Sponzorirani prilog
Primjenom organskog gnojiva tlo postaje rahlije, prozračnije, bolje mikrobiološke aktivnosti, bolje je propusnosti za vodu, brže se zagrijava u proljeće. Zato jer bolje upija i provodi toplinu što vrlo povoljno utječe na brži početni razvoj mlade biljke. Najbolje ga je unijeti u tlo u jesen zaoravanjem. Međutim ukoliko se to ne obavi tada može i u proljeće s tim da se koristi u količini od 25-40kg na 10 m2.
Primjenom samo stajskog gnojiva ne osiguravamo povrću dovoljnu količinu hranjiva, pa se uz gnojidbu povrća stajskim gnojivom obavezno primjenjuju i mineralna NPK gnojiva.
Gnojidba povrća organskim gnojivima
Plodovito povrće poput rajčice, paprike, krastavaca, patlidžana vrlo dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima. Stoga je primjena 25-40 kg na 10 m2 neizostavna agrotehnička mjera u proizvodnji. Uz stajnjak na tlima koja su slabo opskrbljena fosforom i kalijem, primjenjuje se još i 0,5-0,7 kg/10 m2 NPK 7-20-30. S tim da se 2/3 gnojiva unese dubokom obradom u jesen ili rano u proljeće. Preostala 1/3 se unosi u tlo prilikom pripreme tla za sadnju nekim rotirajućim oruđem. Pred sadnju dodaje se također i Urea (0,15-0,2 kg/10 m2) koja sadrži amidni oblik dušika koji se duže zadržava i duže djeluje u tlu ili se može primijeniti startno gnojivo NPK 20-10-10 u količini 0,2 kg/10 m2. Tijekom vegetacije obavljaju se dvije prihrane KAN-om u količini od 0,1-0,15 kg/10 m2.
Prva prihrana obavlja se nakon što se presadnice dobro ukorijene, a druga prihrana nakon zametanja prvih plodova. Za korijenasto povrće karakteristično je da dolazi na drugo mjesto u plodoredu i najbolje uspjeva nakon kultura koje su bile obilno gnojene stajskim gnojivom. Zbog toga što gnojidba stajskim gnojivom ili nerazgrađeni biljni ostaci mogu izazvati grananje i nepravilnost zadebljalog korijena i time omogućiti napad raznim štetnicima iz tla.
Prije sjetve mrkve, peršina i pastrnjaka obavlja se gnojidba s 0,7 – 0,8 kg/10 m2 NPK 7-20-30. Predsjetvena priprema tla mora biti izuzetno kvalitetno obavljena da omogući kvalitetnu sjetvu i brzo nicanje. Prilikom međuredne kultivacije usjev se još prihrani s 0,2 kg/10 m2 KAN-a, koji se raspodijeli u dva jednaka obroka. Prva je prihrana kada biljčice imaju 5 – 6 razvijenih listova, a druga mjesec dana nakon toga. S dušikom se ne smije pretjerivati. Zato jer prevelike količine dušika mogu uzrokovati prebujnu lisnu masu, slabu obojenost korijena i slabu skladišnu sposobnost, odnosno brže kvarenje.
Mahunasto povrće, kao grah i grašak, su kulture osjetljive na stajsko gnojivo i ostala organska gnojiva. Primjena stajskog gnojiva preporučljiva je samo na tlima koja su siromašna humusom.
Na plodnim tlima stajsko gnojivo može znatno povećati sadržaj dušika u tlu. Što će imati za posljedicu prebujan rast biljaka i slabo zametanje mahuna.
Dušik u gnojidbi
Grah i grašak su leguminoze za koje je karakteristično da na korijenju imaju simbiotske bakterije posredstvom kojih se djelomično opskrbljuju dušikom iz zraka i vrlo je važno da u prvim fazama razvoja imaju na raspolaganju dovoljno dušika dok ne počnu koristiti dušik iz kvržica. Radi toga se gnoje mineralnim gnojivima, pri pripremi tla za sjetvu primjenjuje se 0,5 kg NPK 7-20-30 na 10 m2. Prihranu u količini od 0,15 g/10 m2 je najbolje obaviti u ranim fazama rasta i razvoja odnosno u fazi tri lista kako bismo osigurali dovoljno dušika za početni rast. Ne treba pretjerivati s dušikom. Zato jer tada samo buja nadzemna zelena masa. Mahune se slabije zameću i razvijaju i produžuje se vegetacija.
