5 najhranjivijih vrsta plodovitog povrća!

Plodovito povrće najbolje uspijeva na plodnim tlima uz obilnu gnojidbu organskim gnojivima i kontinuirano održavanje vlažnosti tla, a zbog svog podrijetla ima velike potrebe za toplinom.Zajednička osobina plodovitog povrća je da se uzgaja zbog vrlo vrijednih i ukusnih plodova koji zauzimaju velik udio u ljudskoj prehrani.

Rajčica (Lycopersicon esculentum Mill.)

Rajčica je dobila ime na brojnim jezicima svijeta od aztečke riječi ‘tomathe’ što znači nabubreli plodovi. U Europi se počela uzgajati kao povrće tek početkom 20. stoljeća. Rajčica je poznata i kao “jabuka ljubavi”,”rajska jabuka”,”zlatna jabuka” – i svestrana je namirnica koja je, zbog svog bogatstva hranjivim sastojcima, izvanrednih kulinarskih osobina i širokih mogućnosti primjene, osvojila svijet i postala neizostavna namirnica moderne kuhinje.

Najviše se koristi u svježem stanju za salatu, sama ili u kombinaciji s drugim povrćem, a sitnoplodni kultivari se konzumiraju kao voće. Jedna je od glavnih sirovina u prerađivačkoj industriji, a prerađuje se u sokove, pelate, koncentrate. Rajčica je nezaobilazni sastojak mnogih kuhanih jela, juha, umaka, variva s drugim povrćem, punjena sa sirom ili mesom, naročito u mediteranskoj kuhinji, a tradicionalna pizza je nezamisliva bez usitnjenih pelata.

Inače, bez obzira je li poslužena hladna s mozzarellom ili topla u nekom umaku, rajčica se izvrsno slaže s maslinovim uljem i bosiljkom. Povrtnim jelima rajčica daje punoću, a mesnima svježinu. U kombinaciji s ribom i morskim plodovima pruža pravi gurmanski doživljaj. Rajčice se mogu peći i na roštilju, a svako će jelo obogatiti svojom crvenom bojom i ugodnim slatkasto-kiselkastim okusom. Nedozrele zelene rajčice mogu se kiseliti u octu, a zrele rajčice možete rezati na kriške, sušiti na suncu ili u pećnici na nižoj temperaturi (do 100 ºC). Potom ih možete konzervirati u maslinovom ulju i koristiti kao fini dodatak toplim jelima.

Što se tiče energetske i nutritivne vrijednosti rajčice, ona ima svega 18 kalorija na 100 grama. Malo je plodova koji u sebi sadrže toliko vrijednih tvari kao rajčica. U ljetnim mjesecima velika je potrošnja rajčice i jedan je od važnijih izvora vitamina. Rajčica je jedan od najbogatijih prirodnih izvora vitamina C, a sadrži i znatne količine vitamina B te vitamin E i K. Bogata je kalijem, natrijem, magnezijem, kalcijem, sumporom i željezom. Rajčica je najbogatija bakrom, a željeza sadrži više nego pileće meso, riba i mlijeko. Okus rajčice ovisi o količini i odnosu šećera i kiselina, te o strukturi i čvrstoći. Kultivari za potrošnju u svježem stanju imaju više šećera od onih namijenjenih za preradu.

Tablica: Količina minerala i vitamina na 100g svježe rajčice izražene u mg

Blagodat rajčice protiv brojnih bolesti

Poznata je i zdravstvena vrijednost rajčice, naročito za bolesti srca i krvnih žila. Korisna je za snižavanje krvnog tlaka i pospješuje izlučivanje vode iz organizma. Rajčica obiluje pektinima i mnogim organskim kiselinama koje potiču tek, aktiviraju probavne procese i sprječavaju negativno djelovanje bakterija. Preporučuje se za različite dijete, kod šećerne bolesti i bolesti jetre i bubrega. Povoljno djeluje na kožu, naročito na opekline od sunca, ali preporučuje se i za obloge i maske za osjetljivu kožu.

Rajčica i proizvodi od rajčice glavni su izvor likopena i čine 90 % likopena u svakodnevnoj ljudskoj prehrani. Likopen je biljni pigment koji daje crvenu boju rajčici, lubenici, crvenom grejpu. U proizvodima od rajčice likopen ima mnogo veću iskoristivost za naš organizam nego u svježoj rajčici.

Tako svježi plod rajčice ima oko 30 mg/kg likopena, sok od rajčice do 150 mg/l, a kečap oko 100 mg/kg. Rajčica i proizvodi od rajčice sadrže još alfa-karoten, beta-karoten, lutein, zeaksantin. Na količinu likopena u plodovima rajčice utječe zrelost plodova, kultivar i način prerade. Kuhanjem se poboljšava bioaktivnost karotenoida, a naročito likopena koji ima najjače antioksidativno djelovanje od svih karotenoida prisutnih u namirnicama, dvostruko snažnije od beta-karotena i deset puta snažnije od alfa-tokoferola u neutraliziranju slobodnih radikala.

Paprika (Capsicum annuum L.)

Dolaskom paprike kao začina u Europu u 16. st. postaje popularniji začin od skupog papra. Paprika je vrijedna namirnica mnogostruke upotrebe, ali najvrijednija je kad se koristi u svježem stanju, kao salata ili s drugim povrćem. Postoji mnogo jela od pečene i kuhane paprike.

Vrlo popularne i ukusne su punjene paprike s mesom i rižom, sirom, maslinama, ribom i začinima. Papriku konzerviramo mariniranjem i biološkim načinom. Od fiziološki zrele pečene paprike priprema se ajvar, a može biti dodatak kečapu i raznim umacima. Nezaobilazna u pripremi mnogih jela je sušena mljevena paprika, dok se ljuta začinska paprika koristi za mesne prerađevine te paprikaš.

Količina vitamina C ovisi o kultivaru i uvjetima uzgoja. Tako je pri uzgoju na otvorenom više vitamina C nego iz zaštićenih prostora, a fiziološki zreli plodovi imaju ga više od tehnološki zrelih plodova. Neki kultivari paprike sadrže kapsaicin koji daje ljuti okus. Najveći dio kapsaicina nalazi se u placenti i žilama. Paprika je vrlo cijenjeno povrće zbog bogatog izvora vitamina i minerala.

Tablica: Količina minerala i vitamina na 100g svježe paprike izražene u mg

Bogatstvo vitamina i ostalih sastojaka čine papriku vrlo vrijednom za ljudsko zdravlje. Poboljšava viskoznost krvi i prohodnost krvnih žila te povoljno djeluje na rad srca. Ima dobar učinak na rad bubrega i nadbubrežne žlijezde, poboljšava izlučivanje želučane kiseline i probavu. Oni koji imaju višak kiseline u želucu trebaju je izbjegavati , naročito ljutu papriku. Preporučuje se kao preventiva protiv prehlada, krvarenja desni, paradentoze i za poboljšanje vida.

Patlidžan  (Solanum melongena L.)

Patlidžan je nastao od divljih vrsta Solanum incanum i Solanum melongena var. insanum koje se još danas mogu naći na više mjesta u Indiji. U našoj kuhinji patlidžan je slabo zastupljena namirnica, iako postoje brojni načini pripreme i korištenja. Za razliku od paprike i rajčice, tehnološki zreli plodovi patlidžana ne mogu se konzumirati prijesni, bez toplinske obrade zbog sadržaja solanina.

Najviše se priprema pirjan, kuhan i pržen na ulju, kao samostalan prilog ili u kombinaciji s drugim povrćem. Pečeni punjeni patlidžan u različitim varijantama poznat je vegeterijanski specijalitet. Patlidžan se u Istri i Primorju marinira. Nakon blanširanja u blagom octu, slaže se u staklenke sa češnjakom, peršinom i maslinovim uljem.

Poznati su i razni ajvari s većim i manjim udjelom patlidžana. Prema količini vitamina patlidžan zaostaje za rajčicom i paprikom, ali u kombinaciji s drugim namirnicama može pridonijeti uravnoteženoj prehrani. Patlidžan je prvenstveno dijetetska namirnica, što se može vidjeti iz sastava jestivog dijela. Patlidžan se preporučuje za snižavanje štetnog kolesterola u krvi i poboljšanje rada želuca i crijeva. Koristi se i protiv slabokrvnosti.

Tablica: Količina minerala i vitamina na 100g svježeg patlidžana izražene u mg

Tikvice (Cucurbita pepo L.)

Tikvice su kod nas široko rasprostranjene i uzgajaju se u svakom domaćinstvu. Većinom su jednogodišnje biljke. Kod nas se tikvice koriste samo kao mladi zeleni plodovi, i to ili sasvim mladi od 5-6 dana nakon oplodnje, dok je na njima još ostatak krunice cvijeta, ili malo stariji do 2 tjedna.

Za pripremu jela koriste se cijele bez guljenja kore. Mladim plodovima koji su već blizu pune veličine, skida se kora i vadi sjemenište, a koristi se samo meso (perikarp). Tikvice se pohaju, pirjaju i peku punjene različitim nadjevima (najčešće mesom), pa su izvrsne kao predjelo ili prilog. Mogu se zamrznuti, dok se zvjezdaste tikvice (patišoni) mariniraju slično kao krastavci. Tikvice su dijetalna hrana i preporučuju se dijabetičarima i za mršavljenje, pomažu pri kroničnom zatvoru, protiv bolesti bubrega i mokraćnog mjehura.

Tablica: Količina minerala i vitamina na 100g svježih tikvica izražene u mg

Krastavac (Cucumis sativus L.)

Krastavci se najčešće koriste u svježem stanju kao salata, a rijeđe kuhani kao varivo. Poznate su juhe od krastavca i krastavci punjeni sa sirom i mesom. Neki ljudi ne podnose krastavce jer njihov sastojak kukurbitacin izaziva teškoće u probavi i grčeve. Za pripremu salate od svježeg krastavca preporuča se ne guliti ih, nego tanko narezati i ne soliti, a začiniti s malo limunske kiseline, kiselim vrhnjem ili jogurtom.

Salata se priprema neposredno prije obroka. Uz ugodan miris i okus krastavci su niskokalorična namirnica, u 100 g svježeg krastavca ima samo 8-10 kcal. Krastavci se najčešće konzerviraju mariniranjem cijeli ili rezani, te u miješanim salatama. Najviše se koriste sitnoplodni kultivari kornišoni.

Zbog diuretičkog djelovanja preporučuje se srčanim i bubrežnim bolesnicima. Sok od krastavca smanjuje količinu šećera u krvi. Koristi se protiv oticanja nogu i ruku, probavnih smetnji i pretilosti. Krastavci su poznati kao najstarije kozmetičko sredstvo zbog blagotvornog djelovanja na kožu. Oblozi od soka ili šnita krastavca pomažu pri opeklinama i ozeblinama, perutanju, lišajevima, ekcemima i pjegama.

Tablica: Količina minerala i vitamina na 100g svježih krastavaca izražene u mg