Cilj je svake poljoprivredne proizvodnje postići kvalitetan i visok prinos, bilo da uzgajamo povrće, voće, vinovu lozu ili neki ratarski usjev.

Kod ukrasnog bilja cilj je uzgojiti biljku koja je lijepa, s naglaskom na onaj dio biljke zbog kojeg ju uzgajajmo. To se osobito odnosi na listove, cvjetove ili plodove.

Biljke iscrpljuju tlo

Kako bi se uzgojile biljke takvih pozitivnih svojstava, nužno im je osigurati osnovne uvjete za rast i razvoj. To su prvenstveno odgovarajuće tlo, dovoljna i redovita opskrba vodom, redovita i optimalna zaštita protiv bolesti i štetnika, te svakako dovoljna i odgovarajuća količina hranivih tvari, koje se biljci osiguravaju gnojidbom.

Velika većina, osobito hobisti i vikendaši, uzgaja voće i povrće na tlu kakvog ima na parcelama i nema mogućnosti odabira optimalnog tla, koje je ujedno i dovoljno plodno. Ali, u današnje vrijeme to nije teškoća. Jednostavnom kemijskom analizom tla može doznati kolika je plodnost tla. Prema tome, uzimajući u obzir biljnu vrstu koja se planira uzgajati, treba odrediti odgovarajuća gnojidba tla. To bi zapravo trebalo biti i osnovno pri bilo kojoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Mnogi se pitaju zašto je potrebno gnojiti i ove godine kad je povrće ili voće prošle godine rodilo obilno, a uz to je bilo i ukusno i lijepog oblika? Biljke svojim rastom stalno usvajaju hraniva iz tla za izgradnju tkiva i organa i na taj način biljke iscrpljuju tlo. Ako je tlo relativno plodno, biljke će bez teškoća moći rasti nekoliko godina. Nakon toga počinju se javljati teškoće zbog nedostatka hraniva u tlu, a samim time i u biljkama.

Stoga je neophodno svake godine ponovo gnojiti kako bi biljke uvijek imale na raspolaganju dovoljnu količinu lako pristupačnih hraniva. Svake godine bi trebalo dodati u tlo barem onoliku količinu hraniva koliko biljka iznese svojim rastom, ali bi zapravo tlom trebalo gospodariti. Bilo bi dobro da se svake godine doda malo više hraniva kako bi se, ako je potrebno, podigla razina plodnosti tla na zadovoljavajuću razinu.

Kako biljka usvaja hraniva?

Osnovna gnojidba obavlja se primjenom mineralnog ili organskog gnojiva na tlo nakon čega se obavezno oranjem ili frezanjem gnojivo unosi u tlo. Mineralna gnojiva su vodotopive soli koje su sastavljene od hraniva neophodnih za rast i razvoj svake biljke. Nakon što se granule mineralnih gnojiva rastope u tlu, hraniva postanu pristupačna, te ih biljka kroz korijen zajedno s vodom lako može usvajati. Dio hraniva se također može vezati na čestice tla te tako činiti rezervu hraniva za kasnije faze u razvoju biljke. Doduše, neka se hraniva mogu i nepovratno vezati u tlu ili ispirati u dublje slojeve tla, jer se ne vežu na čestice tla, pa sve ono što biljka ne usvoji predstavlja gubitak, a ujedno i onečišćenje prirode, stoga treba biti oprezan pri primjeni takvih gnojiva.

Tu se prvenstveno misli na nitratni oblik biogenog elementa dušika. Zato je dušična gnojiva potrebno primjenjivati nekoliko puta tijekom vegetacije u manjim količinama. Osim korijenom, biljka može primati hraniva i nadzemnim organima, prvenstveno preko lista, ali i preko zeljaste neodrvenjele stabljike. Takva gnojidba, naziva se folijarna gnojidba. Primanje hraniva bazira se na otopljenim solima u vodi točno određene koncentracije.

Folijarna gnojidba zapravo je dodatna ishrana biljaka, i nije zamjena za ishranu kroz tlo, dakle preko korijena, jer su potrebe biljaka za hranivima (tu se prvenstveno misli na makroelemente dušik, fosfor i kalij) najčešće veće od koncentracija koje podnosi lišće, pa bi trebalo vrlo često prskati što nije niti praktično, a niti financijski isplativo.

Prednosti folijarne gnojidbe

""

Folijarna gnojidba vrlo je učinkovita za opskrbu biljaka hranivima čije je primanje iz tla otežano iz raznih razloga, bilo zbog pojave antagonizma iona u tlu, bilo zbog inaktivacije hraniva pri previsokim (željezo, mangan, bor, fosfor) ili preniskim (fosfor, molibden, magnezij) pH vrijednostima. Ovakav način ishrane vrlo je koristan pri nepovoljnim klimatskim prilikama (dugotrajna suša, niske temperature tla, stagniranje površinske vode) pri uzgoju u monokulturi kada se tlo osiromaši pojedinim biogenim elementima. Folijarna ishrana vrlo je učinkovita kada se primjenjuje u kritičnim fenofazama (fazama razvoja biljaka). Tada biljci nije dovoljna opskrba hranivima samo putem tla kroz korijen, tj. kada su potrebe veće od podmirivanja iz tla. Ovo se osobito odnosi na mikroelemente i dušik.

Folijarnom gnojidbom iskorištenje hraniva je veće i primjena gnojiva je moguća pri nepovoljnim prilikama u tlu. Kako svaki zahvat ima svoje prednosti, tako ima i neke nedostatke. Kao što je već spomenuto, folijarna ishrana samo je dodatna ishrana. Ne stvaraju se zalihe hraniva, posebno je teško biljci dodati dovoljno makroelemenata. Prilikom primjene posebno su opasne previsoke koncentracije pripravka za prskanje (škropiva) te veliki promjer otvora na prskalicama. Zato se obavezno trebaju poštivati upute proizvođača kojima se propisuje način pripreme škropiva. Također, primjena pri visokim temperaturama i jakom suncu može izazvati neželjene opržotine. Primjena folijarne ishrane smanjit će pojavu fizioloških bolesti uz napomenu da se mogu primjenjivati folijarna gnojiva koja sadrže samo jedno hranivo ili mješavinu više njih, i makro i mikroelemenata. Također, neki se pripravci mogu miješati i sa sredstvima za zaštitu bilja. Na taj način smanjuje financijski trošak primjene.

Folijarnu prihranu najbolje je obavljati rano ujutro i kasno popodne, jer tada list najbolje usvaja hraniva. Prskanje se nikako ne smije obavljati tijekom vjetrovitog vremena. Može doći do zanošenja (drift-a), pa škropivo neće završiti na željenim biljkama.

Foto: Freepik.com

Prethodni članakRakija od drožđa vina
Sljedeći članakPovlačenje s tržišta sredstva za zaštitu bilja na osnovi aktivne tvari dimetomorf
dr. sc. Marko Petek
Dr. sc. Marko Petek diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine i doktorirao 2009. godine. Od 2003. do 2013. godine radi na Agronomskom fakultetu na Zavodu za ishranu bilja kao znanstveni novak. Dr. sc. Marko Petek diplomirao je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine. Od 2003. do 2013. godine radi na Agronomskom fakultetu na Zavodu za ishranu bilja kao znanstveni novak. Suradnik je na projektu 'Optimalna gnojidba za povrće visoke nutritivne kvalitete' u sklopu kojega je obranio svoj doktorski rad 'Mineralni sastav cikle (Beta vulgaris var. conditiva Alef.) pri organskoj i mineralnoj gnojidbi' 2009. godine. Također, suradnik je na znanstvenom projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa 'Smjernice za kontroliranu ishranu vinove loze i proizvodnju vina', te VIP projektima Ministarstva poljoprivrede 'Ishrana vinove loze - preduvjet kvalitete grožđa i vina’ i 'Kontrolirana ishrana vinove loze, vinogradarski položaj i kvaliteta vina’. Sudjelovao je u pripremi i izvođnju nastave na dodiplomskom, preddiplomskom, diplomskom i poslijediplomskom studiju na 6 modula. Dobitnik je nekoliko CEEPUS i ERASMUS stipendija u skopu kojih je boravio u Makedoniji, Švedskoj, Poljskoj, Grčkoj i Litvi. Također, dobitnik je stipendije Hrvatske zaklade za znanost 2013. godine u trajanju od 6 mjeseci u Perthu (Australija) za projekt 'Mehanizmi remobilizacije cinka iz vegetativnih tkiva u zrno koristeći mapirajuće populacije di-haploidnog ječma'. Objavio je 36 znanstvenih radova, te veći broj sažetaka, sudjelovao je na 10 nacionalnih i 10 međunarodnih skupova. Član je Hrvatskog tloznanstvenog društva, International Society for Horticulture Science (ISHS) i International Society of Trace Element Biogeochemistry (ISTEB).