Pinkberry je vrsta borovnice, ružičaste boje zrelog ploda, razvijena 2000-ih u SAD-u. Oplemenjivač Mark Ehlenfeldt iz Agronomskog istraživačkog centra 1991. godine proveo je prvo križanje biljaka, borovnice sorte “zečje oko” (čija boja nezrelog ploda je ružičasta) s borovnicom plave boje ploda, visoke bujnosti. Borovnica “zečje oko” nosi glavninu genotipa.

Prvi rezultati oplemenjivačkog procesa predstavljeni su 2005.godine, što je bio veliki uspjeh. Zbog boje ploda i slatkog okusa pinkberry je brzo postao atraktivan na tržištu. Proširen je do Europe, ponajviše u UK-u. Prva stvorena i opisana sorta je “Pink Lemonade” (sinonim “Pink Sapphire”), koja je i najzastupljenija u uzgoju, a poslije su razvijene i druge sorte pr. “Pink Pop Corn”.

 class=
Sorta “Pink Lemonade” najzastupljenija je u uzgoju

Grm je osrednje bujnosti, uspravnijeg rasta u odnosu na običnu borovnicu, grane se brže razvijaju. Prosječno postigne do 1-1,5 m visine i 0,9-1,3 m širine. Listopadna je vrsta. Lišće je izrazito šiljasto, eliptičnog oblika, tamnije zelene boje, koja ujesen prelazi u svijetlije narančastu i grimizno crvenu. Cvjetovi su blijedo ružičaste boje, zvonolikog oblika. Cvjetanje se odvija tijekom 4. i 5.mjeseca, a dozrijevanje tijekom 8. i 9.mjeseca.

Plodovi pinkberryja su iste veličine i oblika kao i kod obične borovnice, ali su ružičaste boje pokožice te drukčijeg okusa. U proljeće, plodovi su prvo prozirno-bijele i svijetlozelene boje te postupno prelaze od svijetlije do tamnije ružičaste. Izrazito su slatki, sočni, bez kiselkastog okusa, tipičnog za borovnice, čvrste, ugodne teksture. Mogu se konzumirati u svježem stanju, kuhati, peći, koristiti u izradi kolača, slastica, napitaka, poslužiti kao ukras. Odgovara mu uzgoj na polusjenovitim ili sunčanim pozicijama. Što se tiče tla, odgovara joj umjereno teško, ilovasto ili pjeskovito, svijetlo, kiselo (pH reakcije 3,5-4,0), bogato organskom tvari, dobro drenirano. Pinkberry uglavnom počinje plodonositi, u 4.-5. godini života, a puni prinos i maksimalan rast postiže u 7-10. godini. Prosječan prinos po jednom grmu iznosi 1,3-1,4 kg godišnje. Samooplodan je, ali visok prinos i dobru kvalitetu ploda postiže kad je u blizini druge Pinkberry sorte ili sorte borovnice “zečje oko”, koje djeluje kao sorta oprašivač.

Može se uzgajati i kao ukrasni grm

Pinkberry ima i značajnu ukrasnu svrhu, pogodan je za sadnju, mješovito uz druge vrste, za uzgoj u posudama, na balkonima i terasama, u kućnim vrtovima. Otpornost nije dovoljno istražena. Pokazalo se da tijekom zime podnosi do -23, -24 °C, ali moguće je da podnosi i niže temperature. Preporuča se gnojidbu obaviti jednom godišnje, u rano proljeće. Rezidba se prvenstveno radi zbog pomlađivanja starijih biljaka, najbolje ju je obavljati ujesen, poslije berbe plodova.

 class=
Moreberry je patentirala tvrtka Lubera iz Švicarske. U jednoj posudi su istodobno uzgojene dvije sorte borovnice, u kombinaciji, koje su međusobni oprašivači. To su “Pink Lemonade”, ružičaste boje plodova i “Blue Buddy”, sorta plave boje plodova.
Prethodni članakLjepljivi oman vrlo je koristan
Sljedeći članakVažno je nastaviti ulaganje u ribarstvo i u zaštitu Jadrana
Marina Maretić, mag.ing.agr.
Rođena u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju u školu. Preddiplomski studij Mediteranska poljoprivreda završava u Splitu, a diplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Interesna područja su joj voćarstvo, posebno zapostavljene vrste, povrćarstvo, vinogradarstvo i dr. Rođena je u Splitu 1990. godine. U Splitu završava osnovnu školu, a potom i matematičku gimnaziju gdje maturira s odličnim uspjehom. 2009. godine upisuje preddiplomski međusveučilišni studij „Mediteranska poljoprivreda“ u Splitu koji završava 2012. godine obranom završnog rada naslova „Nutritivna i zdravstvena vrijednost plodova jagode“ te stječe titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke agronomije. Iste godine upisuje diplomski studij „Hortikultura-Voćarstvo“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koji završava 2014. godine obranom diplomskog rada naslova „Kvaliteta perspektivnih sorata jagode neutralne dužine dana uzgojenih izvan sezone“ te stječe titulu magistre inženjerke agronomije (s najvećom pohvalom). Na preddiplomskom studiju stručnu praksu obavljala je na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu u laboratoriju i na vanjskim površinama, a tijekom studiranja na diplomskom studiju na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu obavljala je analize u laboratoriju i obrađivala je podatke u računalnim programima. Područja interesa: mediteransko voće, jagodasto voće, samoniklo voće, zapostavljene vrste, vinogradarstvo, povrćarstvo, rasadničarstvo, genetika, oplemenjivanje, botanika, kvaliteta i nutritivna vrijednost namirnica, ekološka poljoprivreda, stočarstvo, zaštita zemljopisnog podrijetla. Tijekom studiranja bila je koautor znanstvenih radova objavljenih u časopisima Pomologia Croatica i Glasnik zaštite bilja, sudjelovala je na Znanstveno-stručnom savjetovanju hrvatskih voćara 2014. godine te je dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Splitu za 2011. godinu.