Rajčica je samooplodna povrtna kultura podrijetlom iz suptropskog područja, pa ima povećane zahtjeve za toplinom. Optimalna temperatura za klijanje sjemena je 22-25°C, a optimalni rast i razvoj biljke postiže se pri dnevnim temperaturama od 20 do 25°C danju i noću od 13-17°C.
Rajčica je vrlo osjetljiva na niže temperature, pri 10°C prestaje cvatnja i rast, a uslijed mraza od -1°C biljka propada.
Za uzgoj rajčica potrebno je osigurati dosta svijetlosti, najmanje 12 svjetlosnih sati na dan. Uslijed nedostatka svijetlosti biljka je slabije razvijena, kasni zrioba i urod je slab. Rajčica je srednje zahtjevna biljka po pitanju vode. Prilikom sadnje rajčice treba se predvidjeti mogućnost navodnjavanja tla, da bi se osigurao urod u slučaju suše. Kritično razdoblje za vodom je u fazi cvatnje i zametanje plodova.
Izbor sorte rajčica
Kvalitetno sjeme je osnovni preduvjet za proizvodnju kvalitetne presadnice rajčice. Sjeme koje se koristi za proizvodnju presadnica rajčice treba biti dobiveno iz ekološke proizvodnje ili koristiti vlastito sjeme. Za proizvodnju eko sadnica rajčica, nije dopušteno korištenje sjemena koje je dobiveno genetičkom manipulacijom, niti sjemena koja su tretirana ili pilirana, te ako su u doradi korištena sintetička sredstva za zaštitu bilja. Preporučuju se sorte i kultivari otporni na štetočine i prilagođene lokalnim pedoklimatskim uvjetima, te treba dati prednost zavičajnim (autohtonim) sortama.
Na tržištu su zastupljene sorte volovsko srce, jabučar krupni, zagrebački rani, visoki amerikanac, floridade, crni šljivar, krumpiraš, moneymaker, sun ray, tumbler, black berry i dr. Umjesto standardnih sorata rajčice, za proizvodnju može se odabrati sorta cherry rajčice. Presadnice rajčica može se proizvesti metodom “golog“ korijena ili sa supstratom oko korijena. Prednost treba dati proizvodnji presadnicama sa supstratom oko korijena, jer prilikom presađivanja biljke se bolje primaju, brže rastu i dožive manji šok, nego presadnice koje imaju “goli“ korijen. Uzgoj presadnica obavlja se u kockama od prešanog supstrata, lončićima u kontejnerima ili različitim tipovima zasebnih lončića. Lončići i kontejneri koji se koriste u ekološkoj proizvodnji presadnica rajčica trebaju biti napravljeni od ekološki prihvatljivog materijala.
Supstrat za uzgoj presadnica može se napraviti na vlastitom gospodarstvu ili se može nabaviti gotovi komercijalni supstrat koji udovoljava propisima ekološke proizvodnje. Za pripravak supstrata nije dopuštena uporaba samo čistog treseta, te uporaba stiropora i drugih sintetskih materijala. Supstrati koji se koristite u proizvodnji presadnica rajčica bi bilo dobro sterilizirati da se izbjegne pojava patogena i korova. Za sterilizaciju supstrata ili tla u zaštićenim prostorima dopuštena je sterilizacija toplinom (parenje i solarizacija) i fizikalne metode. Sterilizacija tla na otvorenom polju nije dopuštena.
Sjetva rajčica
Za ranu proizvodnju rajčica iz presadnica, sije se gusto u lončiće (cca 2000 biljaka/m2). U fazi prvih pravih listova, sadnice se pikiraju (presađuje) u veće lončiće. Presadnice se mogu proizvesti u klijalištima, niskim ili visokim tunelima. U takvim prostorima formiraju se gredice širine 1-1,2 m na kojima se sije ručno uz razmak redova 10-15 cm i u redu 2-3 cm. Obično se nakon sjetve i zalijevanja pokriju lončići i gredice tekstilnom folijom ili papirom da bi se održala vlaga do trenutka pojave prvih znakova nicanja. Tijekom rasta presadnica na gredicama ili lončićima, bitno je održavanje optimalnih dnevnih i noćnih temperatura, zračenje zaštićenog prostora, održavanje optimalne vlage i dobra osvijetljenost.
Takvim uzgojem presadnica rajčica u optimalnim uvjetima brže se postiže potrebna veličina presadnice (5-9 listova, visina 15-25 cm). Zbog moguće pojave biljnih bolesti i šteta uzrokovanih štetnim organizmima, rajčice treba uzgajati u višegodišnjem plodoredu. Pravilan plodored u ekološkom uzgoju rajčica predstavlja preventivnu mjeru za održavanje zdravlja bilja, plodnost i biološku aktivnost tla.
Rajčica je povrće koje troši puno vode, te u dobrom plodoredu izmjenjuje se s mahunarkama, lukovičastim i korijenastim povrćem, koje ne treba puno zalijevati.
Rajčice se ne uzgajaju iza paprike, patlidžana i krumpira , vrstama iz iste porodice u kojoj je i rajčica.
Presađivanje
Kod uzgoja povrća bio-vrtlari primjenjuju mješovitu ili kombiniranu sadnju u vrtovima. Sadnjom rajčice s drugim vrstama povrća i cvijećem sprječava se pojava korova i štetnih insekata na prirodan način. Dobar susjed rajčici se pokazao celer, češnjak, grah, kupusnjače, poriluk, cikla, salata, radič, mrkava, peršin. Dragoljub zasijan uz rajčicu, štiti istog od lisnih ušiju, a kadifica od nemetoda. Osobito je djelotvorna kombinacija kupusnjače i rajčica, jer rajčica odbija kupusnog bijelca. Kao loši susjedi rajčici pokazali su se grašak, komorač i krumpir. Kod sadnje presadnica rajčica na otvorenom treba pripaziti da su vremenski uvjeti slični onima koji su bili u rasadu, jer je rajčica vrlo osjetljiva na hladnoću.
Za uzgoj rajčice najbolje je odabrati plodno i rahlo tlo, dobre strukture, slabo kisele i neutralne reakcije (pH 5,5-6,9). Optimalna tla za sadnju presadnica rajčica su pjeskovito ilovasta tla s dobrim kapacitetom za zrak i vodu. Treba izbjegavati glinovita tla s lošom strukturom jer ograničava razvoj korijenskog sustava rajčice. Ekološki uzgoj rajčica na kamenoj vuni i hidroponu nije dopušten. Neki bio-vrtlari rade uzdignute gredice koja su pogodna za teška glinovita tla. Na uzdignutim gredicama se na određeni dio zemlje slažu bale sijena ili slame u oblik koji žele. Zatim se ispune s plodnom zemljom i kompostom te posade sadnice rajčica.
Gnojidba
Uporaba organskih gnojiva u ekološkoj proizvodnji rajčica je osnovni princip gnojidbe. Zato jer nema negativnih posljedica na zdravstvenu ispravnost i hranjivu vrijednost uzgajanih biljaka te negativnog utjecaja na okoliš. Za bio-vrtlare kompost je ekološki najprihvatljivije gnojivo. Prilikom spremanja komposta recikliraju se i vraćaju u tlo neiskorišteni biljnih ostaci i maksimalno se čuva okoliš. Kao izvor hraniva može se uporabiti stajski gnoj koji mora biti potpuno zreo. Zato jer u protivnom se njegovom razgradnjom troši puno vode što se negativno odražava na rast i razvoj rajčice. Vrtlari često koriste mješavinu mljevenog rogovlja, sušene krvi i koštanog brašna kao dodatak osnovnim gnojivima.
Preporučljivo je da sva organska gnojiva koja se koriste u ekološkom uzgoju rajčica potječu s vlastitog gospodarstva ili da su dobivena na ekološki način. Za prihranjivanje rajčica koriste se tekuća organska gnojiva i biljni pripravci. Za poticanje rasta rajčica koristi se juha od gaveza koja je bogata dušikom i kalijem. U manjim vrtovima koja su već obrađivana, tlo ne bi trebalo duboko kopati i prevrtati da se ne remeti aktivnosti mikroorganizama u tlu. Takva tla se prozračuju vilama ne prevrćući slojeve tla. U slučaju da je tlo duže vremena neobrađeno, isto se prekopava na klasičan način „štihanjem“ ili oranjem na većim površinama. Rajčica ima dubok korijen, te se preporučuje dublja obrada (oko 40 cm) tla.
Rajčica se lako ukorijenjava, a presadnice proizvedene iz lončića osim ručne sadnje se mogu uspješno saditi mehanizirano. Razmak sadnje između redova je 80-100 cm, a u redu 30-50 cm. Indeterminantni (visoki kultivari) i semideterminantni (poluvisoki kultivari) uzgajaju se uz potporu. Kao potpora koristi se drveni kolac, bambus ili trska s dva ili tri reda žice ili konopac (špaga).
Osim uobičajenoguzgoja rajčica na otvorenom, iste se uspješno uzgajaju i u zaštićenom prostoru (plastenicima i staklenicima) gdje je zbog kontroliranja mikroklimatskih uvjeta moguć uzgoj rajčice tijekom cijele godine. Rokovi uzgoja rajčica usklađuju se s dnevnom količinom svijetlosti i željenim razdobljem berbe. Ovisno o bujnosti sorte, sade se 3-4 biljke po jednom m2. Znači da je razmak između redova 80 cm, a u redu 40 cm.
Za uzgoj rajčice u zatvorenom prostoru poželjno je osigurati blage zimske temperature, intenzivnu svijetlost tijekom jeseni, zime i proljeća, nisku vlagu zraka tijekom ljeta i dobar izvor kvalitetne vode.
Malčiranje
Opće pravilo među bio-vrtlarima je da tlu oko biljaka u vrtovima pokriju usitnjenim i suhim biljnim materijalom. Malčiranje uz pomoć slame, sijena, usitnjenih grančica i biljnih ostataka osim što smanjuju isparavanje vode, sprječava razvoj korova i stvaranje pokorice. Listovi gaveza (bogati kalijem) i listovi rajčice su prikladna za zastiranje tla na kojem uspijeva rajčica. Često se na većim poljoprivrednim parcelama u ekološkoj proizvodnji rajčica kao pokrovni materijal koristi biorazgradiva malč folija ispod koje su nalazi sustav za navodnjavanje kap po kap. Tijekom vegetacije najvažnije je da se rajčicama osigurava dovoljno svjetlosti, topline i vlage.
Njega rajčice sastoji se od uklanjanja uvelih cvjetova i listova, suvišnih izdanaka (tzv. zaperci). Bočni izdanci koji rastu iz glavne stabljike rajčice moraju se otkinuti dok su mali, te se sprječava stvaranje grmolikog izgleda i slabije prozračnosti. Zakidanjem vrhova nakon što biljka razvije 4-6 cvjetnih grančica ubrzava se zrioba plodova. Radi boljeg provjetravanja uklanjaju se donji stariji listovi. Zalijevanje i prehranu rajčice treba prilagoditi rastu biljke. Za zalijevanje rajčice najbolje je koristiti kišnicu kad je to moguće. Zalijeva se u ranim jutarnjim satima isključivo vodom temperature istovjetnoj temperaturi zraka, jer hladna voda dovodi do šoka kod biljka. Izbjegava se zalijevanje rajčica pri jakoj sunčevoj svjetlosti zbog opeklina koje nastaju na listovima i dijelom zbog isparavanja.
Zaštita
Suzbijanje pojave štetočina i biljnih bolesti u ekološkom uzgoju povrća prvenstveno se provode preventivim mjerama. Za pojačanu otpornost bilja koriste se različiti biljni pripravci, ekstrakti i čajevi (kopriva, paprat, luk, hren, preslica, i dr.), homeopatski i biodinamički pripravci. Protiv gljivičnih bolesti rajčicu je najbolje preventivno zalijevati tekućim gnojivom od preslice i koprive. Čajem od preslice je bogat silicijevom kiselinom i djeluje preventivno na rajčicu. Protiv gljivičnih bolesti u vrtovima gdje je zastupljena ekološka proizvodnja povrća koristi se sumpor u prahu, sumporni pripravci u kombinaciji, obrano mlijeko, vodeno staklo (kalijev silikat), kameno brašno, kalijev permanganat, bakar i bakreni pripravci.
Na tržištu su zastupljena komercijalna sredstva za jačanje otpornosti biljke protiv gljivičnih bolesti, npr. HF-Pilzvorsorge (sredstvo protiv pepelnice i pjegavosti rajčice) MycoSin VIN (protiv plamenjače), Equisetum Plus, AlgoVital Plus (sredstvo za jačanje bilja na bazi smeđih algi Ascophyllum nodosum). Bolesti koje najčešće napadaju rajčicu su plamenjača, crna pjegavost, koncentrična pjegavost, siva plijesan, bijela trulež, pepelnica, trulež korijena, krastavost ploda rajčice. Oprema koja se rabila za primjenu zaštitnih sredstava i gnojiva u konvencionalnoj proizvodnji mora se dobro očistiti i bez ostataka štetnih tvari kada se koristi u ekološkoj proizvodnji rajčica.
Biološke i biotehničke mjere koje se koriste u suzbijanju štetočina rajčice su uporaba feromona, repelenata, mehanička sredstva. Prirodnim neprijateljima štetočina rajčice u vrtu treba stvoriti povoljne uvjete, te ih štititi. Bacillus thuringiensis cvjetni ekstrakt i prah buhača kalijev sapun, soda bikarbona, želatina kameno brašno diatomejska zemlja, sredstva su protiv biljnih štetočina rajčice koje koriste bio-vrtlari. Najčešće štetočine rajčice su štitasti moljac, lisne uši, crveni pauk, kalifornijski trips, puževi, krumpirova zlatica. Zemljišne štetočine su sovice pozemljuše (Agrotis spp.).
Plodovi rajčica za svježu potrošnju se beru ručno i višekratno, a ovisno o udaljenosti tržišta određuje se trenutak berbe. Povoljno vrijeme za berbu su rani jutarnji sati ili večernji sati, jer u to vrijeme plodovi nisu rosni niti topli. Ubranu rajčicu iz vašeg organskog vrta je najbolje odmah upotrijebiti.
