Žuta hrđa poznata je u Hrvatskoj još od 1928. godine. Zatim je uslijedilo nekoliko epifitocija (epidemija) (1932., 1951., 1955., 1981.). Ona bi se povremeno javljala krajem zime i početkom proljeća, pa “nestajala” čim bi se podigle temperature. Za suzbijanje uzročnika bolesti neophodno je kvalificirano prepoznavanje bolesti o čemu ovisi i pravilan izbor fungicida i uspješnost zaštite. Stoga su navedene osnovne razlike u simptomima između ove tri hrđe.
Crna hrđa
Crna žitna hrđa bolest je pšenice, raži, pšenoraži, ječama, zobi i drugih biljaka iz porodice trava. Simptomi se na pšenici pretežno javljaju na vlati i rukavcu lista, ali se mogu pojaviti i na plojci. Na svim dijelovima se pojavljuju malo uzdignuti crvenkastosmeđi jastučići (uredosorusi). U jastučićima se nalaze spore koje raznose zarazu. Spore obnavljaju zarazu, pa tijekom vegetacije nastaje nekoliko generacija uredosorusa. Jastučići su u početku dugački oko jednog centimetra produžena oblika. Na vlati i rukavcu jastučići se međusobno spajaju tvoreći produžene linije crvenkastosmeđe boje.
Karakteristično za crnu hrđu je rastrgana epiderma koja opkoljava jastučiće (uredosoruse). Čim pšenica završi mliječnu zriobu i počne žutiti, jastučići poprimaju crnu boju. U njima nastaje drugi tip spora (teliospore) koje ne mogu zaraziti pšenicu, ali su izvor zaraze za prelaznog domaćina žutiku (Berberis spp.).
Smeđa hrđa
Puccinia recondita uzročnk je smeđe hrđe na pšenici, ječmu, raži i pšenoraži. Na gornjoj strani plojke nastaju nepravilno rasuti jastučići (uredosorusi) svjetlije ili tamnije smeđe boje. Jastučići su okruglasti i znatno manji (1-2 mm) od onih u crne hrđe. Rijetko se spajaju i to samo u slučaju vrlo jakog napada. Unutar jastučića nalaze se brojne uredospore koje su odgovorne za infekcije tijekom vegetacije. U drugom dijelu vegetacije razvijaju se na donjoj strani plojke okruglasti crno obojeni jastučići (teliosorusi) pokriveni epidermom koji nemaju utjecaja na epidemiologiju jer u našem podneblju nema alternativnog domaćina, pa prezimljva u obliku uredospora ili uredomicelija.
Za razliku od crne hrđe, koju gotovo ne možemo registrirati u usjevu pšenice, smeđa hrđa prisutna je redovito u jačem ili slabijem intenzitetu ovisno o godini. Ta hrđa na pšenici napada prvenstveno list, pa je nazivaju i lisna hrđa.
Žuta hrđa
Napada sve nadzemne dijelove žitarica (pšenica, ječam, pšenoraž, raž, zob), ali na pšenici je u 2014. nanijela velike štete.
Znaci bolesti najkarakterističniji su na plojci, te pljevicama po čemu se lako razlikuje od ostalih hrđa na pšenici. Rjeđe se simptomi pojavljuju na rukavcu i vlati. Može biti zaražen perikarp sjemena, pa takvo zrno ostaje šturo. Osobito je štetan jak napad na pljevice, jer one dok su zelene asimiliraju i značajno pridonose punjenju zrna. U početku pojave na listovima nastaju jastučići (uredosorusi) žute boje. Po nastajanju jastučići su pojedinačni, vrlo sitni (0,5-1,0 mm x 0,3-0,5 mm). Samo jedna infekcija dovoljna je da nastane čitavi niz jastučića (uredosorusa) tvoreći žutu liniju.
Nakon infekcije kroz puči hife se uzdužno šire ispod epiderme od jedne substomatalne šupljine do slijedeće susjedne, formirajući novi jastučić (uredosorus). Ubrzo se spajaju u linije – crtice, koje se protežu po čitavoj plojci. Tu nastaje jedna, a češće više linija paralelnih s rubom plojke. U početku su uredosorusi pokriveni epidermom koja s vremenom puca. Reakcija zaražene pšenice je vrlo jaka, pa brzo dolazi do nekroze i sušenja zaraženih dijelova lista.
Pljevice djelomično ili potpuno poprime smeđu boju. Stvaranje jastučića na vanjskoj strani pljevice je rjeđa pojava, međutim s unutrašnje strane nastaju jastučići žute boje. Pred kraj vegetacije nastaju jastučići crne boje (teliosorusi) pokriveni epidermom u kojima se nalaze teliospore. Do nedavno se smatralo da P. striiformis nema alternativnog domaćina već da se održava na samonikloj pšenici, ječmu i da prelazi u jesen na tek posijane žitarice i prezimljva u obliku uredomicelija ili uredospora. Nedavno je dokazano da su Berberis vrste alternativni domaćini, te da P. striformis ima isti životni ciklus kao i Puccinia graminis.
Čimbenici važni za infekciju
Znaci bolesti su važni za kvalificirano prepoznavanje, pogotovo prvih znakova bolesti, kako bi donjeli odluku o suzbijanju. Uz prisustvo virulentnog uzročnika bolesti od presudne su važnosti osjetljivost sorte i klimatski čimbenici. Ovaj parazit ima veliki broj patotipova koji se razlikuju po virulentnosti. Prošle godine europskim poljima harala je vrlo agresivna warrior rasa, koja je iznenadila poljoprivrednike u Hrvatskoj, ali i nekim drugim zemljama u Europi.
Pojava žute hrđe redovita je pojava u nekim zapadnim europskim zemljama, pa njihove selekcijske kuće daju na tržište sorte pšenice relativno otporne na uzročnika žute hrđe, dok su domaće sorte većinom osjetljive. Ipak steklo se iskustvo, jer su se naši proizvođači mogli uvjeriti u “poljsku otpornost” pojedinih sorata u sortnim pokusima. Temperature su bitne za preživljavanje svakog živog organizma, pa tako i patogenih gljivica. Na tablici 1. navedene su minimalne i maksimalne temperature za preživljavanje uzročnika hrđa na pšenici.
Iz tablice 1. je vidljivo da u odnosu na druge dvije hrđe, P. striiformis podnosi najniže temperature, dakle može preživjeti vrlo niske temperature tijekom zime. Minimalne temperature koje su vladale ove zime nisu bile prepreka za prezimljavanje P. striiformis. Tako nas nije začudila pojava simptoma još ove zime. Pregledom terena u okolici Osijeka, Valpova, Koprivnice, ustanovljeno je da je parazit prezimio na mnogim poljima, čak i na travama u okolici žitnih polja. Zaraza na tim poljima postoji, dakle dva uvjeta za infekcije postoje. Treći uvjet za daljni tijek infekcija ovisi o klimatskim čimbenicima. Temperatura i vlaga su od presudne važnosti za infekcije, a temperature za pojavu znakova bolesti.
U tablici 2. prikazane su temperature kod kojih se može realizirat infekcija. Kod temperatura nižih od vrijednosti u rubrici minimalne i viših od vrijednosti označenih u rubrici pesimalne neće doći do infekcija. Promatrajući optimalne temperature vidljivo je da P.striiformis može ostvariti infekcije kod mnogo nižih temperatura od drugih hrđa na pšenici, uz uvjet da je istovremeno list vlažan dulje od 3 sata. U proteklom razdoblju ove godine uvjeti za infekcije su postojali, a daljnji tijek razvoja bolesti ovisiti će o temperaturama i vlaženju lišća u sljedećim tjednima i mjesecima.
Zaštita
Žuta hrđa se javlja mnogo ranije od drugih bolesti na pšenici i zato treba početi sa zaštitom mnogo ranije. Prošle vegetacije mnogi su poljoprivrednici ostali zatečeni ranom pojavom žute hrđe. Većina ih je krenula u zaštitu kasno i nisu uspjeli postići zadovoljavajuću zaštitu. Neki poljoprivrednici proveli su 3 zaštite protiv žute hrđe. Trend integrirane zaštite je postići zadovoljavajuću zaštitu uz najmanji utrošak sredstva za zaštitu bilja. To se može postići uvođenjem prognoze i pragova odluke o primjeni sredstava za zaštitu bilja.
Za praćenje temperature i vlage na našem tržištu postoje aparati za prognozu (Pinova Meteo i Pesll Instrument) koji su dobar pomagač pri donošenju odluke o potrebi zaštite. Međutim, to nije dovoljno. Aparati će pokazati uvjete za infekcije i onda kada nema izvora infekcije u polju, zato prag odluke treba donijeti poljoprivrednik na terenu. U nekim zemljama postoje pragovi odluke od kojih navodimo dvije mogućnosti donošenja odluke o potrebi provođenju zaštite.
Prva navedena metoda predviđa da na osjetljivim sortama treba provesti zaštitu ako u bilo kojem stadiju 5% biljaka ima zarazu od 5 % površine listova. Druga metoda je nešto zahtjevnija. Pregledava se 100 listova, ako se ustanovi 25 pjega na 100 listova u stadiju 37 (po Zadoksu), onda je vrijeme za zaštitu. Ako zaraza nije dosegla tu razinu, zašita se odgađa i prati širenje simptoma. U stadiju 40-49 (po Zadoksu ) kriteriji se donose na osnovi ocjene prvog lista ispod najgornjeg lista. U ovom stadiju kriteriji su 2 pjege koje pokrivaju 1 % površine lista.
U početku cvatnje (od stadija 51 nadalje, po Zadoksu) ocjenjuje se zaraza na zastavici. Kriterij je 1 do 2 pjege koje prekrivaju 1 % površine zastavica. U tim slučajevima bi trebalo provesti zaštitu. Ove dvije metode preporučuju stručne institucije, pa ih je vrijedno provjeriti u našem podneblju. Kod te hrđe je vrlo bitna prva pravovremena zaštita, jer kada zaraza uzme maha teško je bolest suzbiti. Kada utvrdimo kritične vrijednosti (% zaraze) u bilo kojem stadiju treba obaviti zaštitu.
Dva tjedna nakon provedene zaštite treba pregledavati napredovanje simptoma, posebno na novo razvijenim listovima i slijediti preporučene pragove odluke u narednom stadiju. Do pred cvatnju preporučamo primijeniti fungicide koji suzbijaju hrđu i pjegavost lista (Septoria sp.), jer su obje bolesti prisutne na svim ranije spomenutim lokacijama. Pred cvatnju (ukoliko postoji zaraza) za zaštitu klasa od hrđe koristiti fungicide koji suzbijaju i Fusarium vrste (palež klasa). Svi sistemični koji imaju dozvolu za promet u Hrvatskoj, ako se pravovremeno primjene, daju zadovoljavajuću zaštitu od žute hrđe.