Ime šparoga potječe od grčke riječi „asparagus“ što znači izdanak. Mladi izboji šparoge beru se u travnju i svibnju u priobalnom području, a u kontinentu u svibnju i lipnju. Na tržištu su prisutna dva tipa šparoge: divlja ili samonikla i kultivirana ili pitoma šparoga.Samonikla ili oštrolisna šparoga (Asparagus acutifolius L.) je raširena na području Mediterana, no može se pronaći i u kontinentalnim dijelovima Hrvatske. Ima veću vrijednost proteina, lipida, fenola i vitamina C od kultivirane šparoge (Asparagus officinalis L.). Kao nadomjestak šparogi beru se i proljetni izdanci bljušta ili kuke (Tamus communis L.) i uglavnom ukiseljavaju za zimu. Vrhovi bljušta su mekani i savijaju se prema dolje, pa je to ujedno i jednostavan način da se razlikuje od šparoga.
Hranidbena vrijednost i ljekovitost
Šparoga sadrži mnoštvo vrijednih minerala, najviše kalija, fosfora, sumpora, kalcija i magnezija te veći broj vitamina (A, C i B skupine). Zanimljivo je da zbog poprilično velikih količina sumpora koje sadrži, urin nekoliko sati nakon konzumacije poprima specifičan jaki miris. Od fitokemikalija sadrži saponin, glikozide, fenole i polifenole. Polifenoli pozitivno djeluju na krvni tlak i šećer, zgrušavanje krvi, imunološki sustav i smanjenje upala. Za aromu su važni glukozinolati, spojevi šećera i molekula sumpora, kojima se pripisuje antioksidativno djelovanje. Saponin je u šparogi odgovoran za blago gorki okus, a pozitivno djeluje na zdravlje jer snižava kolesterol.
Ovo dijetalno povrće preporučljivo je u prehrani dijabetičara, jer sadrži malo ugljikohidrata, niske je kalorijske vrijednosti, a obiluje celuloznim vlaknima.
Zbog specifičnog mirisa i okusa, šparoga je cijeljena delikatesa među sladokuscima. Mladi izboji se mogu upotrebljavati svježi i začinjeni kao salata, a mogu se kombinirati s mladim lisnatim povrćem (matovilac, radič. riga). Najčešće se konzumiraju kuhani i začinjeni sirom ili jajima, a izvrsno se slažu s mesom i ribom.
Povrće – trajnica
Kultivirana šparoga je trajnica sa životnim vijekom 15 i više godina. Cilj uzgoja su mlade stabljike – izboji dužine 15 do 25 cm, s priljubljenim ljuskastim listovima i zatvorenim vrhom. Karakteristične su zbog svog brzog rasta, te pri temperaturi od 20 °C mogu dnevno narasti i do 7 cm. U Europi je cijenjenija bijela šparoga, dok zelena ima bolju hranidbenu vrijednost. Bijela i zelena šparoga se razlikuju jedino u metodi uzgoja, što znači da se s iste biljke mogu dobiti izboji zelene ili bijele boje. Postoje i kultivari namijenjeni za proizvodnju bijele ili zelene šparoge. Također, selekcijom se razvijaju novi kultivari koji daju veće prinose te uniforme izboje. Postoje mješoviti kultivari koje imaju i muške i ženske biljke te kultivari sa samo muškim biljkama. Naime, muške biljke ne troše energiju na proizvodnju sjemena, pa daju veće prinose za razliku od ženskih.
Bijela ili zelena šparoga?
Bijela šparoga se uzgaja tako da se biljka nagrne debelim slojem zemlje, pa izboji zbog nedostatka sunčeve svjetlosti i klorofila ostaju bijele boje. U novije vrijeme se u uzgoju bijele šparoge, prije početka rasta izboja, redovi prekrivaju crnom polietilenskom folijom. Folija ne smije biti napeta, odnosno mora biti lagano položena preko reda kako bi se izboji mogli nesmetano razvijati.
Ova zahtjevna vrsta iziskuje veliki utrošak ljudskog rada uz postizanje relativno niskog prinosa. To se odražava i u cijeni proizvoda na tržištu, pa ne čudi da se još u prošlosti šparoga nazivala povrćem visokog standarda.
Zelena šparoga zahtjeva manje radne snage i posla, pa je više raširena od bijele šparoge. Nedostatak u uzgoju zelene šparoge je kasniji početak berbe, povećana osjetljivost na bolesti i štetnike, te manji prinos, zbog manjeg promjera izboja u odnosu na bijelu šparogu. Međutim, sadrže duplo više vitamina, aromatičnije su (intenzivnijeg mirisa i okusa), nježnije, te sadrže klorofil. Prije kuhanja, bijelu šparogu potrebno je oguliti, dok zelenu nije. Šparoga razvija velik korijenov sustav, pa se bolje razvija na lakšim tlima.
Kako ova biljka raste na istom mjestu i do 20 godina, pripremi tla treba posvetiti posebnu pažnju. Za zasnivanje šparžišta obavlja se duboko oranje na 40 do 60 cm, te gnojidba. Preporučuje se organska gnojidba svake 3 godine s 300kg – 1 t/ha stajskog gnojiva/ 100 m2, do 250 kg/100 m2 treseta ili komposta, zelena gnojidba zaoravanjem usjeva boba, grahorice, djeteline ili žitarica uz dodatak dušika. Potrebe mineralne gnojidbe iznose oko 0,75 kg/100m2 dušika, 0,35 – 0,65 kg/100 m2 fosfora, i 1,65 – 1,85 kg/100 m2 kalija.
Uzgoj
Šparogu je moguće razmnožavati izravnom sjetvom sjemena ili uzgojem presadnica. Sjeme sporo klija, a minimalna temperatura klijanja je 15 °C. Pri optimalnoj temperaturi od 24 do 29 °C, nicanje može početi već za 10 do 12 dana. Optimalne temperature za rast i razvoj su od 12 do 26 °C. Izravnom sjetvom sjemena se uglavnom razmnožava zelena šparoga, a u tom slučaju se izboji beru tek u trećoj godini. Sije se prethodno namočeno sjeme u toploj vodi (4 do 5 dana na 29 do 32 °C) na razmak od 7 do 12 cm × 40 do 60 cm.
Sijati se može i u dvoredne trake s razmakom redova u traci od 30 do 40 cm. Pri uzgoju bijele šparoge najviše se koriste presadnice, a berba se provodi već u drugoj godini. Proizvodnja presadnica započinje u veljači u zaštićenom prostoru sjetvom u sandučiće. Biljčice visine 10 cm se potom pikiraju u kontejnere veličine lončića 200 do 300 cm3, a nakon 90 do 105 dana spremne su za presađivanje.
Presadnice se na otvoreno sade u jarke duboke oko 25 i široke 30 cm. Biljke se sade na razmak 35 cm u redu i 150 cm između redova te zagrću slojem tla visine 10 cm. Pri uzgoju zelene šparoge izostaje radnja nagrtanja tlom, pa razmak može biti manji (25 × 150 cm), čime se postižu 3 biljke/m2. Šparoge se beru kada su izboji otprilike 23 cm, a vrh je sasvim zatvoren. U uzgoju bijele šparoge, dva tjedna prije predviđene berbe redovi se nagrću slojem zemlje visine 30 do 40 cm, tako da se formira humak. U slučaju kada se bijela šparoga prekriva polietilenskom folijom, pri berbi se folija s jedne strane otkrije, beru se izboji i natrag prekrivaju.
