sporedni proizvodi mlinarstva (posije, stočno brašno i klice žita) Uzgajivačima su najzanimljivije posije. Kao ostatak nakon mljevenja žita, sadrže najviše omotač i klice, a baš ti dijelovi su bogatiji bjelančevinama, mineralima i vitaminima od škrobno-brašnastog dijela zrna koji se melje u brašno. Sadržavaju 14% bjelančevina iako važnih aminokiselina ima malo.
• krmiva životinjskog porijekla Najobilniji su izvor bjelančevina (40 – 80%) s visokim postotkom važnijih aminokiselina. Osobito to vrijedi za riblje brašno koje je i dobar izvor vitamina A i D. Zbog visoke cijene rabi se samo u smjesama za mlađe kategorije životinja, a kod tovljenika možebitno u smjesi od 30 – 60 kg.
• mineralna krmiva; vapnenac kao izvor Ca
Sastavljanje obroka
• sastavljanje obroka dopunskim smjesama i obogaćenim predsmjesama Tablica potpunih smjesa za tovljenike od 30 do 60 i teže od 60 kg težine s propisanim sadržajem hranjivih tvari prema Pravilniku u prilogu. Osim potpunim, ovakav sastav hranjivih tvari moguće je dobiti pripravljanjem obroka dopunskim smjesama. Njima se dodaju krmiva prema preporuci proizvođača – najčešće ugljikohidratna krmiva (kukuruz, ječam). Pravilnikom se definiraju i tzv. predsmjese ili premiksi: “proizvodi bogati vitaminima, mineralima, hranjivim tvarima i drugim dopuštenim dodacima koji služe za izradbu potpunih i dopunskih krmnih smjesa.” Takve obogaćene predsmjese sastavom su slične dopunskim smjesama. Njima se, kod sastavljanja obroka, uz ugljikohidratna krmiva dodaju i bjelančevinasta, a što, također, propisuje proizvođač.
• samostalno sastavljanje obroka Samostalno pripravljene smjese morale bi se sastavom hranjivih tvari što više približiti propisanom sastavu iz tablice. To nije moguće ako se koriste samo krmiva iz vlastitog kućanstva. Njima se moraju dodati vitamini i minerali iz predsmjesa. Vidljivo je da su mlađe životinje zahtjevnije u hranjivim tvarima, pa će se njihov možebitni nedostatak teže odraziti kod tih kategorija. Zbog toga se ne preporučuje samostalno pripremati smjese za odojke. Ako su, pri ulazu u tov, lakši od 20 kg, daje im se početna krmna smjesa za odojke, ako su u težini od 20 do 30 kg othranjuju se smjesom za odojke u rastu ili se za jednu i drugu kategoriju može rabiti dopunska smjesa za odojke. Predložak sastava smjese za težinu tovljenika od 30 do 6 0 i drugi za one preko 60 kg:
(1) 22% sojinog krmiva sa 40% bjelančevina
60% kukuruza
15% ječma
3% lucerninog brašna predsmjesa– premiks
(2) 15% sojinog krmiva sa 40% bjelančevina
45% kukuruza
28% ječma
10% pšeničnih posija
2% lucerninog brašna predsmjesa– premiks
Postotak bjelančevina u smjesi se izračunava:
% krmiva u smjesi x % bjelančevina u krmivu/100
Primjer izračuna % bjelančevina u prvoj smjesi (za sojino krmivo): 22 x 40/100 = 880/100 = 8,8
Izračunom za ostala krmiva (u zagradi % bjelančevina u krmivu) dobit će se: kukuruz (9%) – 5,4: ječam (9%) – 1,35 i lucernino brašno (17%) – 0,51. Zbrajanjem pojedinačnih rezultata dobit će se ukupni postotak bjelančevina u smjesi: (8,8 + 5,4 + 1,35 + 0,51) = 16,06%.
Praktični savjeti za uzgajivače koji će samostalno spravljati smjese
• treba izbjegavati da glavninu obroka čine krmiva s visokim postotkom sirove vlaknine (zelena krmiva, posije, suncokretove pogače i sačme, brašno od lucerne…)
• poželjno je da se u smjesi za tovljenike od 30 do 60 kg dio bjelančevina biljnog zamijeni bjelančevinama životinjskog podrijetla (10 – 15%). U tom se slučaju ukupne bjelančevine u smjesi mogu smanjiti sa 16 na 15%
• do 1/5 sojinih krmiva može se zamijeniti pogačama ili sačmama od neoljuštenog, a do 30% ako su pogače i sačme od oljuštenog sjemena suncokreta
• zamjenom do 50% žitarica kuhanim krumpirom u smjesi, mogu se ukupne bjelančevine smanjiti sa 16 na 15% (smjese 30 – 60 kg) i sa 14 na 13% (smjese više od 60 kg). Krumpir ima veći postotak važnih aminokiselina od žitarica, a energetska vrijednost 4 kg krumpira jednaka je 1 kg kukuruza.
• do 50% žitarica može se zamijeniti i oparenim korjenjačama. Energetska vrijednost 5 kg korjenjača odgovara 1 kg kukuruza. Pri hranidbi korjenjačama i krumpirom, koji sadržavaju malo sirove vlaknine, moguć je veći udio ostalih krmiva s većim sadržajem sirove vlaknine (zamjena 1/5 sojinih krmiva sa 3/5 posija ili 2/5 brašna od lucerne; zamjena 2/5 sojinih krmiva sa 2/5 sačmi ili pogača od oljuštenog sjemena suncokreta)
• 3 – 5 kg zelenih krmiva u razdoblju proljeća i ljeta, zadovoljit će najvećim dijelom potrebe tovljenika za vitaminima ili mineralima i kompenzirat možebitni nedostatak vitaminsko-mineralne predsmjese u obroku
• kod tovljenika težih od 60 kg, a prema kraju tova, potrebno je uvećati dio ječma u smjesi radi dobivanja čvršće slanine
• poželjno je da uzgajivač koji nije u mogućnosti nabaviti kompletne predsmjese u obrocima dodaje vapnenac kao izvor Ca. Dodaje se 10 g na 100 kg žive vage tovljenika.
Način i oblik hranidbe, dnevna količina hrane i dužina tova
Hranidba može biti obročna i prema slobodnoj volji. Prema slobodnoj volji moguće je hraniti odojke do 30 kg, ili im se dnevna količina podijeli u tri obroka. Poslije težine od 30 kg valja ih hraniti u dva obroka dnevno jer su rasap hrane i potrošnja za jedinicu prirasta manji. Oblici u kojima se daje hrana suhi su, navlaženi i tekući. Ako se ona navlaži, bit ce manji rasap i neće se prašiti. Prijeporno je bilo da li je hranu pogodnije davati suhu ili u tekućem obliku. Pokusi su, pak, pokazali da je veći dnevni prirast i manji utrošak ako se ona daje u tekućem obliku. Iskustva pokazuju da bi odnos suhi – tekući dio trebao biti: 1:2,5. U tom slučaju svinje nije bilo potrebno napajati. Pri ostalim načinima hranidbe one moraju imati vode po volji, a za što je najbolje montiranje automatskih pojilica u obore. Proizvođači gotovih i dopunskih smjesa preporučuju koliko se smjese dnevno daje tovljenicima. Orijentacijski se smatra da do 40 kg težine tovljenika na svakih 20 kg ide 1 kg smjese. Nakon što tovljenici dostignu 40 kg, na svakih 20 kg dodaje se još 0,5 kg smjese. To znači da ce se tovljeniku od 40 kg davati 2 kg, a onom od 60 kg 2,5 kg dnevno. Duljina tova je rezultat s jedne strane želje uzgajivača da je tov što kraći, a utrošak hrane što manji, i s druge strane, da se postigne tržišno zadovoljavajuća težina i kakvoća mesa i slanine kod tovljenika. Mjerenjem dnevnog prirasta, za različita razdoblja tova, dobiveni su ovi rezultati:
težina tovljenika od 50 do 80 kg – 715 grama/dan
težina tovljenika od 80 do 90 kg – 770 grama/dan
težina tovljenika od 90 do 100 kg – 835 grama/dan
težina tovljenika od 100 do 110 kg – 770 grama/dan.
Vidljivo je da se dnevni prirast povećava do 100 kg. Nakon toga on se počinje smanjivati, a povećava se utrošak hrane za jedinicu prirasta.
Idući pokazatelj koji uvjetuje dužinu tova omjer je mesa i masti u dnevnom prirastu, a on je sljedeći:
težina tovljenika od 50 do 60 kg – 476 grama mesa:247 grama masti
težina tovljenika od 80 do 90 kg – 451 gram mesa: 333 grama masti
težina tovljenika od 100 do 110 kg – 400 grama mesa: 367 grama masti.
Vidljivo je da radi ekonomičnosti tova i udjela mesa u dnevnom prirastu, najisplativiji tov do 100 – 110 kg. Ako se tovljenici drže i nakon te težine, preporučuje se u obrocima smanjiti bjelančevine na 12% i povećavati krmiva koja sadržavaju veći postotak sirove vlaknine. Na taj način će obroci pojeftiniti i smanjivat će se udio masnog tkiva u prirastu.
Hranidba konja
Konji su monogastrične životinje čiji je probavni sustav prilagođen probavi voluminozne hrane bogate vodom i sirovom vlakninom, tj.probavi temeljenoj na mehaničkoj destrukciji i mikrobiološkoj razgradnji celuloze.
Zapremnina probavnog sustava konja procjenjuje se na 40 l /100 kg tjelesne mase. Relativno mala zapremnina želuca (8,5% ukupne zapremnine probavnog sustava) uvjetuje veličinu i sastav obroka. U normalnim uvjetima hranjenja želudac konja nikad nije prazan. U upravo pojedenoj hrani prevladava razgradnja lako probavljivih ugljikohidrata, dok u ostacima prethodnog obroka razgradnja bjelančevina. Zbog male zapremnine želuca kiseli sadržaj želuca (pH 1,7-2,1) prelazi u tanko crijevo još za vrijeme uzimanja obroka, a lužnati crijevni sok neutralizira kiselu reakciju želučanog sadržaja čime se stvara optimalan medij za aktivnost lipolitičkih, proteolitičkih i amilolitičkih enzima koje luče gušterača i sluznica tankog crijeva. Ovi enzimi razgrađuju ugljikohidrate, bjelančevine i masti, a sadržaj koji napušta tanko crijevo sastoji se od vlaknatih ostataka hrane, intestinalnih sekreta, neprobavljenog dijela škroba i bjelančevina, staničnog detritisa i mikroorganizama. Kako u konja 25% hrane izbjegne probavi u tankom crijevu puno su bitniji procesi koji se odvijaju u debelom crijevu. Dnevni obroci hrane trebaju osiguravati hranjive i biološki djelatne tvari za podmirenje uzdržnih potreba, potreba za rastom i radom. Te tvari uključuju:
ugljikohidrate i masti = energija
bjelančevine = produktivnost, plodnost, rast, razvoj organizma, opća i specifična otpornost
vitamine = rast, razvoj, zdravlje, plodnost, produktivnost
minerale = izgrađuju određena tkiva, sudjeluju u brojnim enzimskim procesima i ciklusima prijenosa energije, sastavni su dio nekih vitamina, hormona, aminokiselina
vodu.
Treba napomenuti da žednog konja ne treba hraniti jer žeđ smanjuje sekreciju probavnih sokova i iskoristivost hrane. Također neredovito ili naglo napajanje konja velikim količinama vode ili prehladnom vodom može dovesti do spastičkih stanja (kolike!). Uzdržne potrebe konja određuju se na temelju tjelesne mase i metaboličke veličine te produktivnih potreba vezanih uz rast, rad, laktaciju, graviditet i sl.
PAŠA – izvorno krmivo za konje. Uz odlična dijetetska svojstva i hranidbenu vrijednost, pašni sustav hranidbe osigurava kretanje životinja na zraku i suncu, što vrlo povoljno utječe na kondiciju i zdravlje konja. S obzirom na količinu i kakvoću paše, ako je potrebno, konje treba prihranjivati žitaricama, a dnevno osigurati i određene količine suhih voluminoznih krmiva. Odrasla grla mogu dnevno konzumirati i do 60 kg zelene paše. Osim paše od zelenih krmiva ljeti se može koristiti i krmno bilje s oranica (do oko 30 kg na dan ako se koristi silaža oko 15 kg na dan).
GOMOLJAČE, KORJENJAČE I TIKVENJAČE – koriste se najčešće u zimskoj hranidbi radnih konja. Daju se u količini od 10 do 15 kg, a kod teških pasmina i do 30 kg. Treba voditi računa da su to ipak vodenasta krmiva s malo bjelančevina, vitamina i minerala.
LIVADNO SIJENO – glavno je suho voluminozno krmivo u hranidbi konja. Konzumiraju 2,5-3,2 kg suhe tvari sijena na 100 kg tjelesne mase. Kod ždrebadi u rastu, gravidnih kobila i onih u laktaciji poželjno je dio sijena zamijeniti sijenom leguminoza (bjelančevine, kalcij, karotin).
ŽITARICE – zob – najbolji koncentrat za konje. Ima dosta energije i dovoljno sirove vlaknine;
ječam – također dobar, dodaje se u smjesu do 50%;
kukuruz – uz postupno privikavanje može se davati konjima pri težem i srednje težem radu (pun je energije), ali može izazvati dilataci ju želuca, pa ne smije iznositi više od 10 do 15% obroka za lake i 40% obroka za teške pasmine; posije – izvrstan za kobile u zadnjoj trećini graviditeta i puerperiju, a dobar je i za konje sa začepom.
PROTEINSKA KRMIVA – može se davati 5 – 15% uljanih pogača i sačmi, osobito kada težimo povećati unos bjelančevina (graviditet, laktacija, rast).
Konjima je također povoljno davati nusproizvode pivske industrije (pivski kvasac i sladni trop), jer sadrže vitamine b-kompleksa, provitamine vitamina D te povoljno utječu na mliječnost. Repini rezanci daju se namočeni u količini od 1/3 žitarica u obroku.
Osnovna pravila hranjenja:
• redoviti razmaci hranjenja; – davati manje, ali češće obroke;
• preobilan i prebrzo pojeden obrok, teži rad neposredno nakon obroka izazivaju poremetnje
u funkciji probavnog sustava;
• za brz i težak rad treba najmanje 1 sat odmora nakon hranjenja;
• žednog konja ne treba hraniti jer žeđ smanjuje sekreciju probavnih sokova i iskoristivost hrane;
• neredovito, prenaglo napajanje i prehladna voda očituju se spastičkim stanjima;
• na apetit konja i stanje probave utječu sastav obroka (sastav i omjer voluminozne krme
i koncentrata), kakvoća hrane (ukusnost i dijetetska besprijekornost), nagla promjena hrane
koja može dovesti do disbioze kolona i gubitka apetita;
• obrok treba prilagoditi temperamentu i tjelesnoj kondiciji, vrsti i trajanju rada, vremenskim uvjetima. Konj se u prirodi hrani pasući travu cijeli dan, dakle, lagano cijeli dan unosi hranu u organizam, pa bi i hranidbu u štali trebalo aksimalno prilagoditi takvom načinu. Dakle, dnevnu količinu hrane koja je konju potrebna trebalo bi podijeliti na više manjih obroka s tim da se barem 1 sat prije i poslije treninga/jahanja konja ne hrani.
Svaki novopečeni vlasnik konja osjeća bojazan hoće li dobro hraniti svog konja. Promatrajte konja. Svaki nagli gubitak težine ili naglo povećanje težine znak je da nešto nije u redu s hranidbom.
Sijeno
Osnova i glavna okosnica hranidbe konja je sijeno. Konj se hrani sijenom u količni 2% od njegove težine dnevno. Konjima koji rade ili se natječu daje se zob u količini 1 – 5 kg dnevno (nikako se u jednom obroku ne smije dati više od 3 kg zobi jer konj više od toga odjedanput ne može preraditi, a ako je pri velikim naporima konju potrebno više zobi, količina se dijeli na više obroka). Umjesto zobi može se dati i ječam (preporuka je da bude oljušten). Konjima je dobro svaki dan dati i malo jabuke ili mrkve koje su dobar izvor vitamina, a konji ih obožavaju. Što se tiče minerala, postoji kamen za lizanje pa ga je dobro povremeno davati. Kukuruz bi trebalo izbjegavati jer uzrokuje upale kopita!
Važne natuknice:
• Hranite konje prema njihovoj težini.
• Hranite svaki dan u točno određeno vrijeme.
• Ne hranite odmah prije ili poslije treninga.
• Izbjegavajte nagle promjene u hranjenju.
• Hranite samo s kvalitetnom, čistom hranom.
• Dnevno provjeravajte ostatke hrane i uklonite ih.
• Davajte konju minerale i vitamine.
Povrće i voće u hranidbi konja
Konji obožavaju voće i povrće, ali ne treba zaboraviti da je sijeno glavna i osnovna hrana, a voće i povrće su samo zdrav i ukusan dodatak, zato ih dajte umjereno. Dakle, konj smije jesti sve voće i povrće s tim da treba pripaziti na sljedeće:
• voće i povrće obavezno dobro operite zbog mogućih pesticida koji se nalaze u kori;
• bananu davati u malim količinama jer je bogata masnoćama koje konj teško probavlja;
• možete davati suhe smokve, ali svježe treba izbjegavati jer mogu izazvati probavne smetnje;
• naranče ili mandarine, ako ih dajete, obavez no ogulite zbog pesticida koji se skupljaju u kori;
• mrkvu, koju konji obožavaju, narežite uzduž, a nikako na kockice ili kolutiće da ne bi došlo do gušenja;
• iako nema znanstvenih dokaza, jabuku prepolovite i izvadite koštice jer se i dandanas lome koplja oko toga jesu li koštice otrovne ili ne;
• ne davajte konju prezrelo voće i povrće.
Hranidba malih preživača
Svi držatelji malih preživača sa zebnjom očekuju nadolazeću zimu, za koju se ne zna kakva će biti. Svi su svjesni da je sijena malo, a otave gotovo nije bilo. S bitno smanjenim količinama sijena i zrna valja izdržati do proljeća.
Traže se tzv. unutarnje rezerve. Palo je nešto oborina pa su se strništa, zapuštene površine, grmlje i šikare ponešto oporavile. Znano je da hranidbene potrebe koza u suhostaji, tj. u prva tri mjeseca bređosti nisu velike, što će uz svekoliki trud, snalažljivost i dovitljivost omogućiti uštedu dovoljnih količina sijena i zrna za razdoblje najvećih hranidbenih potreba.
Istina o grmlju
Grmlje su sadili naši preci, služila su za razgraničenja, te zaštitu polja i naselja. Pored sađenog grmlja ima samoniklih šikara. U malom prostoru grmlja i šikara stvaraju se različiti životni uvjeti. Strukturno bogata grmlja pružaju životne uvjete za više od 1000 vrsta živih stvorova, koji tu nalaze zaštitu, hranu, mjesto razmnožavanja i prezimljavanja. Uredno održavana grmlja krase okoliš, štite od vjetra, sprječavaju eroziju tla, osiguravaju različite korisne plodove, izvor su najboljih sirovina i ogrjevnog visokokaloričnog ogrjeva. Nadalje, u grmlju rastu nebrojene ljekovite vrste, koje služe kao izvanredna hrana pčelama, kad su okolne livade pokošene, a polja tretirana kemikalijama. Srna je zahvalna grmlju i šipražju jer joj osiguravaju cjelogodišnju zaštitu, prehranu, odmor, mir u bređosti i pri dolasku lanadi na svijet, i odlično skrovište i zaklon u prvim danima života. Ekološko održavanje i vrednovanje grmlja daje impuls raznovrsnosti korisnih živih stvorova i bilja, i u zemlji i iznad nje. Dolazak mladunčadi naših domaćih koza nije tako dobro usklađen s prirodom. Počinje krajem godine pa sve do travnja iduće godine. Iz ekonomskih razloga kozarima su poželjna ranija jarenja (prosinac, siječanj, prva polovina veljače u vrijeme najvećih hladnoća), radi što skorije laktacije pa i prodaje jarećeg mesa već za Uskrs kad se postižu najbolje cijene. Hranidbeno-energetske potrebe koza su najveće u posljednja dva mjeseca bređosti, točnije u razdoblju od studenog do kraja veljače, kad je zima najjača, a iza tog razdoblja slijedi još najmanje jedan mjesec dojenja najmanjih. S obzirom na to da burag novorođenih nije još razvijen, najkvalitetnije sijeno ili dobru otavu valja očuvati, kao neophodan poticaj za što raniji i bolji razvoj buraga novorođenih. Od skorog, dobrog razvoja buraga neposredno zavisi kasnije sveukupno stasanje, lijep tjelesni razvoj bez nedostataka, tj. skladan vanjski izgled i što veći dnevni prirast. Dakle, srna zimi može osigurati dovoljno hrane za uzdržne potrebe, a u proljeće u svom prirodnom ambijentu za posljednja dva mjeseca skotnosti, dok to koza-ovca ne može, što je ujedno i odgovor bezobzirnim špekulantima sijenom i zrnom, od kojih smo čuli: „Ak vam je skupo, hranite ih u grmlju, pa kak preživi srna, tak buju i vaše koze i ovce.“
Istina i činjenice o hranidbenim vrijednostima brsta
Brstom koza može osigurati sve svoje potrebne makro i mikro nutrijenata potrebnih za zdrav, dug život, rasplod i proizvodnju. Makro nutrijenti su natrij, klor, kalcij, fosfor, magnezij, a mikro nutrijenti željezo, cink, bakar, mangan, jod, selen, krom, molibden, fluor, kobalt, nikal, bor. Podmladak od “koza s brsta“ izrazito je vitalan, jer njihovim majkama u bređosti nije nedostajao bakar, jod, selen. Lišće i grančice listopadnog grmlja i šipražja s prestankom vegetacije znatno gube sadržaj nutrijenata i ostale hranidbene tvari, dok se to ne događa kod zimzelenog grmlja i šipražja. U gladno proljeće nedostaje hrana i potreban je brst, pa koze u štali moraju imati na stalnom raspolaganju po volji dobre slame ili suhe kukuruzovine. Poslije povratka s brsta pristup vodi možemo dopustiti nakon dva sata. Stalnim brstom smanjuju se troškovi nabave tzv. kamena za lizanje.
Neosporno je da moramo osigurati minimalno za svaku kozu 145 kg dobrog sijena za zadnja dva mjeseca bre đosti i prvi mjesec dojenja, te za svakog novoro đenog još i 30 kg otave. Minimalni dnevni obrok za koze u četvrtom i petom mjesecu bređosti, te u prvom mjesecu dojenja novorođenih je 1,6 kilograma dobrog sijena i 0,25 kilograma zobi ili 1,8 kilograma sijena srednje kvalitete i 0,50 kilograma zobi.
Šumski plodovi su oduvijek vrijednost
Svaki kilogram šipka, kestena, žira, gloga, trnine, bukovca i poslije prvih mrazeva oskoruše, mušmule, može u prva tri mjeseca bređosti u potpunosti zamijeniti kilogram kukuruza, ječma ili zobi. Dapače, neki od ovih plodova postižu veću prodajnu cijenu, od nabavne cijene zrna. Sakupljanjem šumskih plodova možemo uštedjeti na zrnu, tj. djelomično ili u potpunosti eliminirati trošak nabave zrna. Naši prijatelji Vera i Andrija, njihove kćeri studentice Andrijana i Katarina kažu: „Kuna ima svuda oko nas, i na zemlji. Beremo i prodamo kesten, šipak, glog i trninu i kupimo žitarice i sijeno za naše koze.“
Dobra stara kukuruzovina
Nije točno da ove godine nema kukuruza, špekulanti i neodgovorni državni mediji izravno štete stočarima, posebno malim gospodarstvima koja drže koze i ovce. Za prehranu koza može gotovo u potpunosti koristiti odrezani gornji dio (iznad klasa) i komušina, što može nadomjestiti jedan dio sijena. Kukuruzovina sadrži 5% bjelančevina, 1,7 masnoća i 39% celuloze. Sasiječemo li donje dijelove kukuruzovine na dužinu od 10 cm, dobit ćemo stelju koja maksimalno upija tekućinu. Suha, mirisna, boje zlata, vršna kukuruzovina i isto takva komušina može u prva tri mjeseca bređosti zamijeniti do 40% sijena. Suhu kukuruzovinu nazivaju i kukuruzna slama, a ona je siromašnija sirovim vlaknima i bogatija bjelančevinama od slama žitarica. U Švicarskoj se kukuruzovina masovno koristi za proizvodnju biološkog peleta za ogrjev.
Zlatna slama
Količinski najveće značenje ima pšenična slama, dok zobena slama ima najveću hranidbenu vrijednost i sadrži 3,8% bjelančevina, 1,5% masnoća i 29% celuloze. Kod malih preživača valja izbjegavati ječmenu slamu zbog osja, tj. pikanja i iritiranja vimena što kod koza redovito izaziva vanjske infekcije nježnog vimena. Slama sadrži vrlo nisku energetsku gustoću, pa je ograničeno podobna za hranidbu malih preživača u doba visokih energetskih potreba. Švicarski držatelji malih preživača masovno koriste slamu graha, graška, leće, uljane repice i heljde, ništa se ne zaorava i ne dimi po poljima. Mali preživači težine 50 kg mogu u dnevnom obroku dobiti do 0,4 kg kvalitetne slame, najbolje zobene. Gledano energetski, jedan kilogram sijena zamijenit će 0,5 kg slame i 0,5 kg zobi. Prema trenutačnim cijenama sijena, slame i zobi kod nas, zamjena odgovara i financijski.
Hrana iz domaćinstva
Brižan gospodar sakupit će i dobro uskladištiti jabuke, a nakon prvih mrazeva ubrat će mušmule, koje su prave vitaminske bombice za male preživače. U zadnjoj trećini bređosti vaše će vam životinje biti zahvalne ako svaki dan dobiju po jednu jabuku, a mušmulu čuvajte za dane neposredno prije jarenja. Ovaj dodatak voća svekoliko utječe na vitalnost i unutarnju energiju novopristiglih na svijet, koja im je neophodna za zagrijavanje tijela do uzimanja prvih gutljaja kolostruma. Osušena kopriva, zeleni list kupine i bršljana uvijek se preporučuju. Sredinom listopada počinjemo vaditi gomoljasto povrće, mrkvu, žuti korijen, a iza toga nam pristiže repa. Veće količine gomolja tradicionalno skladištimo u trapu. Manje količine skladištimo u crne vreće, koje prethodno uvučemo u mrežaste vreće, koje služe kao ojačanje i velika su pomoć u rukovanju otežalim vrećama. Gomolje je najbolje vaditi iz zemlje za vrijeme suhih dana i ovlaš ih očistiti od zemlje. Vreće napunimo do tri četvrtine, zavežemo i drvetom debljine olovke izbušimo na svakoj vreći oko tridesetak rupica. Sve složimo u suhu prostoriju. Jabučni trop pomiješamo sa 10% ječma, na jednu tonu dodajemo uobičajena sredstva za siliranje u količini od 4 kilograma. Ako ne raspolažemo pripremljenim silosom, trop punimo u plastične bačve s besprijekornim zatvaračem koji će onemogućiti pristup zraka. Dobar način siliranja jabučnog tropa je punjenje jakih plastičnih vreća (za kiseljenje kupusa). Radi transporta do štale ili po lovištu, preporučuje se i te plastične vreće uvući u mrežaste. Tako pripremljen jabučni trop mora odstajati osam tjedana, a male preživače mora se postupno privikavati na tu hranu. Jabučnu silažu koja je ostala u štali iza obroka najbolje je odmah odstraniti. Ako nisu preniske temperature, jabučnu silažu valja ponuditi malim preživačima na otvorenom prostoru. Maksimalna količina po jednom malom preživaču je 0,8 kg, a najbolje je hraniti s količinom od 0,5 kilograma.
