–Zaštita Jadrana sadržana je u odluci iz 2003. godine kojom je Hrvatska u vrijeme kada još nije bila država članica EU proglasila svoj Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas koji sadrži sve bitne elemente isključivog gospodarskog pojasa. Ribolov u ZERP-u odvija se isključivo sukladno zajedničkoj ribarstvenoj politici Europske unije, ribarska plovila Europske unije imaju jednako pravo pristupa tim vodama i ne može im se zabraniti pristup, niti naplaćivati, a pravo nadzora i kontrole provedbe tih pravila imaju svi hrvatski inspektori koji sada kao inspektori Europske unije mogu u ZERP-u kontrolirati sve ribarice, uključujući i ribarice drugih država članica, rekla je zastupnica i predsjednica Odbora za poljoprivredu Marijana Petir prilikom rasprave o Zakonu o akvakulturi u Hrvatskom saboru. Pojasnila je da naši susjedi Talijani do sada nisu imali proglašenu nikakvu razinu zaštite u svom djelu mora što je imalo negativan utjecaj i na njihov i na naš dio mora jer su zbog nepostojanja zaštite, u njihov dio mora mogle slobodno ulaziti ribarice iz trećih zemalja i nesmetano loviti ribu što je posljedično utjecalo na sve lošije stanje ribljeg fonda i predstavljalo je opasnost za morski okoliš ali je utjecalo i na sigurnost i u našem djelu mora. Petir je rekla da će u duhu dobrosusjedskih odnosa i europskom duhu, Hrvatska proglasiti i ostale sastavnice isključivog gospodarskog pojasa koje nisu bile sadržane u zaštićeno ekološko-ribolovnom pojasu te time dodatno ojačati svoje usmjerenje prema ekološkoj zaštiti Jadrana i našeg ribljeg fonda.
Prijedlogom Zakona o akvakulturi uređuje se provedba Zajedničke ribarstvene politike Europske unije u dijelu koji se odnosi na akvakulturu, kao i provedba pravila Unije o uspostavi sustava sukladnosti s pravilima Zajedničke ribarstvene politike, ali i prikupljanja i uporabe podataka u sektoru ribarstva, pa tako i podataka o plovilima u akvakulturi.
Ove izmjene i dopune Zakona su i rezultat rasta broja uzgajivača tuna u Republici Hrvatskoj, a što je uzročno-posljedično vezano i uz potrebu uvođenja posebnih mjera upravljanja resursima, kao i gospodarskom aktivnošću koja treba biti u skladu s europskim zakonskim okvirom i preuzetim obvezama.
Petir je istaknula da najveća količina tune koja se u Republici Hrvatskoj može uzgajati iznosi 7880 tona godišnje, a najveća maksimalna ulazna količina ulovljenih divljih tuna koji se smije unijeti na uzgajališta u Republici Hrvatskoj iznosi 2947 tona godišnje.
–Godišnje proizvodimo 3200 tona tuna te tu postoji bitan prostor za povećanje a dodatni potencijal može se prepoznati i u razvoju ostalih segmenata ribarstva s kojima je uzgoj tune povezan što sve zajedno može utjecati na modernizaciju ribarske flote, gradnju luka i pristaništa, te ekonomski rast i zapošljavanje lokalnog stanovništva, rekla je Petir.
Iako se je u posljednje dvije godine povećala, konzumacija ribe u Hrvatskoj još uvijek je niska i iznosi 18,4 kg/po stanovniku godišnje. Potražnja za domaćim, lokalno proizvedenim poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima raste pa tako i za ribom i ostalim morskim plodovima.
-Kako bi kupci bili sigurni da kupuju hrvatski proizvod važno je označavanje proizvoda kao i njihova sljedivost a Zajedničkom ribarstvenom politikom kao ključni elementi postavljeni su zajednički tržišni standardi, informacije za potrošače i organizacije proizvođača, istaknula je Petir. I dok je s jedne strane covid kriza utjecala na veću potražnju domaćih proizvoda, sektor trpi posljedice te je stoga kroz niz mjera za ribarstvo vezanih uz potporu tijekom COVID krize isplaćeno 200 milijuna kuna, od kojih su 40 milijuna kuna sredstva iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Ministarstvo poljoprivrede je u suradnji s Europskom Komisijom programiralo mjere za pomoć ribarima i prerađivačima. Financiran je i privremeni prestanak ribolovnih aktivnosti. Za potpore male vrijednosti osigurano je 30 milijuna kuna.
Petir je izvijestila da je ovih dana Vijeće Europske Unije postiglo neformalni dogovor s Europskim parlamentom o načinu korištenja proračuna od 6,108 milijardi eura iz Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EMFAF) za programsko razdoblje 2021. – 2027.
-Vidljiva je usmjerenost prema financiranju sigurnog, održivog, inovativnog ribarstva i ribarstva koje je sposobno odgovoriti na krizne situacije kao i financiranje ulaganja koje će poboljšati sigurnost, energetsku učinkovitost i kvalitetu ulova na ribarskim plovilima EU-a, rekla je Petir.
Primjerice, fond se može koristiti za financiranje zamjene ili modernizacije motora ribarskih brodova radi povećanja energetske učinkovitosti i smanjenja emisije CO2. Omogućit će se i promicanje generacijske obnove u struci podržavajući prvo stjecanje plovila od strane mladih ribara.
–Da bi pridonijeli sigurnosti hrane u EU i smanjili ovisnost o uvozu ribljih proizvoda iz trećih zemalja, pregovarači su također potvrdili potrebu za daljnjom potporom domaćoj akvakulturi poticanjem ulaganja u sektor te promicanjem kvalitete i dodane vrijednosti takvih proizvoda, naglasila je Petir.
Sve ovo treba biti popraćeno i pojednostavljivanjem procesa korištenja sredstava, ali i glavnom okosnicom svih novih europskih politika – većim usmjeravanjem na rezultate koje želimo postići. O ovom pregovaračkom tekstu slijedi konačni dogovor na razini institucija Unije, no isti će biti dobar vjetar u leđa i našim ribarima, pa će se i dodatnom prilagodbom našeg normativnog okvira, između ostalog i prijedlogom akta o kojemu danas razgovaramo osigurati pripremljenost za korištenje sredstava.
Petir ističe da ta sredstva treba promatrati i kroz utjecaj koji će ona imati na razvoj akvakulture u Jadranu, kroz utjecaj na otočne zajednice, ali i u puno širem kontekstu zaštite našeg bisera – Jadranskog mora.
Ona je govorila i o „Plavoj ekonomiji“, koja je visoko infiltrirana u druge gospodarske aktivnosti. Spomenula je proizvode s kojima se svakodnevno susrećemo, a koji itekako sudjeluju u kružnom gospodarstvu i čija daljnja uporaba ili prerada smanjuje negativan utjecaj na okoliš – a vrlo često nismo svjesni da su produkt otpada od ribe. Radi se ovdje o korištenju otpada od ribe za proizvodnju hrane za životinje, želatine, raznih dodataka prehrani kao što su to omega 3 i omega 6 esencijalne masne kiseline, hidrolizirani kolagen, neki kozmetički proizvodi, ali i odjevni predmeti. Uz navedeno riblji otpad moguće je koristiti i za proizvodnju bioplina, a čime posredno utječemo i na smanjenje utjecaja emisija ugljikovog dioksida na okoliš.
-Poznato je i da danas svaka druga riba za konzumaciju dolazi iz akvakulture, pa ako promatramo koliko održivi sustavi akvakulture i uzgajališta za ribe mogu smanjiti pritisak na riblje stokove, jasno nam je da poticanjem ove vrste proizvodnje i njenim održivim upravljanjem pružamo dodatnu potporu očuvanju i zaštiti ekosustava u kojemu obitavaju, zaključila je Marijana Petir.
IZVOR: Hrvatski sabor – Odbor za poljoprivredu
