Pravi pelin, gorki pelin (Artemisia absinthium L.)
Malo je biljaka koje su od davnina poznate po svojoj djelotvornosti pri otklanjanju tegoba vezanih uz želudac, jetru i žučni mjehur kao što je to pelin. Pelin raste na zapuštenim mjestima, suhim livadama, uz putove, vinograde, oko kuća. Osobito je raširen duž našeg primorskog pojasa. Trajni je polugrm visine 60-120 cm s odrvenjelim, jako razgranjenim podankom. Stabljika je uspravna, pri dnu odrvenjela, razgranata, obrasla brojnim nasuprotnim listovima. Prizemni listovi su na peteljkama, trostruko perasto rascijepani, a oni na stabljici i ograncima imaju kratku peteljku ili su sjedeći, jednostruko ili dvostruko perasto iscijepani. Dlakavi su s obje strane. Biljka cvjeta od srpnja do rujna. Brojne žućkaste cvjetne glavice promjera 3-5 mm vise na kratkim drškama i tvore metličaste cvatove pri vršku stabljike i ogranaka.
Cijela biljka ima karakterističan aromatičan miris i jako gorak okus. Sadrži eterično ulje u kojem se nalaze kamazulen, tujon, tujol i drugi sastojci, gorke tvari (absintin), flavonoide, smole, trjeslovine i dosta kalija. Sve do početka 20. stoljeća pelin se naveliko uzgajao i koristio u proizvodnji piva, pelinkovca, vermuta i žestokog alkoholnog pića apsinta. Tada je otkriveno da tujon iz pelina u većim količinama stvara ovisnost, uzrokuje halucinacije i oštećuje centralni nervni sustav pa je u mnogim zemljama zabranjena proizvodnja alkoholnih pića od pelina. Tujon u količinama koje kod pravilne primjene prelaze u vodenu otopinu ne uzrokuje neželjena djelovanja, a pripravci od pelina piju se samo kraće vrijeme.
Alkoholne isrpine koje se često koriste u narodnoj medicini treba koristiti s oprezom jer se u alkoholu otapa više ulja nego u vodi. Pelin se nikada ne koristi u vrijeme trudnoće i dojenja. Zbog gorkih tvari pelin pospješuje lučenje želučanog soka i žuči. Pomaže kod slabog apetita, otežane probave, podrigivanja i vjetrova u želucu i kroničnog gastritisa. Preporuča se i za menstrualne tegobe te protiv opće malaksalosti organizma. U narodnoj medicini poznat je kao djelotvorno sredstvo protiv crijevnih nametnika, osobito pelinova rakija ili pelinovo vino. Ime za vermut, aromatizirano zaslađeno vino koje u svom sastavu ima i pelin, a najčešće se pije kao aperitiv, potječe od riječi vermis, što znači crv.
Pripravljanje čaja
1 čajnu žlicu pelina preliti s 2,5 dl vrele vode, poklopiti i procijediti nakon 3-5 minuta. Nezaslađ eni čaj piti u gutljajima tijekom dana, pola sata prije obroka i sat vremena iza obroka.
Stolisnik (Achillea millefolium L.)
Za stolisnik se često koriste nazivi hajdučka trava, hajdučica, kunica, sporiš ili stolist. Ubraja se među najstarije poznate ljekovite biljke. Veliki broj knjiga o ljekovitom bilju započinje upravo s ovom biljkom. Raste na livadama, pašnjacima, rubovima polja i šumskim obroncima od nizinskih do gorkih predjela. Otporna je i nezahtjevna biljka, a izbjegava jedino vlažna ili izrazito mokra staništa. Varijabilna je vrsta poznata u više podvrsta i varijeteta, što je značajno za botaničare, no za skupljače je nebitno jer nema bitnog odstupanja u ljekovitosti. U proljeće iz puzavog podanka izraste prizemna rozeta sitno dvostruko ili trostruko perastih listova, a kasnije uspravna, nerazgranjena stabljika visine do 80 cm.
Od lipnja se pojavljuju sitni bijeli, rjeđe ružičasti cvjetići, promjera 3-5 mm, koji na vrhu stabljike formiraju guste gronje. Biljka cvate sve do kasne jeseni. Sasvim mladi, nježni listovi se u rano proljeće mogu kristiti kao dodatak salatama, namazima, varivima i umacima. Starenjem postaju pregorki i za jelo neupotrebljivi. U ljekovite svrhe skuplja se vršni dio cvatuće biljke, sa što manje peteljke. Cvjetovi moraju biti u početku cvatnje, nikako precvali. Suše se u sjeni, na prozračnom mjestu. Kod nekih ljudi branje stolisnika, osobito precvalih biljaka, može izazvati osip po koži, pa ga oni trebaju izbjegavati.
Ljekovitost stolisnika
Djelatne tvari u stolisniku su eterično ulje (zbog azulena više ili manje modre boje), glikozidi, trjeslovine, steroli, kavena i salicilna kiselina, glikoproteini itd. Zahvaljujući eteričnom ulju stolisnik djeluje dezinfekcijski i sprječava razvoj bakterija. Gorke tvari pobuđ uju izlučivanje sline, želučcanog soka i žuči, a zbog kalija dolazi do pojačanog izlučivanja mokraće. Glikoproteini imaju protuupalno djelovanje, a glikozidi djeluju spazmoliticki tj. smiruju grčeve. Sve to ukazuje na veliku iscjeljiteljsku moć stolisnika koja je i znanstveno potvr đena.
Pripravljanje čaja
1-2 čajne žlice suhih, usitnjenih cvjetova preliti s 2,5 dl kipuće vode i poklopiti. Procijediti nakon 10 minuta i piti 2-3 šalice svježe pripremljenog čaja tijekom dana ili ga koristiti za obloge i ispiranje rana koje sporo zacjeljuju.
Čaj pomaže kod slabog apetita i poremećaja probave, gastritisa i kolitisa (upale debelog crijeva) te otklanja nadutost i grčeve u želucu i crijevima. Povoljno djeluje na rad jetre i žučnog mjehura, povećava izlučivanje mokraće, otklanja upalu mjehura, mokrenje u postelju i bolesni nagon na mokrenje. Preporuča se kod šećerne bolesti, reume, gihta, dišnih tegoba, gripoznih pojava, živčane napetosti i nesanice te različitih unutarnjih krvarenja (npr. krvarenja hemoroida, krvarenja iz nosa itd.). Pomaže ženama koje imaju bolne i neredovite menstruacije te kod bijelog pranja. Može se pripremiti kao oblog kod zacjeljivanja rana i hemoroida.
Rakija sa stolisnikom
Bocu sa širokim grlom napuniti usitnjenim listovima i cvjetovima stolisnika i preliti rakijom. Ostaviti 3 tjedna na suncu ili na toplom mjestu, a zatim procijediti. Piti ujutro i navečer po jednu veliku žlicu rakije kod prethodno navedenih tegoba.
Čaj kod gastritisa
Sastojci: cvijet stolisnika, list matičnjaka, korijen iđirota i list paprene metvice u jednakim omjerima. Način pripreme i primjene: 1 malu žlicu čajne mješavine preliti s 2,5 dl vrele vode, poklopiti i procijediti nakon 10 minuta. Piti 2-3 puta dnevno šalicu čaja u polaganim gutljajima, pola sata prije jela.
Kičica
Kičica, gorka kičica, grozničava trava, zlatna kitica, muška kantarija ili tavžentroža (Centaurium erythraea Rafn. = C. umbellatum)) je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka s uspravnom, četvrtastom, šupljom stabljikom visine od 20 – 50 cm, koja se u gornjem dijelu grana. U proljeće iz malog valjkastog korijena izbija prizemna rozeta duguljastih, sivozelenih listova s kratkim peteljkama. Listovi na stabljici su nasuprotni, gotovo sjedeći, duguljasti, cjelovitog ruba, s 3-5 lisnih žila. Pri vrhu stabljike su rijetki. Ružičasti cvjetovi s pet latica razvijaju se u pazušcu listova pri vrhu stabljike i ogranaka.
Otvaraju se samo za lijepog i sunčanog vremena. Kičica cvjeta u srpnju i kolovozu. Česta je biljka, rasprostranjena po livadama, svijetlim šumskim čistinama, suhim travnatim i sunčanim terenima, na vapnenastom i ilovastom tlu. Skuplja se cvatuća biljka, 10-15 cm iznad zemlje i suši u snopićima ili rasprostrta u tankom sloju na sjenovitom i zračnom mjestu. Prilikom branja obavezno treba koristiti škare da se ne iščupa osjetljiv i nježan korijen koji se nalazi neposredno uz površinu zemlje. Osušena biljka ima blago aromatičan miris i izrazito gorak, prodoran okus.
Djelatne tvari
U biljci se nalaze gorki sekoiridoidni glikozidi (sverciamarin, centapikrin itd), flavonoidi, triterpeni, steroli i fenilkarboksilne kiseline i nešto alkaloida. Aktivne tvari najviše su koncentrirane u cvjetovima.
Djelovanje i uporaba
Gorke tvari kičice potiču izlučivanje probavnih sokova, solne kiseline i probavnih enzima pa se ona koristi kod slabog apetita, anoreksije (psihogeno uvjetovana odbojnost prema hrani kod mladih djevojaka), nadutosti, za poboljšanje probave, za bolji rad jetre (osobito kod «masne» jetre) i izlucivanje žuči, kod žučnih kamenaca. Izvrsno je sredstvo kod upale sluznice želuca uzrokovane nedovoljnim izlučivanjem želučane kiseline, ali se ne preporuča kod želučanih tegoba povezanih sa stvaranjem prevelike količine kiseline (podrigivanje, žgaravica).
U narodu se često koristila kod povišene temperature i groznice (otud naziv groznicava trava), slabokrvnosti, opće slabosti i iscrpljenosti organizma, za čišćenje i jačanje krvi, uklanjanje mokračne kiseline, kod gihta, poremećaja krvnog tlaka, slabe cirkulacije, menstrualnih tegoba, problema sa živcima i kožnih bolesti. Prema nekim novijim istraživanjima preporučljivo je piti čaj i nakon kemoterapije i radioterapije. Izvana se čaj koristi i kod rana koje sporo zacjeljuju. Kičica se priprema kao čaj, tinktura i vino, često u kombinaciji s drugim biljkama.
