Berba višanja u Hrvatskoj kreće od sredine lipnja i traje 15-tak dana. Višnja se pretežito koristi kao industrijsko voće koje se prerađuje u sokove, kompote, džemove, likere te se zamrzava. Hrvatska ostvaruje samodostatnost u ovoj proizvodnji kao i suficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni, što ovu proizvodnju čini konkurentnom na europskom tržištu. Prve procjene pokazuju da bi ove godine, unatoč mrazu, proizvodnja višanja trebala biti u rasponu od 5.500 do 6.000 tona. Za sada se procjenjuje da bi urod mogao, zbog mraza biti manji od 10 do 20 posto. Međutim, stručnjaci uvjeravaju kako je tjedan prije berbe ključan. Lijepo i sunčano vrijeme može utjecati na bolje sazrijevanje ploda i njegov razvoj te bolju kvalitetu. Zbog toga je teško precizno procijeniti koliki će u konačnici urod biti ove godine.
Proizvodnja višanja u Hrvatskoj odvijala se prošle godine na 2171 hektar. Uz prinos od 2,7 tona po hektaru proizvedeno je 5769 tona ovog voća. U proteklih nekoliko godina najveće su površine bile 2014. godine, kad su iznosile 2762 ha. Tada je uz prinos od tri tone proizvedeno gotovo 10.000 tona višanja. Od tada se površine smanjuju, a urod oscilira ovisno od vremenskih prilika. Proizvodnja se kretala od najviše spomenutih 10.000 tona, do najmanjih 5.372 tona u 2015. godini, pokazala je analiza Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Otkupna cijena
S obzirom na potrebe domaćih prerađivačkih kapaciteta, otkupna cijena bit će na prošlogodišnjoj razini i trebala bi se kretati u rasponu od 2,70 do 3,30 kuna za kilogram za višnju koja se proizvodi u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Otkupna cijena višnje maraske nešto je veća i kreće se od 5,5 do maksimalno 6 kuna za kilogram. Proteklih godina u Dalmaciji je došlo do smanjivanja površina zbog problema u otkupu, dok su pojedina područja u Slavoniji uslijed klimatskih promjena imala lošije proizvodne rezultate i kvalitetu. Sve je to utjecalo na pad otkupa i proizvodnje.
Hrvatska i dalje ima velike preradbene kapacitete za ovu proizvodnju te na tržištu dominira nekoliko važnih tvornica sa svojim brendovima na bazi višanja. Podaci o vanjskotrgovinskoj razmjeni pokazuju da je prošle godine izvoz višanja bio 1708 tona u vrijednosti od 758.000 eura. Uvoz je bio tek 43 tone vrijedne 33.000 eura. Pri tome je više od 41 tone višanja uvezeno iz Srbije. Čak 807 tona hrvatske višnje završilo je na preradi u Bosni i Hercegovini. Drugo izvozno tržište Češka, gdje se izvezlo 409 tona.
U Hrvatskoj se višnja uzgaja u dva proizvodna područja. U Dalmacij se proizvodi vrlo kvalitetna višnja maraska, a u sjevernom kontinentalnom dijelu se više uzgajaju sorte koje dolaze iz sjevernog dijela Europe. Zanimljivo je da se u Dalmaciji do 1971. godine proizvodilo više od 12 tisuća tona višnje. Danas je proizvodnja višanja pala za 4 puta te se proizvodi, ovisno od godine, manje od 3 tisuće tona godišnje. Najveći proizvođač višnje u svijetu i dalje ostaju Rusija i Turska, a slijede ih SAD i Iran.
Proizvodnja višanja maraske posljednjih godina i dalje stagnira, jer opada zanimanje proizvođača. U posljednje vrijeme ulažu se veliki napori u obnovu ove proizvodnje u Dalmaciji. Od 7000 tona maraske početkom osamdesetih godina, proizvodnja je pala na oko prosječnih 1000 tona. Oko 80 posto proizvodnje maraske se izvozi u obliku likera. Najviše u SAD i Italiju, a manje u Njemačku, Austriju, Francusku, Dansku, Nizozemsku.
Dodana vrijednost
Višnja predstavlja voćnu vrstu koja ima vrlo važnu ulogu u proizvodnji i preradi voća. Prije svega jer se plodovi koriste u raznim vidovima gdje dobivaju dodanu vrijednost.
Po proizvodnji među kontinentalnim voćnim vrstama višnja se nalazi na sedmom mjestu u svijetu. U Hrvatskoj je prema službenim podacima samodostatnost ovoga voća (zajedno s trešnjom) na razini od 125 posto.
Svjetska prosječna proizvodnja višanja zadnjih se godina kretala preko 1,1 milijun tona, a vodeća zemlja po proizvodnji višnje je Rusija. Tamo se proizvede oko 200.000 tona, što čini čak 17 posto ukupne svjetske proizvodnje. Za njom slijede Poljska s udjelom od 15 posto, Turska 13 posto, Ukrajina 12 posto, SAD 10 posto. Na globalnoj karti proizvodnje pozicionirala se i Srbija s udjelom od sedam posto ukupne svjetske proizvodnje.
Uzroci pada proizvodnje
Iako Hrvatska ima dobre klimatske uvjete za proizvodnju višanja, kao i drugog voća, proteklih godina dolazi do pada površina i proizvodnje. Razlog tome je slabija vertikalna i horizontalna povezanost proizvođača, otkupljivača i prerade. Posljednjih godina problem je predstavljao i nedostatak radne snage u berbi. Proizvođači koji imaju veće površine višanja (više od tri ili četiri hektara), trebali bi investirati u strojne berače kako bi smanjili trošak radne snage. Ona je postala ogroman problem u sezoni berbe koja traje kratko, ali ipak zahtijeva angažman većeg broja radnika, uz visoku cijenu rada.
S obzirom na velike potencijale hrvatskih preradbenih kapaciteta, koji imaju dobru poziciju sa svojim proizvodima dodane vrijednosti na domaćem i tržištu izvoza (prisutnost na policama svih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj), proizvodnja višanja u Hrvatskoj mogla bi biti i znatno veća i uspješnija.
Proizvodnju višnje u Hrvatskoj trebalo bi poticati kroz udruživanje proizvođača u proizvođačke organizacije, te primjerice zajedničku nabavu opreme za berbu (kako bi je zajedno koristili). No, prije svega kroz zaokret u poljoprivrednoj politici trebalo bi odrediti regionalizaciju proizvodnje kao i definirati koja su područja, koje sorte i kakvi proizvodni procesi najpogodniji za proizvodnju višanja. Također i koja su tržišta najpogodnija za budući plasman proizvoda dodane vrijednosti na bazi višnje.
U ovoj proizvodnji do sada su postignuti solidni rezultati na povezivanju proizvođača i prerađivačke industrije kroz vertikalnu integraciju. To je rezultiralo boljim proizvodnim rezultatima od većine drugih voćnih kultura. Prostora za unapređenje ima te se treba usmjeriti na veću proizvodnju, kvalitetnije sorte te podizanje razine prinosa, preradu još veće palete proizvoda za domaće tržište i za izvoz. Potražnja u EU i svijetu raste, posebice za kategoriju zamrznutog voća. To zahtijeva ulaganje u skladišne i rashladne kapacitete te moderna pakiranja.
Izvor: Smarter
