Proizvođači aronije u Hrvatskoj već su se prošle godine u doba cvatnje suočili s jakim napadom dlakavih ružičara (Epicometis hirta).
Hrani se cvjetnim organima
Dlakavi ružičar je kornjaš iz porodice listorožaca (Scarabaeidae) koji u pojedinim godinama i na pojedinim lokacijama može biti vrlo važan štetnik. Odrasli kukac je crne boje s vidljivim svijetlim točkicama na pokrilju, veličine 10 mm, obrasao brojnim bijelim ili žućkastim dlačicama. Hrani se cvjetnim organima biljaka pa zbog uništenih prašnika i tučkova ne dolazi do zametanja plodova.
Najradije napada vrste iz porodice Rosaceae među kojima su brojne voćne vrste (jabuka, kruška, višnja, trešnja, šljiva, jagoda i aronija). Ove su se godine, zbog tople zime, dlakavi ružičari pojavili nešto ranije te smo zbog njihove brojnosti na cvatućem maslačku u nasadima aronije već u ožujku naslutili da će ovogodišnji napad biti vrlo jak. Zanimljivo je da je napad ružičara ove godine počeo i prije otvaranja cvjetova aronije, još u fazi balona. Kornjaši su u potpunosti uništili cvjetne organe i šteta bi mogla biti vrlo velika.
Kemijsko suzbijanje dlakavih ružičara nije rješenje iz nekoliko razloga. U Hrvatskoj nema registriranih insekticida za tu namjenu. Dodatni problem čini što bi štetnika trebalo suzbijati u vrijeme cvatnje kad je prisutan na biljci (tijekom dana). Tada ne smijemo koristiti insekticide opasne za pčele. Osim toga, zbog dugih dlačica na pokrilju kukca smanjeno je djelovanje kontaktnih insekticida.
Kako suzbiti štetnika?
Kao najprihvatljivija metoda suzbijanja nameće se masovni ulov dlakavih ružičara na vizulane mamce u koje možemo dodati i olfaktorni mamac – eterično ulje anisa. Ovakvi se mamci vrlo lako mogu pripremiti na gospodarstvu i jeftiniji su od kupljenih gotovih trapova.
Plave posude s vodom i anisom potrebno je postaviti u voćnjak izmeđ u redova međusobno udaljene oko 10 metara. Najveći ulovi dlakavih ružičara ostvaruje se sredinom dana kada su i najaktivniji. S obzirom da dnevni ulov može biti vrlo velik potrebno je redovito prazniti sadržaj posuda te ponovno uliti vodu s dodatkom anisa.
Posljednjih godina dostupni su i trapovi Csalomon VARb3 koji sadrže kemijski sintetiziran biljni atraktant i svijetloplavu ploču. Pogodni su za ranu detekciju i ocjenu jačine napada. Potrebno ih je objesiti u krošnju voćke. Tako da plava ploča bude veći dio dana osunčana, a ne u hladu. Veći broj ovakvih trapova u voćnjaku (20-30 na hektar) može se koristiti i za masovni ulov čime se smanjuju štete od dlakavog ružičara.
Koji su još potencijalno opasni štetnici aronije?
Redovitim praćenjem nasada aronije u Podravini tijekom posljednje dvije godine uočili smo još neke štetnike. Oni do sada nisu prouzročili ekonomski značajnu štetu, ali ih možemo smatrati potencijalno opasnim. Već od faze otvaranja pupova i pojave prvih listića aroniju napadaju brojne štetne gusjenice. Kao što su grbice, sovice te savijači pupa i lista.
Gusjenice, osim listova, mogu oštećivati i cvjetne glavice, pa tada čine mnogo veću štetu. Kasnije se pojavljuju i različiti kornjaši koji se hrane mladim, tek razvijenim listićima (voćne pipe, hruštevi). No i mnogo opasniji štetnici koji se hrane cvjetnim organima (dlakavi ružičari, zlatne mare). Pojava štetnika na aroniji ne treba biti razlog odustajanju od proizvodnje ove zanimljive voćne vrste. No svakao treba biti upozorenje proizvođačima da se u plantažnom uzgoju aronije mogu pojaviti problemi. Baš kao i u uzgoju ostalih voćnih vrsta potrebno je redovito pratiti pojavu štetnika i bolesti kako bi se mjere zaštite obavile na vrijeme.